Na primjeru objave fotografije iz teretane, autorice naših edukativnih materijala ‘Digitalni mediji i mentalno zdravlje’ objasnile su vezu društvenih mreža i samosvijesti, odnosno kako društvene mreže utječu na poznavanje samih sebe i na nošenje s našim različitim psihološkim stanjima
Izvor: Sabina Mandić, Sanja Radić Bursać, Josipa Mihić, Miranda Novak, Dušanka Kosanović, Digitalni mediji i mentalno zdravlje
Samosvijest je jako važna da bismo se bolje snalazili i u virtualnom svijetu. Osoba koja objavljuje slike iz teretane i ponosno pokazuje svoje uvježbano tijelo radi to iz nekih svojih potreba koje želi zadovoljiti u virtualnom svijetu.
Samosvjesna osoba zna da će reakcije drugih ljudi i njihovi pozitivni komentari na takvu sliku izazvati u njoj osjećaj ugode koji će nakon nekog vremena proći. Dakle svjesna je psihološkog efekta objavljivanja i dobivanja reakcija na svoju objavu. No također zna i da se taj isti dan osjećala loše i jako napeto i da je odlazak u teretanu bio način da se malo rastereti te napetosti. Također razmišlja i pokušava razumjeti zbog čega se već neko vrijeme osjeća napeto. Shvaća da ne dolazi do odgovora i razmišlja da porazgovara s nekim o tom svom stanju. Osoba je svjesna da kratkoročno zadovoljstvo objavom i reakcije drugih nisu razriješile njezinu unutarnju napetost – i dalje se ne osjeća baš dobro i donosi odluku da će s nekim razgovarati.
Osoba niske samosvijesti kada je loše traži quick fix (brzo rješenje) – poseže za bilo čim u okolini što će brzo ukloniti njezinu nelagodu i učiniti da se osjeća ugodno. To može biti ista ova slika iz teretane na društvenim mrežama i praćenje reakcija drugih. Kada drugi “lajkaju” i prate naše objave, to u našem mozgu aktivira centar za nagrađivanje, što izaziva osjećaj ugode koji traje neko kraće vrijeme, a onda se gasi. Ako osjećaj ugode i zadovoljstva ne stvaramo kroz odnose i iskustva u stvarnom svijetu, nego smo jako usmjereni na mrežne objave i reagiranja, zbog načina na koji naš mozak reagira na virtualne povratne informacije osjećat ćemo jaku žudnju koja nas tjera da budemo prisutni na društvenim mrežama – jer naš mozak želi još tog iskustva. Ono je u virtualnom svijetu momentalno nagrađujuće, dok stvarna iskustva i odnosi u nama ne izazivaju takvu vrstu reakcije. Ako nismo svjesni i ne poznajemo sebe te ako ne učimo upravljati svojim aktivnostima i vremenom u virtualnom svijetu, žudjet ćemo za sve više takvih mrežnih iskustava.
No takva iskustva ne rješavaju naše dublje osjećaje. Pored ugode kojom smo nagrađeni iskustvima u virtualnom svijetu, moguće je da se na dubljoj razini ne osjećamo dobro (npr. osjećaj unutarnje napetosti i dalje je tu). Možemo birati: priznati to sebi ili ignorirati taj osjećaj i zamagliti ga dok posežemo za mobitelom. Kada se ne želimo pozabaviti svojim unutarnjim stanjima, ona će nas i dalje opterećivati, a mi ćemo još jače htjeti što prije se osjećati dobro. Znamo i kako to postići, pa je moguće da ćemo objaviti sljedeću objavu, odigrati još jednu i onda još jednu igru, popiti još gaziranog pića, pojesti nešto slatko – sve u nastojanju da se što brže sada osjećamo bolje. Naravno, efekt je opet kratkoročan, a unutarnje je stanje jednako ili lošije nego što je bilo. Promjena se dešava kada prepoznamo i prihvatimo da se osjećamo napeto i loše, što je važan prvi korak s kojim postajemo samosvjesniji.
Objava fotografije iz teretane sama po sebi nije ni dobra ni loša. Važno je jesmo li svjesni zašto nešto objavljujemo i što se događa s nama dok smo na mreži, odnosno kad nismo na njoj. Također vidimo i da biti samosvjestan ne znači osjećati se stalno dobro! Važno je upoznavati sebe – koliko sam svjestan/svjesna svojih psiholoških i emocionalnih stanja te kako sebi mogu pomoći i kada su mi ta stanja teška.
Preuzmite edukativne materijale ‘Digitalni mediji i mentalno zdravlje’
Foto: Sabel Blanco from Pexels
