Od prvih primjera modernog fact-checkinga do uspostave Međunarodne mreže za provjeru činjenica koja ima i svoj etički kodeks, prenosimo vam pregled razvoja fact-checkera u svijetu iz završnog rada Luke Boždara na Veleučilištu VERN’
Izvor: Luka Boždar, Fact-checking u regiji: usporedna analiza sadržaja portala iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine
Promatrajući temeljne vrijednosti novinarstva, fact-checking možemo shvatiti kao dobro novinarstvo, definirano načelom istinitog izvještavanja i nepristranosti. Ono gdje se fact-checkeri razlikuju od običnog novinarstva je u iznošenju potrebnih dokaza i pozivanjem odgovornih osoba na odgovornost. Zauzimajući takvu ulogu svojevrsnih pravednika, fact-checkeri svojim djelovanjem predstavljaju jedan od ključnih dijelova demokratskog procesa i slobode govora (Singer, 2018).
Razvoj političkog fact-checkinga započet je u Sjedinjenim Američkim Državama 2003. godine osnivanjem FactCheck.org i nastavljen je u 2007. godini osnutkom PolitiFacta i Washington Post Fact Checkera. Iako se pojava specijaliziranih fact-checking organizacija veže uz početak 21. stoljeća, prvi primjeri modernog fact-checkinga pojavili su se u Sjedinjenim Američkim Državama početkom 1980-ih, u vrijeme predsjedništva Ronalda Reagana. Zbog izuzetno agresivnih napadačkih oglasa na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama 1988. godine, mnoge su redakcije tradicionalnih medija provjeravale i analizirale političke oglase, primarno one napadačke prirode, na predsjedničkim izborima 1992. i 1996. godine (Amazeen, 2016).
Video lekcija: Dezinformacije i lažne vijesti kao političko oružje
Od svih fact-checkera trenutno aktivnih u Sjedinjenim Američkim Državama, samo ih je pet osnovano prije 2010. godine. Iako specijalizirani fact-checkeri nisu toliko česta pojava, potrebno je naglasiti kako su gotovo svi veliki medijski nakladnici u Sjedinjenim Američkim Državama prihvatili trend razvoja fact-checkinga i okušali se u njemu (Graves, Nyhan i Reifler, 2015).
Prvu pojavu fact-checkera u Europi bilježimo u Velikoj Britaniji 2005. godine kada je Channel 4 News pokrenuo blog koji se bavio provjerom izjava u vrijeme parlamentarnih izbora. Slični su projekti ostvareni 2008. godine u Francuskoj i Nizozemskoj, a do kraja 2010. godine određeni oblici fact-checking portala postojali su u deset europskih država. U ovom je desetljeću pokrenuto više od 50 specijaliziranih fact-checkera u Europi, a trećina njih je u međuvremenu prestala s radom ili djeluju samo povremeno (Graves i Cherubini, 2016).
Možda najzaslužnijim događajem za rastući trend popularizacije fact-checkinga možemo smatrati osnivanje i djelovanje američkog PolitiFacta. Taj je fact-checking portal 2007. godine osnovala redakcija St. Petersburg Timesa, današnjeg Tampa Bay Timesa, a zbog svojeg su medijski eksponiranog praćenja američkih predsjedničkih izbora 2008. godine osvojili Pulitzerovu nagradu. Zbog toga je PolitiFact počeo surađivati s mnogim partnerima diljem Sjedinjenih Američkih Država i do predsjedničkih izbora 2012. godine uspostavio suradnju s 11 partnerskih organizacija koje su djelovale po istoj metodologiji. Takav je franšizni pristup uvelike pomogao u popularizaciji pojma fact-checkinga (Graves, Nyhan i Reifler, 2015).
Unatoč sličnosti u strategiji i metodologiji djelovanja, fact-checkeri se diljem svijeta razlikuju u pristupu i strukturi. Dok su mnogi nastali kao dio postojećih medijskih organizacija, neke su osnovali nezavisni novinari, a manji ih je broj nastao na inicijativu akademika ili političkih stručnjaka (Singer, 2016).
Iako se fact-checking u Europi razvio kroz postojeće i prepoznate medijske organizacije, trenutno više od 60% postojećih fact-checkera djeluje neovisno ili kao projekti neprofitnih udruga ili organizacija. Neki od njih odbacuju poveznicu s novinarstvom i vlastiti rad smatraju metodom provođenja političkih i medijskih reforma.
Fact-checkeri koji djeluju u postojećim medijskim organizacijama prevladavaju u zapadnoj Europi i velikim svjetskim demokracijama poput Sjedinjenih Američkih Država, Južne Koreje i Australije. Zbog postojećih resursa i infrastrukture oni imaju veliku prednost kod privlačenja publike, ali su ovisni o financijskoj podršci uredništva matičnih medija (Graves i Cherubini, 2016). Kao suprotnost, zbog manje razine novinarske slobode, slobode govora i političke nestabilnosti, fact-checkeri u područjima poput istočne Europe, Bliskog istoka i Latinske i Južne Amerike u većem broju nastaju kao nezavisni projekti (Singer, 2016).
EU Factcheck: studenti provjeravaju istinitost izjava političara
U rujnu 2015. godine na Poynter institutu u Tampa Bayu u Sjedinjenim Američkim Državama osnovan je International Fact-Checking Network s ciljem povezivanja svjetskih fact-checkera pod jednu krovnu organizaciju. Osim što prate fact-checking trendove u cijelom svijetu i objavljuju tekstove u tjednom newsletteru, također organiziraju godišnje konferencije te pružaju usluge stručne edukacije. Potencijalno najvažniji dio njihova djelovanja predstavlja uspostava etičkog kodeksa za svjetske fact-checkere u rujnu 2016. godine.
U tom je kodeksu istaknuto pet vrijednosti kojih bi se fact-checkeri trebali pridržavati. Prvo je zalaganje za nepristranost i pravednost u djelovanju, točnije pristup u kojemu se svaka izjava provjerava na isti način, bez obzira s koje je strane političkog spektra izrečena. Drugo je zalaganje za transparentnost izvora koje promiču isticanjem svih korištenih izvora u svakom objavljenom članku, tako da i čitatelj sam može provjeriti spornu izjavu na isti način. Treće je transparentni prikaz organizacije i financiranja kako bi se osigurao nepristran pristup radu bez mogućnosti utjecanja financijskih dionika na djelovanje fact-checkera. Četvrto je zalaganje za transparentni prikaz metodologije rada, kao i sustava ocjenjivanja razine istinitosti. Kao zadnje, obvezuju se na otvorene i iskrene ispravke i ažuriranje objavljenih tekstova kako bi publika uvijek imala pristup točnim informacijama.
Foto: The Climate Reality Project on Unsplash
