Klimatski skeptici smatraju da ljudske djelatnosti uopće nisu krivac za globalno zagrijavanje i vlastite stavove promoviraju na različite načine, među ostalim i širenjem dezinformacija. Svakodnevno se na društvenim mrežama dijele objave koje negiraju klimatske promjene, a nisu rijetki ni slučajevi krivotvorenja prognostičkih karata
Piše: Velibor Mandić
Vremenske prognoze na televizijskim kanalima rado su gledane jer sažeto pružaju važne informacije o tome kakve će biti vremenske prilike u idućih nekoliko dana ili tjedana. Osim zbog izbora odjeće ili planiranja aktivnosti, prognoze vremena sve češće pratimo i sa zabrinutošću kada nam najavljuju nepogode poput grmljavinskog nevremena, olujnog vjetra ili vrlo visokih temperatura. Moderne vremenske prognoze u medijima, osobito na televizijskim kanalima, vizualno su vrlo atraktivne s mnoštvom podataka, prognostičkih karata, animacija, simbola i boja koje označavaju, primjerice, tlak zraka, smjer vjetra ili temperature.
Međutim, moguće su i prijevare, jer se jednostavnim krivotvorenjem ili iskrivljenom interpretacijom tih podataka brzo mogu proširiti dezinformacije, najčešće putem društvenih mreža. S obzirom na to da će podaci o vremenskim prilikama biti sve važniji u idućim godinama i desetljećima zbog posljedica globalnog zatopljenja, pravodobno prepoznavanje lažiranja tih podataka može pomoći kako bi se širenje dezinformacija zaustavilo ili barem usporilo.
Tko su klimatski skeptici?
Globalno zatopljenje je, prema većini objavljenih znanstvenih studija, direktna posljedica ljudskih aktivnosti koje, ako se ne dovedu u razumne okvire, u stotinu ili dvjesto godina mogu potpuno uništiti prirodni okoliš pogodan za život kakav danas poznajemo. Prema podacima američkog sveučilišta Cornell, čak 99,9% znanstvenih studija slaže se da smo krivci za klimatske promjene nitko drugi nego mi, ljudi. Zagrijavanja mora i oceana, česte kemijske reakcije pri površini tla (poput za ljudski organizam štetnih povećanja koncentracije ozona u zraku koji udišemo), ekstremne temperaturne oscilacije poput sve dužih i ekstremnijih valova vrućina tijekom ljeta i hladnoće tijekom zime, otapanje ledenog pokrivača u visokim planinama i u polarnim područjima, tek su neke od posljedica globalnog zagrijavanja o kojemu raspravljaju znanstvenici i međunarodna zajednica.
No, nije malo i onih koji zastupaju suprotno mišljenje, u medijima često nazivani klimatskim skepticima (climate skeptics na engleskom), koji smatraju da ljudske djelatnosti uopće nisu krivac za globalno zagrijavanje, te koji vlastite stavove promoviraju na različite načine, među ostalim i širenjem dezinformacija. Svakodnevno se na društvenim mrežama dijele objave koje negiraju klimatske promjene (1), a nisu rijetki ni slučajevi krivotvorenja prognostičkih karata o čemu je pisalo više hrvatskih i svjetskih medija (1, 2, 3).
O trendu porasta prosječne temperature u nižim slojevima atmosfere često se raspravlja u medijima i pri tome je, bez obzira slažete li se da je ljudska aktivnost odgovorna za klimatske promjene ili ne, važno stjecati potrebna znanja kako bi se prepoznali pokušaji manipulacije i netočnih informacija, među ostalim i u vremenskoj prognozi.
Različite medijske prezentacije toplinskog vala
Mediji različito prezentiraju podatke o vremenu ovisno o ideološkom i političkom usmjerenju, te o publici koju žele privući. U Velikoj Britaniji, koja ima dugu tradiciju medijskih sloboda, tijekom toplinskog vala sredinom srpnja 2022. objavljivane su brojne informacije koje su se prilično razlikovale ovisno o svjetonazoru i uredničkim odlukama. Dok je ugledni BBC u tamno crvenim bojama na prognostičkim kartama ukazivao na područja koja će biti zahvaćena jakim toplinskim valom koji je prouzročio temperature više od 40 Celzijevih stupnjeva, tabloidi kao što su Daily Mail i The Sun najavljivali su tek nešto toplije dane koji su zapravo pogodni za opušteni odlazak na plažu. S jedne strane su, dakle, mediji koji upozoravaju na temperature koje mogu biti opasne po zdravlje i izazvati fatalne posljedice, posebice kod osjetljivih skupina građana poput starijih i djece, dok su s druge strane oni koji poručuju da se na nove vremenske uvjete jednostavno trebamo naviknuti i ne dizati paniku.
Kada odlučujemo kojoj ćemo od tih dviju suprotstavljenih interpretacija vjerovati, važno je obratiti pažnju na to da se mentalno na neki način mnogi od nas odupiru prihvaćanju podataka o globalnom zagrijavanju jer ljudska psiha najčešće nije u stanju pojmiti kompliciranost klimatskih uvjeta. Radi se naime, kažu psihijatri, o problemu koji nam je kao pojedincima nepojmljivo velik i teško razumljiv, te nam mediji odmjerenim pristupom mogu pomoći u prikupljanju znanja i činjenica.
Stil života i klimatske promjene
Za sada, međutim, medijske kuće te znanstvene i druge institucije nisu pronašle načine kako uspješno komunicirati s građanima o temama vezanima na probleme globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena, među ostalim i zato što je potrebno postići dogovore koji se tiču cijelog svijeta, a ne tek jedne države ili pojedinog kontinenta. Brojni znanstvenici predlažu da se čim prije zaustavi ispuštanje štetnih plinova u atmosferu, što znači da bismo svi mi građani u ne tako dalekoj budućnosti trebali pristati na brojna odricanja, primjerice prestati voziti automobile, jesti meso ili putovati zrakoplovom. Takav prijedlog borbe protiv globalnog zatopljenja zapravo znači da bismo trebali potpuno promijeniti stil života kakav poznajemo, a ako to ne učinimo prijeti nam, tvrde mnogi klimatolozi, potpuno istrebljenje.
Mentalno smo dakle svi na neki način barem malo klimatski skeptici jer još uvijek niti ne pomišljamo da će možda za deset ili dvadeset godina preporuka glasiti da vlastitim automobilom ne putujemo ni na godišnji odmor. Mediji, znanstvena zajednica, međunarodne institucije i nacionalne vlade u budućnosti će sve više spominjati globalno zagrijavanje, a na građanima je da staloženo analiziraju ponuđene podatke i donesu vlastitu prosudbu.
Statistički podaci, ako su provjereni i pouzdani, mogu nam pomoći u razumijevanju dugoročnih trendova i mogućih posljedica, te zato nije na odmet potražiti više informacija na internetu koji obiluje takvim izračunima. U donjem je grafikonu primjerice iskazan temperaturni trend koji za Hrvatsku ilustrira kontinuirani prosječni rast krivulje za proteklih 40 godina i najavljuje moguće scenarije do kraja stoljeća.
Prosječna temperaturna odstupanja pri površini za Hrvatsku, od predindustrijskog razdoblja do danas, izvor: Berkeley Earth
Iako Hrvatska u usporedbi sa drugim državama Europe nema puno industrije i jedna je od rijetkih država na kontinentu koja zagađuje atmosferu manje od svjetskog prosjeka, posljedice globalnog zatopljenja već se osjećaju, među ostalim i kroz zagrijavanje Jadranskog mora. Stoga je upravo Hrvatska dokaz da se pojedinačna država ne može sama nositi s klimatskim promjenama.
Klimatska anksioznost
U pojedinca koji prati medijske informacije o globalnom zatopljenju i shvati da njegov grad ili država ne mogu sami izaći na kraj s tim problemom, često se javljaju osjećaji beznadnosti i depresivnosti koji su već dobili naziv klimatska anksioznost. Od takvog poremećaja najčešće pate mlađe osobe, jer im klimatske promjene ugrožavaju budućnost i donose neizvjesnost s kojom se teško nositi.
Profesorica s američkog sveučilišta Yale doktorica Sarah Lowe predlaže provođenje grupnih aktivnosti kao preventivnu mjeru za mentalno zdravlje mladih jer je dokazano da se na taj način klimatska anksioznost smiruje. Individualne aktivnosti poput recikliranja otpada ili gašenja rasvjete po kući kako bi se štedjela energija jesu korisne za okoliš, ali za mentalno zdravlje, objašnjava Lowe, bolje je kada mladi osmisle zajednički cilj i djeluju u grupi.
Predstoje nam, dakle, brojne rasprave o klimatskim promjenama koje će osim podataka o porastu temperature analizirati mentalno i fizičko zdravlje građana, te strahove od neizvjesne budućnosti, a mediji nam mogu pomoći kontinuiranim objavljivanjem isključivo provjerenih informacija.
Foto: Pixabay
