Iako je toliko uobičajen među mladima, više od 40% stručnjaka u školama nije upoznato s pojmom sextinga, a 85% kažu da se nisu sreli s tim u svojoj školi, pokazalo je novo istraživanje o društvenim online iskustvima i mentalnom zdravlju mladih u Hrvatskoj
Piše: Ana Dokler
Sexting je slanje, primanje, ili proslijeđivanje seksualno sugestivnih ili eksplicitnih sadržaja, koji uključuju pisane poruke, osobne ili tuđe fotografije i videouratke, putem mobitela ili interneta.
Sextortion je oblik ucjene koju počinitelj obavlja putem interneta i uključuje neki oblik prijetnje, najčešće da će objaviti ili proslijediti seksualno eksplicitne fotografije žrtve ako se žrtva na neki način ne uključi u daljnje seksualne aktivnosti.
Koliko je važno da roditelji, nastavnici i svi koji rade s djecom i mladima razumiju ove pojmove, potvrđuju rezultati nacionalnog istraživanja pod nazivom “Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih”, koje su tijekom 2019. proveli Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u suradnji s Gradskim uredom za zdravstvo Grada Zagreba i Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Nedavno objavljeni rezultati, koji se temelje na reprezentativnom uzorku od ukupno 1772 učenika prvih i trećih razreda srednjih škola (41.2% adolescenata i 58.8% adolescentica), pokazuju da je 58.6% adolescenata barem jednom dobilo poruke seksualno izazovnog sadržaja, 52.4% ih je barem jednom dobilo seksualno izazovne fotografije ili video, 10.8% seksualno izazovne fotografije ili video sebe,19.7% seksualno izazovne fotografije ili video partnera, a 50.5% seksualno izazovne fotografije ili video poznanika.
To se najčešće, u 46,2% slučajeva, odvilo putem društvenih mreža: svaki četvrti adolescent je najčešće primio seksualno izazovan materijal putem Snapchata ili Instagrama, a svaki peti preko WhatsAppa. Putem SMS poruka je seksualno izazovan materijal primilo 16.7% adolescenata, a 4,7% preko dating aplikacija.
Pod utjecajem alkohola seksualno izazovan materijal razmjenjivao je gotovo svako deseti adolescent.
Nakon primanja seksualno izazovnog materijala, najveći broj sudionika, skoro 40% barem je jednom uzvratilo. Skoro polovina adolescenata (43.7%) nikad nije rekla pošiljatelju da prestane, 6.7% svakodnevno ili gotovo svakodnevno kažu pošiljatelju da prestane, a 12.3% svakodnevno ili gotovo svakodnevno ignorira takvu poruku.
Slanje i prosljeđivanje poruka seksualnog sadržaja
Kada se adolescente pita o slanju poruka, svega 5.8% njih kaže da je barem jednom slalo seksualno sugestivne poruke – to priznaje 9.8% adolescenata i svega 3.5% adolescentica, a ukupno 17% ih je proslijedilo seksualno izazovan video ili fotografiju poznanika bez pristanka, ponovno mladići češće od djevojaka.
Vezano uz broj osoba s kojima su razmjenjivali seksualno izazovan materijal tek 57.7 % mladih navodi da ga nije razmjenjivalo ni sa kim, odnosno 42.3% mladih je razmjenjivalo seksualne sadržaje – 16.7% je to činilo samo sa jednom osobom, 17% s tri ili više osoba, a 3.3% s potpuno nepoznatima.
Mladi često nisu svjesni opasnosti slanja golišavih fotografija
Kad je riječ o sextorsionu – istraživanje je pokazalo da je 13,4% adolescenata sextalo na nagovor, a oko 4,5% pod prislilom. Nagovor je najčešće vršen od strane partnera ili partnerice, potom od strane prijatelja, zatim od strane nekoga tko im se sviđa i poznaju ga uživo te od nekoga tko im se sviđa i ne poznaju ga uživo (2.6%).
Sa znatno starijom osobom seksualno izazovan materijal razmjenjivalo je 100 sudionika (5.4%). Od tih 100, njih 87 je to činilo dobrovoljno, 7 na nagovor te 6 pod prisilom.
“U svakodnevnoj kliničkoj praksi u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba primjetili smo da nam se sve veći broj djece povjerava o iskustvima sextinga i sextoriona, odnosno slanja, primanja, prosljeđivanja i iznuđivanja seksualnog sugestivnih sadržaja. Istraživanje je pokazalo da oko 60% mladih prima seksualno sugestivne sadržaje, oko 6% ih šalje, a 17% prosljeđuje. Primjetno je da djeca puno lakše u istraživanju progovaraju o tome kako primaju navedene sadržaje, dok tek mali broj njih priznaje da ih šalje. Također, čini se da mladi slanje i prosljeđivanje razlikuju i percipiraju kao različite kategorije. Slanjem i prosljeđivanjem sugestivnih sadržaja znatno se povećava rizik od doživljavanja elektorničkog nasilja, a za koje znamo da ostavlja znatne posljedice.
Posljedice nasilja na internetu osjećaju i žrtve i počinitelji i promatrači
Također, gotovo svaki peti adolescent sekstao je pod nagovorom ili prisilom, a sa znatno starijom osobom seksualno izazovan materijal razmjenjivalo je 100 sudionika. Dakle, 100 mladih, samo u našem uzorku, u ozbiljnom je riziku od raznih vrsta elektroničkog nasilja od strane odraslih osoba. 35% mladih u Hrvatskoj otišlo je na susret s osobom koju su upoznali online, ako se sjetimo da je u našem istraživanju o Facebooku taj postotak 2013. godine bio svega 8%, vidimo da je ovo u tek par godina, izazito velika razlika. Mladi nam jasno govore da su u riziku, a na nama odraslima je da taj rizik prepoznamo i adekvatno na njega odgovorimo”, komentirala Ana Raguž, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba za portal medijskapismenost.hr.
Kao važan aspekt istraživanja istaknula je i poveznost mentalnog zdravlja mladih s navedenim online navikama: “Sekstanje na nagovor i pod prisilom je povezano sa simpotmima anskioznosti, depresivnosti, suicidalnim razmišljanjima i teškoćama u ponašanju. Ovo su vrlo ozbiljni podatci koji nam samo kvantificiraju patnju mladih u Hrvatskoj.”
Odgovornost odraslih
Istraživanje se bavilo i općenito pristupom internetu i navikama korištenja društvenih mreža među mladima pa se pokazalo da u Hrvatskoj gotovo svi adolescenti imaju pristup internetu od kuće (99.5%), 95.1% ih pristupa internetu putem mobitela, 77.9% ima pristup internetu u školi.
Društvene mreže od 1 do 3 sata dnevno koristi 42.3% mladih. Svaki treći adolescent (31%) navodi da društvene mreže koristi od 3 do 5 sati dnevno, svaki peti više od 5 sati dnevno (12.5% od 5 do 7 sati, 3.9% koristi ih od 7 do 9 sati, 2.6% više od 9 sati dnevno), a tek 7.9% mladih ih koristi manje od 1 sat dnevno. Društvena mreža koju mladi najčešće koriste je Instagram – oko 50% mladih, zatim YouTube – 20%, WhatsApp – 13.7%, Snapchat – 11.3%, Facebook messenger – 2.3%, a Facebook – svega 0.6 % adolescenata.
Gotovo svaki četvrti adolescent otvorio je prvi profil na društvenoj mreži s 12 godina (22.6%), a oko 30% adolescenata otvorilo je prvi profil na društvenoj mreži s 10 ili manje godina, iako je za otvaranje profila kod većine društvenih mreža dobno ograničenje 13 godina. Prije 10. godine profil je otvorilo 17.5% mladih. Najveći broj mladih (68.7%) navodi kako je prva društvena mreža na kojoj su otvorili profil bila Facebook, a sada svaki drugi adolescent ima više od jednog profila na Instagramu.
“Osim rizika, mladi navode kako su im društvene mreže važne ponajviše zbog održavanja konakata s vršnjacima, razvijanja interesa, praćenja novosti, ispunjavanja slobodnog vremena i slično. Suvremene tehnologije zbilja jesu jedan od njihovih kanala u razvijanju identiteta, ali odgovornost nas odraslih je naučiti ih odgovorno koristiti ih, u skladu s njihovom dobi”, kaže Ana Raguž.
Stručnjaci u školama nedovoljno informirani
U kojoj mjeri su odrasli zaista za to sposobni, upućuju donekle i rezultati istraživanja o tome koliko stručnjaci u školama znaju o sextingu i sextortionu: 40.7% ih nije upoznato s pojmom sextinga, isto toliko ih smatra da nisu dovoljno upoznati, a 85% kažu da se nisu sreli s tim u svojoj školi. Četiri petine stručnjaka tvrdi kako im se učenici 1. i 2. razreda nikad nisu povjeravali vezano uz sexting, a 88.9% stručnjaka tvrdi kako im se učenici 3. i 4. razreda nikad nisu povjeravali vezano uz sexting. Što se tiče iznude seksualno izazovnog materijala (sextortiona), preko 90% stručnjaka kaže da im se o tome učenici nikada nisu povjerili učenici, a podjedanko (92.3%) ih iskazuje da bi željeli i da trebaju dodatnu edukaciju za svakodnevni rad.
Kratki film koji otkriva kako djeca postaju žrtve seksualne ucjene na internetu
Na pitanje što bi trebao biti sljedeći korak s obzirom na takve rezultate, Ana Raguž iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba odgovara:
“Često u svakodnevnim razgovorima čujemo kako je to nešto što se ne događa u Hrvatskoj, a sada više nemamo ni mogućnosti to reći. Ovo istraživanje govori o navikama i doživljajima mladih koji žive u našim gradovima, koji idu u naše škole, koji se šetaju našim ulicama. Sada više nemamo mogućnost okretati glavu i govoriti da je rijetko. Sljedeći korak od strane nas stručnjaka svakako je raditi na edukaciji kako djece, tako i roditelja i stručnjaka, jer više od 90% stručnjaka iz škola u istraživanju navodi kako im je potrebna dodatna edukacija. Ovo istraživanje tek je prvi korak, sada u praksi imamo zadatak opravadati povjerenje mladih i razvijati rješenja kojima ćemo ih adekvatno zaštititi.”
Pogledajte cijeli izvještaj o istraživanju