‘Ne, Hrvatska se nije ugovorom obvezala da će čipirati svoje građane’, ‘Vijest o smrti britanske kraljice Elizabete je lažna’… Internet vrvi dezinformacijama, a ljudi često ne znaju komu i čemu vjerovati. Gotovo globalno svakodnevno se traže rješenja za informacijsko zagađenje
Piše: Marija Slijepčević, viša predavačica, Veleučilište VERN’
“Informacijsko zagađenje” i “informacijski poremećaji” termini su koji možda najpreciznije opisuju fenomen širenja dezinformacija i lažnih vijesti. Povjerenje u medije je povijesno najniže ikada, a razvijanje kritičkog mišljenja i medijske pismenosti tema je koja se promovira godinama, kako bi ljude potaknula da kritički vrednuju informacije koje do njih dolaze medijskim posredstvom.
Međutim, postoji još jedna važna karika, svojevrsni korektiv medijskom izvještavanju te napor za održavanje demokratskog procesa, a to su fact-checkeri, servisi za provjeru informacija. Zbog globalne prisutnosti njihovo djelovanje naziva se profesionalnim pokretom i globalnim valom, a brojevi rastu iz dana u dan i u ovom trenutku ih ima 237 u 78 zemalja na svijetu, na šest kontinenata. U Africi ih je 17, u Aziji 53, u Australiji 4, u Europi 68, u Sjevernoj Americi 69, a u Južnoj 26. Podaci su to Sveučilišta Duke koje ih sustavno prikuplja od 2011. godine, ulažući napore po jasnoj metodologiji pratiti zbivanja u ovom području i prikazati globalnu sliku ovoga fenomena.
Većina fact-checkera udružena je u Međunarodnu mrežu provjeravatelja činjenica (The International Fact-Checking Network, IFCN) pri Poynter institutu i potpisnici su Etičkog kodeksa koji naglašava značaj transparentnosti njihova financiranja i rada, naročito kriterija i metodologije prema kojima dokazuju jesu li informacije lažne.
Iz Etičkog kodeksa vidljiva je intencija organizacija diljem svijeta da budu korektiv u principu djelovanja medija, koji su često diskutabilni u području transparentnosti vlastitog poslovanja, financiranja i vlasništva. Novinari su također često nedostupni za interakciju s medijskim konzumentima, a informacije o njihovim profesionalnim kvalifikacijama najčešće nisu javno dostupne publici.
Koliko je priča ozbiljna, može se vidjeti na godišnjim sastancima. Posljednji je održan u Južnoafričkoj Republici i okupio je predstavnike iz 55 država. Ove godine će se sedmi sastanak umjesto u Norveškoj održati virtualno, ali 2021. se planira održavanje u Melbourneu u Australiji. Sve ove informacije govore i o sustavnoj profesionalizaciji rada provjeravatelja informacija.
Provjera informacija – novi element medijskog ekosustava
Posao provjere informacija nastao je radi straha da tradicionalno novinarstvo više nije u stanju ili voljno prisiljavati političke aktere da budu odgovorni za istinitost svojih tvrdnji. Tako je većina ovih portala fokusirana na izjave političara, a o značaju rada fact-checking servisa svjedoči Pulitzerova nagrada za provjeravanje istinitosti izjava političara tijekom predsjedničke kampanje 2008. koju je dobio američki PolitiFact.com. U velikom Reutersovom izvještaju “Porast portala za provjeru činjenica u Europi” tvrdi se da su neovisni servisi za provjeru informacija nova demokratska institucija s pohvalnim ciljem promicanja istine u političkom diskursu.
Većina servisa (u Europi preko 90%), po uzoru na prvotne američke, fokusirana je na istraživanje tvrdnji političara, koje se procjenjuju kao lažne, zavaravajuće i slično, ali postoje i oni koji su fokusirani gotovo isključivo na medije (primjerice ukrajinski StopFake, britanski Full Fact, finski Faktabaari, sjevernoirski FactCheckNI i makedonski Vistinomer).
Što je točno, a što ne? Pregled najraširenijih dezinformacija o COVID-u 19
Hrvatska ima jedan portal koji je dio navedene međunarodne mreže provjeravatelja činjenica – Faktograf, susjedna BiH ima Istinomjer i Raskrinkavanje, Srbija također dva, dok Slovenija nema niti jedan. Zanimljivo je istaknuti i da je Europska komisija 2015. pokrenula zajednički fact-checking portal naziva EUvsDisinfo na kojemu se razotkrivaju teme vezane uz dezinformacije o Europskoj uniji. Kreirali su javno dostupnu međunarodnu bazu podataka s preko 8.450 dezinformacijskih slučajeva. O rezultatima svoga rada obavještavaju i educiraju institucije EU-a, vlade država članica, novinare i istraživače.
Istraživači sa sveučilišta Duke ukazuju i na raznovrsnost stranica te osim navedenih fokusiranih na političku komunikaciju te analizu medija, postoji i nekoliko servisa za provjeru znanstvenih informacija poput Climate Feedback sveučilišta California ili Détecteur de Rumeurs iz Montreala, ali i stranica koje se bave glasinama u zabavnoj industriji, kao što je Gossip Cop. Česta je pojava i ad hoc varijanti koje pokreću medijske organizacije za vrijeme trajanja velikih političkih kampanja i izbora. Organizacijski, ovi servisi također imaju nekoliko dominantnih modela: dio su većih medijskih kuća, vezani su uz sveučilišta, neprofitni ili samostalni projekti.
EU Factcheck: studenti provjeravaju istinitost izjava političara
Razlike modela proizlaze iz okruženja, poslovnih modela i posebnosti tržišta i (političke) kulture. Tako ih u EU-u najviše ima Francuska (čak 9), a općenito najviše od svih SAD (55 trenutačno aktivnih). Dobra ilustracija o važnosti i rasprostranjenosti jest i činjenica da se pojavljuju lažni fact-checkeri, a najpoznatiji primjeri su u Mađarskoj i Rusiji.
Kritika rada: politička pristranost i mali doseg
Znanstvenici posljednjih godina pomno proučavaju rad fact-checkera te osim prednosti poput boljeg informiranja birača, navode i nedostatke u vidu političke pristranosti u odabiru informacija za provjeru. Istraživanja pokazuju kako je pozitivna percepcija fact-checkera uglavnom vezana uz korisnost, a negativna za pouzdanost. Međutim, negativna percepcija proizlazi češće iz visoko emotivnog nepovjerenja u cjelokupni društveni i politički sustav.
Najveći izazov s kojim se bave ove stranice je u publici. U usporedbi s medijima, imaju puno manji doseg, a publika koja ih prati po prirodi je kritičnijeg promišljanja, a oni do kojih ne uspijevaju doći dekonstruirane lažne vijesti su – u velikoj većini.
Transparentnost poslovanja, jasna metodologija i neumorni napori u otkrivanju istine zaslužuju pohvalu i veću pažnju publike. S razvojem ovih modela i povećanom kritičnošću medijskih publika može se dogoditi veće unošenje reda u informacijske poremećaje.
Foto: trendingtopics on VisualHunt.com / CC BY
