Prilog Televizije Student predstavlja šest pristupa, odnosno načina izlaganja u dokumentarnom filmu prema poznatom američkom teoretičaru dokumentarnog filma Billu Nicholsu
Izvor: Televizija Student
Dokumentarni film posebna je filmska vrsta koja prikazuje stvarni svijet i stvarne ljude, ali iz jedinstvene perspektive redatelja. On bira svoju formu i poseban stil kojim priča priču, objašnjeno je u prilogu Televizije Student koja djeluje na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Televizija Student redovito snima edukativne video materijale i tutorijale vezane uz medijsku pismenost, novinarstvo i medijsku produkciju, a prilog o dokumentarnom filmu pripremili su Petra Kovačević i Dalibor Pokec.
Predstavili su i šest pristupa, odnosno načina izlaganja u dokumentarnom filmu prema poznatom američkom teoretičaru dokumentarnog filma Billu Nicholsu:
1. Objašnjavajući pristup
U ovakvim dokumentarcima redatelj se direktno obraća publici, a naglasak je na argumentiranom i objektivnom pristutu temi. Najčešće spiker ugodnoga glasa objašnjava što se događa, ali s određene distance. Čujemo ga, ali ga nikada ne vidimo, no nekada to može biti glas nekog autoriteta kojega i vidimo.
2. Opservacijski pristup
U ovakvim dokumentarcima kamera bilježi neku situaciju, ali se redatelj u nju ni na koji način ne petlja. Nema spikera ili objašnjavanja onoga što se događa. Od publike se očekuje da bude aktivna, da promatra ponašanje ljudi i shvati njegovo značenje. Ovakav pristup potiče mnoge etičke rasprave o tome koga se smije promatrati i kako.
3. Interaktivni pristup
U ovakvim dokumentarcima redatelj aktivno sudjeluje u priči koju želi prikazati. Otkriva svoj život ili ulazi u tuđi, a publika dobiva dojam kako se redatelj osjeća i kako i on može utjecati na to što se događa.
4. Refleksivni pristup
Dokumentarac nikada nije tek reprodukcija svijeta, već uvijek njegova reprezentacija. U ovakvim dokumentarcima redatelj direktno poziva publiku na dublje kritičko promišljanje o tome kako se stvarni svijet prikazuje. Traži od nje višu razinu svijesti i propituje različite metode pripovijedanja u dokumentarnom filmu.
5. Performativni pristup
Neka stvar, iskustvo, odnos ili uspomena uvijek imaju jedinstvano značenje za određenu osobu. U ovakvim dokumentarcima redatelji nastoje približiti publici upravo to subjektivno značenje, to jest potaknuti je da doživi svijet kroz tuđe oči.
6. Poetski pristup
U poetskim dokumentarcima redatelju je važnije postići određeno raspoloženje ili osjećaj kod publike, nego objašnavati činjenice. Fokus je na formi prikaza stvarnoga svijeta, a manje na individualnim iskustvima samih ljudi. Publika doživljava svijet na jedinstven, pomalo poetski način.
Mocumentary
Iako je ključna odlika dokumentarnog filma istinitost, na kraju priloga Televizije Student pažnja je posvećena i posebnom žanru tzv. lažnog dokumentarnog filma: Mockumentary ili lažni dokumentarac izmišlja informacije i lažira dokaze o prikazu svijeta, ali to čini koristeći metode pripovijedanja koje su karakteristične za dokumentarni film.
Sindrom 17: kratki dokumentarac uz koji djeca mogu vježbati kritičko mišljenje
