‘Uz film sam odrastala i upoznalava život’, kaže Lucija Petkoviček, dugogodišnja članica Foto kino video kluba Zaprešić i jedna od autorica animiranog filma ‘Na koncu’ koji je dio programa 13. Festivala prava djece
Piše: Ana Dokler
Gotovo 25 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola prijavljeno je do sada za školske projekcije u sklopu 13. Festivala prava djece, na kojima se prikazuju filmovi koje su radili djeca i mladi. Te se projekcije ove godine, kao i prošle, umjesto u kinima održavaju u školama. Nastavnici koji za njih prijave svoj razred dobivaju poveznicu preko koje filmove mogu prikazati učenicima, a dostupne su im i nastavne pripreme za obradu tema koje pojedini filmovi otvaraju. Svi filmovi dolaze sa standardiziranim titlovima za osobe s oštećenjem sluha, odnosno audiodeskripcijom kako bi učenici s oštećenjem vida mogli ravnopravno sudjelovati u projekciji.
Program za srednjoškolce Mislim, dakle snimam sadrži 6 filmova mladih autora iz Hrvatske i svijeta, a među njima je i animirani film Na koncu koji su u tehnici stop-animacije napravili Lucija Petkoviček, Luka Bakonji i Karla Anić iz Foto kino video kluba Zaprešić (FKVKZ).
Iz razgovora s Lucijom Petkoviček, 20-godišnjom studenticom računarstva i dugogodišnjom članicom FKVKZ-a, saznali smo da je izrada filma trajala tri godine.
“Bio je to naš najzahtjevniji projekt i dobro smo se namučili sa svakim aspektom produkcije: smišljanjem scenarija, izradom svih onih scena i likova, dugotrajnom animacijom, smišljanjem i snimanjem glazbe i na kraju montažom”, kaže Lucija, a na pitanje o ideji iza filma odgovara:
“Htjeli smo prvenstveno ispitati svoje, ali i tuđe definicije slobode. Možemo li kriviti društvo za osjećaj nedostatka slobode, ili smo sami odgovorni za njenu prisutnost našim životima? Imamo li mi zapravo potpornu strukturu u našim tijelima da bez pomoći nekih stranih konaca izdržimo njenu težinu? Sve to zvuči apstraktno, ali nas je to mučilo u vrlo stvarnim situacijama: u školi, među prijateljima, na faksu, u obitelji i u razmišljanjima o svojim budućim zaposlenjima.”
Film Na koncu prikazan je u rujnu na Filmskoj reviji mladeži u Karlovcu, a u listopadu je dobio nagradu za najbolji animirani film u kategoriji od 16 do 20 godina na Dubrovnik Film Festivalu. Činjenica da se sada prikazuje u sklopu Festivalu prava djece te da će ga pogledati tako velik broj mladih ljudi u Hrvatskoj posebno veseli mladu autoricu. “Filmovi se snimaju kako bi se prenijela ideja, misao, upozorenje ili zapažanje. Ovaj festival je savršena prilika da se našem filmu svrha ispuni. Ne možemo biti zahvalniji na prilici da se naš rad podijeli s drugima i potakne možda i neke nove ideje”, kaže Lucija koja je članica FKVKZ-a od 2011. i već je sudjelovala u izradi 16 kratkih filmova – animiranih, igranih, eksperimentalnih i dokumentarnih.
“Naš filmski klub pun je djece i mladeži i od njega je nemoguće otići. Biti članom znači raditi film u grupi s nekoliko članova jednom tjedno, prisustvovati na zimskim ili ljetnim radionicama, sudjelovati u nekim drugim projektima, a ponekad i samo popiti kavu sa svim tim divnim ljudima. Imamo najbolje mentore, Miroslava Klarića i Jadranka Lopatića, koji nas iz dana u dan iznenađuju svojom kreativnošću, veseljem i spremnošću na svakakve izazove. A mi im stvarno znamo ponekad zadati te izazove. Ono što je zapravo najljepše u tom našem klubu je što smo svi prijatelji, i mladi i stari. Unatoč tome što svi radimo neke svoje filmove, u svakom trenutku spremni smo međusobno si pomoći, družiti se, navijati jedni za druge, ili samo odigrati partiju šaha. Tom klubu uvijek se možeš pridružiti i on će te prihvatiti kao da si oduvijek tu i kao da sve tvoje nesigurnosti nikada nisu ni postojale”, priča Lucija.
Pitali smo je i kako doživljava svoj rad na filmu, priliku da se izrazi kroz filmsko stvaralaštvo i koje su ključne poruke koje svojim filmovima želi prenijeti.
“Video, odnosno film je nama mladima najbliži medij, kroz njega gledamo svijet kao kroz prozor. Upravo zato nam je to i najbolji način za pokazati svijetu tko smo mi i što od njega želimo. Uz film sam odrastala i upoznavala život, kroz film sam ga pokušala i objasniti, ali i ponekad od njega nakratko pobjeći. Film je uvijek bio sve ono što mi je trebalo, utjeha, hladan tuš, uspjeh i lekcija. Mislim da mi je filmsko stvaralaštvo pokazalo što su upornost, trud i rad, ali me i naučilo uživanju u gotovo neprimjetnim ljepotama ljudi, pogotovo stop-animacija. Najbolje se zamijete sve sitne ljepote radosti jedne osobe kada to pokušaš rekreirati pokret po pokret drvenim lutkicama bez lica. Poruke mojih filmova većinom su vlastita pitanja na koja i ne tražim odgovor. Samo želim da se ljudi malo češće zapitaju u svojim životima, jer smatram da uživamo u životu tek onoliko dugo koliko smo njime zaintrigirani i zbunjeni”, rekla je Lucija Petkoviček.
I Tatjana Aćimović, umjetnička direktorica Festivala prava djece, ističe da je film sjajan medij za opisivanje života. Smatra da je važno da se djeca i mladi bave filmom jer tako ostvaruju svoja prava na izražavanje i participaciju i film im omogućuje da se njihov glas čuje.
“Upravo je to osnova ideja Festivala prava djece: kroz filmove dajemo riječ djeci, a djeca kroz svoje filmove progovaraju o svom životu, onome što ih boli, ili raduje. Osim što je snažan medij za prenošenje poruke, film je ujedno i filter, jer štiti autora i daje mu slobodu da se izrazi iskrenije nego što bi možda bio spreman da mora izravno govoriti o sebi. Svojim filmovima djeca se obraćaju odraslima i svojim vršnjacima, a na Festivalu prava djece osobito nam je važno da filmove mladih autora vide njihovi vršnjaci. Teme kojima se ti filmovi bave teme su o kojima i oni sami razmišljaju, imaju slične dileme i životna iskustva pa se tako mogu prepoznati u tuđoj priči i osjetiti se manje otuđeno, vidjeti da nisu sami. Uz to, gledajući filmove koje su napravili njihovi vršnjaci, djeca dobivaju informaciju o mogućnosti da se i oni sami na taj način izraze. Tako ih zapravo potičemo, ne samo na filmsko stvaralaštvo ili bavljenje umjetnošću, nego i na kreiranje i izražavanje vlastitog stava”, rekla nam je Tatjana Aćimović.
Festival prava djece održava se u listopadu i studenom i još je uvijek moguće prijaviti se za školske projekcije. Više o tome saznajte na internetskoj stranici Festivala.
Otvoren 13. Festival prava djece s filmovima dostupnima online
