Cilj je Svjetskog dana radija, koji se obilježava 13. veljače, podići svijest u medijima i javnosti o vrijednosti radija, poboljšati međunarodnu suradnju te osigurati pristup informacijama putem radija
Piše: Iva Kordić, članica Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu
Prati nas od jutra do večeri, slušamo ga dok se spremamo, u vožnji i kad radimo, uvijek je “tu negdje”. Radio, iako jedan od najstarijih, i dalje je moćan medij bez kojeg nam je teško zamisliti svakodnevicu.
Svjetski dan radija obilježava se 13. veljače, što je proglasila Opća skupština UNESCO na 36. sjednici, na prijedlog Kraljevine Španjolske. Kako piše Ministarstvo kulture, taj je datum odabran u znak sjećanja na 1946., kada je osnovan radio Ujedinjenih naroda. Svjetski dan radija ima i nekoliko ciljeva – podići svijest u medijima i javnosti o vrijednosti radija, poboljšati međunarodnu suradnju te osigurati pristup informacijama putem radija.
Ocem radija smatra se talijanski znanstvenik Guillermo Marconi koji je 1901. odaslao radiosignal bežičnim putem preko Atlantika, no uz njegovo, cijelo vrijeme nalazimo i ime Nikole Tesle. Kako piše Večernji list, Tesla je nagovorio investitora J.P. Morgana da financira njegov pokus s transformatorom koji će bežičnim putem moći slati radiosignal, vijesti, slike te električnu energiju. Morgan je bio spreman uložiti novac u laboratorij i transformator na Long Islandu, međutim Marconi je bio brži pa signal odaslao malo prije Tesle. To i kriza bili su povod da Morgan odustane od financiranja pa su sve zasluge pripale Marconiju, iako je Tesla tvrdio da je Talijan koristio čak 17 njegovih patenata. Tesla se tješio činjenicom da su njegovi patenti zakonski zaštićeni pa da Marconijev novitet neće biti odobren, no tri godine nakon slanja prvog signala, patentni zavod odobrio je Marconiju patent za izum radija. Marconi je, na posljetku, za razvijanje bežične telegrafije dobio i Nobelovu nagradu 1909.
Kroz godine, Tesla je pokušao na sudu dobiti svoja prava i tužio je Marconija, no talijanski je znanstvenik sve zanijekao. Rekao je, piše Večernji, da se Teslinim patentima ni ne zna služiti, no 1943. Vrhovni sud SAD-a promijenio je odluku. Tada je, naime, presudio da je Tesla bio ispred svih znanstvenika. No, i dalje kad se “gugla” povijest radija, uz Marconijevo ime dolazi sintagma oca radija.
U prosincu 1906. odaslani su prvi glasovni i glazbeni signali, i to iz Massachusettsa, piše Britannica. Tada je Kanađanin Reginald Fessenden napravio prvu radijsku “emisiju” te je približno sat vremena pričao i puštao glazbu, za sve radijske entuzijaste koji su ga slušali. U narednim godinama bilo je mnogo sličnih radijskih eksperimenata, no još neko vrijeme nije bio uspostavljen redovni radijski program. Prvi “kontinuirani” radijski program pružio je Charles Herrold na zapadnoj obali SAD-a kad je na školskom radio San Joseu puštao glazbu lokalnoj zajednici, piše Britannica.
Kad je riječ o Hrvatskoj, prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, prvi je osnovan Radio Grič, 1918., te je bio prva radiotelegrafska postaja. Šest godina kasnije osnovan je Radio klub Zagreb, a Radiostanica Zagreb počela je s emitiranjem 1926. Kasnije se iz Radiostanice Zagreb razvio Radio Zagreb koji je zapravo bio preteča Hrvatskog radija, odnosno Hrvatske radio-televizije.
No, vratimo se u 1926. kad su se 15. svibnja čule legendarne riječi “Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!”. Njih je izgovorila spikerica Božena Begović, iz kuće na Trgu sv. Marka u 20:30 sati, piše Povijest.hr. Prvo je emitiranje bilo popraćeno emitiranjem hrvatske himne, zatim govorom ravnatelja dr. Ive Sterna, klasičnom glazbom i 15-minutnim vijestima. Kasnije su uvedena i javljanja s mjesta događanja, a prvo je bilo u studenom s otkrivanja spomenika Josipu Juraju Strossmayeru. Prve lokalne radijske postaje počele su s radom početkom četrdesetih godina, a među prvima su bili dubrovački i petrinjski radio.
Da čujete iz medija, biste li povjerovali da nas napadaju Marsovci?
Uz razvoj radija nadovezuje se i razvoj televizije, jednog od “starih” medija., a hrvatski se počeci vežu za tridesete godine prošlog stoljeća i tadašnji Tehnički fakultet u Zagrebu, kada su se u Europi odašiljale pokusne emisije na osnovi mehaničke televizije. Prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, domaći televizijski program počeo je s emitiranjem u svibnju 1956. iz Tomislavova doma s vrha Medvednice, a u studio u Jurišićevoj preselili su se nekoliko mjeseci kasnije, gdje je počelo i emitiranje eksperimentalnog programa.
Da bismo razumjeli razvoj novih medija, interneta i cjelokupnog današnjeg digitalnog svijeta, vrlo je važno razumjeti ono s čime je sve počelo – radio. Iako se nekad čini da pored streaming servisa pada u drugi plan, važno je učiti o radiju kao jednom od prvih masovnih medija, sve kako bismo bolje razumjeli i današnje načine informiranja. Upravo se iz tog razloga s podučavanjem kreće još od najmanjih nogu pa djeca u osnovnoj školi uče povijest radija na satu hrvatskog jezika, a kao stari medij često je dio i predavanja Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Foto: Skylar Kang from Pexels
