Određeni filmski plan ima zadaću usmjeravanja gledateljeve pozornosti prema bitnom unutar filmskog okvira te otvara mogućnosti stvaranja atmosfere, sugeriranja psihološkog stanja filmskog lika ili naglašavanja emocije filmskog prizora
Izvor: Mario Sablić, Uvod u filmski jezik
Filmski su planovi abeceda stvaranja filmskog sadržaja. Odabir pojedinog plana, osim u vizualnom uobličavanju priče, ima i vrlo jasnu zadaću usmjeravanja gledateljeve pozornosti prema bitnom unutar filmskog okvira, što bi u konačnici trebalo gledatelju omogućiti neometano praćenje radnje.
Na suptilnijoj ravni, upotreba sasvim određenog filmskog plana otvara mogućnosti stvaranja atmosfere, sugeriranja psihološkog stanja filmskog lika ili naglašavanja emocije filmskog prizora.
Što je plan snimanja, koji planovi postoje i kada se koriste
Dakako, u audiovizualnom sadržaju određeni filmski plan ostvaruje dojam u interakciji s kadrovima koji mu prethode i s onima koji ga slijede. Dijelom se to razlikuje od fotografskog medija, gdje izvorna ideja autora komunicira preko jedne fotografije. Ipak, nije rijedak ni konceptualni pristup umjetničkoj fotografiji kada autor iznosi ideju serijom fotografija.
Valja istaknuti kako upotrebu filmskih planova ne treba shvaćati doslovno, reklo bi se jednodimenzionalno, već oni svoje značenje najčešće ostvaruju u suradnji s drugim vizualnim sredstvima, poput svjetla, boje i kompozicije slike.
Izložimo, za početak, osnovne filmske planove i njihove temeljne funkcije, pri čemu će nam polazište biti ljudsko tijelo.
TOTAL – široki plan u kojem je ljudska figura prepoznatljiva obrisom, a naglasak je stavljen na okružje, uz opasku da ljudska figura ne mora nužno biti sastavnicom totala
SREDNJI PLAN – cijela ljudska figura
AMERIČKI PLAN – ljudska figura od koljena do glave
BLIZI PLAN – ljudska figura od pojasa do glave
KRUPNI PLAN – ljudsko lice
DETALJ – prikaz određenog dijela ljudskog tijela, primjerice oko, usne, prsti… također i stavljanje naglaska na neki drugi objekt, predmet
U svojoj osnovi filmski planovi približavaju gledatelja samoj radnji ili ga udaljavaju od nje. Oni, poput ostalih instrumenata vizualnog izražavanja, omogućuju autoru usmjeravanje pozornosti publike.
Nizanje različitih filmskih planova tijekom povezivanja kadrova u složenije izlagačke cjeline omogućit će gledatelju pregledno praćenje filmske situacije te naposljetku moguće i pridonijeti dinamici filmskog izlaganja. Ako je to jedina funkcija filmske scene, redatelj će, u suradnji s montažerom, svoju pozornost posvetiti kreiranju naoko neprimjetne izmjene različitih planova, prateći radnju, odnosno upućujući gledatelja prema bitnim odrednicama filmske situacije.
U naprednijoj inačici, redatelj se neće ustručavati narušiti neprimjetnost izmjena s ciljem kreiranja sasvim određenog značenja, vizualnog naglašavanja onoga što smatra najbitnijim u prizoru (ne nužno vezano uz samu radnju), i tako izravno prenijeti svoju ideju gledatelju.
Preuzmite priručnik za osnovne i srednje škole “Uvod u filmski jezik” i u njemu pronađite detaljnija objašnjenja i primjere različitih filmskih planova.
