Kako stvoriti pozitivno i sigurno okruženje za igranje za svoje dijete? Što roditelji trebaju znati o prednostima i rizicima videoigara? Pročitajte što je u razgovoru za UNICEF rekao australski stručnjak za videoigre Daniel Johnson
Izvor: UNICEF
Učenje, kreativnost, povezanost – videoigre nude nevjerojatne mogućnosti za djecu svih uzrasta (i odrasle). No roditeljima može biti teško snalaziti se u temi videoigara sa svojom djecom, osobito ako sami nisu zainteresirani za igranje videoigara. Koje su igre u redu? Koliko vremena pred ekranom je previše? Koji su rizici?
Pitanja je mnogo, stoga smo razgovarali s profesorom Danielom Johnsonom, stručnjakom za videoigre iz Centra izvrsnosti za digitalno dijete Australskog istraživačkog vijeća, kako bismo odgovorili na ova pitanja i pomogli vam donijeti informirane odluke o tome što je najbolje za vašu obitelj. Evo intervjua!
Kako se roditelji mogu uključiti u svijet videoigara?
Jedna od stvari koju stvarno potičemo roditelje da rade je igranje videoigara sa svojom djecom. Sjednite i dopustite im da vas nauče kako igrati. Neka oni budu stručnjaci. Neka imaju radost dijeljenja onoga što im je važno s vama.
Ono što saznajemo iz razgovora s roditeljima je da, kada to počnu raditi, promijeni se i njihov pogled što otvara mogućnost za mnogo otvoreniji razgovor sa svojom djecom o igranju videoigara.
6 savjeta za igranje videoigara s djecom, od kojih će vas neki iznenaditi
Uključenost u ovaj svijet s vašom djecom pomoći će vam da upoznate ovaj hobi, zainteresirate se i, nadamo se, vidite vrijednost u tome. Tako, kada razgovarate s njima o videoigrama, dijete neće samo misliti: “Ti to jednostavno ne razumiješ!”
Kada vaše dijete shvati da vi to razumijete ili barem imate volju razumjeti, kada kažete: “Gledaj, danas si igrao nekoliko sati, to je dovoljno,” dolazite iz mnogo jače pozicije nego kada kažete nešto što bi im moglo zvučati kao: “Zašto se baviš tim glupostima, to je čisto gubljenje vremena.”
Djeca intuitivno razumiju da to nije istina. Mogu reći da to nije gubljenje vremena i može biti otuđujuće kada im se kaže da je nešto što vole gubljenje vremena.
Vlastito razumijevanje videoigara omogućit će vam mnogo otvoreniju komunikaciju o tome što je, kada i s kim prikladno igrati.
Koje koristi videoigre mogu donijeti djeci i mladima?
Svi volimo aktivnosti u kojima se osjećamo sposobno, samostalno i kroz koje se povezujemo s drugima. Videoigre, kada su dobro dizajnirane, nevjerojatno su dobre u zadovoljenju tih potreba. Postoji veliki raspon koristi koje proizlaze iz igranja videoigara, uključujući pozitivne emocije, osjećaj uključenosti (povezan sa srećom), stvaranje povezanosti, učenje i kreativnost.
Učenje i kreativnost
Postoje jasne koristi za učenje kroz igranje videoigara, kako ono slučajno tako i usmjereno učenje. Mnogo je prilika za razvoj kreativnosti – od onih u kojima gradite kuću koju sami dizajnirate do kreativnosti potrebne za rješavanje teške zagonetke. Proveli smo studiju s odraslima u kojoj smo usporedili moždanu aktivnost koja se događa prilikom rješavanja standardnih kognitivnih testova (sa Sveučilišta Cambridge) u odnosu na igranje videoigre. Otkrili smo da su teške razine igre bile povezane sa sličnim razinama moždane aktivnosti kao i teži kognitivni testovi. Ukratko, igranje videoigara uključivalo je visoku razinu uključenosti i kognitivne aktivnosti.
Prevladavanje izazova
Općenito, tijekom odrastanja i kroz život, vrlo je korisno izlagati se izazovima, raditi teške stvari, suočavati se s nečim za što mislite da ne možete učiniti. Videoigre su izvrsne u pružanju tih izazova i postoje dokazi da kroz to gradimo otpornost. Učite pokušavati, ne uspjeti i pokušati ponovno.
Stvaranje veza
Igre su izvrsne za stvaranje veza s drugim ljudima. Kada zajedno igramo videoigru, to utječe na građenje prijateljstava i povezanosti. Čak i kada je to isključivo online i ne prenosi se nužno u offline okruženja, bliskost je stvarna i vrijedna. Nije ništa drugačije od prijateljstva koje stvorite igrajući nogomet, rukomet ili pohađajući satove plesa ili dramsku. Postoji ogromna količina istraživanja koja to potvrđuju iznova i iznova – igranje s drugima omogućuje nam povezivanje s različitim ljudima, širenje naših društvenih mreža kao i produbljivanje i jačanje veza s onima koji su nam bliski.
Važnost bliskih odnosa u djetinjstvu i adolescenciji – online i offline
Koji su neki od rizika oko videoigara koje roditelji trebaju znati?
Znajte s kim vaše dijete igra
Mislim da trebamo razmišljati o tome s kim naša djeca igraju. Koga upoznaju online? Koliko je dijete svjesno koje informacije treba pružiti ili ne pružiti strancu online, ili čak nekome za koga misli da ga poznaje online?
Postoje zlonamjerni ljudi, ali postoji mnogo načina na koje se možemo boriti protiv toga. Primjerice, kao roditelj možete koristiti kontrole u igri kako biste isključili mogućnost povezivanja sa strancima, osobito za mlađu djecu.
Opet, mnogo je lakše ako vaše dijete osjeća da razumijete njihovu strast za videoigrama. Ako to čine, tada možete reći nešto poput: “Razumijem. Znam da želiš igrati. To mi ima smisla, ali hajde da osiguramo da igraš s djecom iz tvoje škole ili s treninga, a ne s ljudima koje ne poznajemo ili s ljudima koji su vrlo različite dobi od tebe.”
Naglašavajući važnost izgradnje povjerenja oko videoigara, izuzetno je važno da vaše dijete osjeća da vam se može obratiti ako se dogodi nešto zabrinjavajuće ili neugodno. Želimo izbjeći situaciju u kojoj se brinu da će biti “u nevolji” ili da će im biti zabranjeno igranje ako vam iznesu zabrinutost.
Nezdravo ponašanje povezano s videoigrama
Preferiram izbjegavati pojmove poput “ovisnosti”, jer mislim da nisu nužno prikladni u ovom kontekstu i također mislim da taj pojam može izazvati nepotrebnu zabrinutost. Međutim, nema sumnje da je moguće razviti nezdravo ponašanje vezano uz igranje videoigara (iako za manjinu igrača).
Istraživanja su pokazala da je nezdravo ponašanje mnogo vjerojatnije kada nešto nije u redu u drugim područjima života. Ako dijete osjeća nedostatak sposobnosti ili autonomije, ili se ne osjeća povezano s drugima u školi ili u nekom drugom području života, rezultat može biti nezdravo ponašanje povezano s videoigrama (gdje onda pokušava zadovoljiti te potrebe).
‘Ovisnost o videoigrama samo je vrh sante leda; ispod je puno drugih problema’
Srećom, to nam također daje trag o rješenju kada smo zabrinuti da dijete koristi videoigre na način koji mu može naštetiti. Pomalo kontraintuitivno, rješenje nije pokušati ukloniti videoigre iz djetetovog života. Zapravo, ako su videoigre jedino mjesto gdje dijete zadovoljava svoje potrebe, najgore što možete učiniti je ukinuti im to. Ali trebamo raditi na ostvarivanju djetetovih potreba iz drugih područja života. Potičite ih da isprobaju neke aktivnosti na otvorenom, okušaju se u nekom sportu ili aktivnosti ili da provode više vremena s prijateljima s drugačijim hobijima i interesima. Važno je pokušati izgraditi druga područja života koja će ići uz videoigre.
Obmanjujući obrasci
Postoje beskrupulozne tehnike u nekim videoigrama koje se ponekad nazivaju “obmanjujući obrasci” i koje potiču korisnika da učini nešto što inače ne bi učinio, poput trošenja više novca. To može biti problematično pa bi roditelji trebali pokušati otvoriti oči svoje djece za takve manipulacije. Primjerice, u nekim igricama mogu se pojaviti lažna sniženja koja stvaraju vremenski pritisak za kupnju, ili korištenje popusta koji potiču na dodatne kupnje.
Ako videoigra koju vaše dijete igra sadrži takve elemente, pokušajte usmjeriti dijete prema igrama u kojima toga nema ili imajte otvoren razgovor o onome što vidite.
Naučite ih o tim elementima, kako bi znali prepoznati lažna sniženja i druge obmanjujuće elemente te biti otporni na njihov utjecaj. Prepoznavanje takvih tehnika je vještina koje će im biti korisna i u drugim područjima života.
Toksične zajednice
Mnogo se radi na borbi protiv toga, no postoje određene igre koje su poznate po tome što imaju toksične zajednice.
Važno je da roditelji budu svjesni u kakvom online okruženju njihovo dijete igra i da razmotre je li to zajednica kojoj želite da vaše dijete bude redovito izloženo. Razgovarajte s djetetom o tome koje su stvari u redu, a koje nisu, kada treba govoriti u ime nekoga drugoga ili odlučiti napustiti razgovor.
Videoigre i nasilje
Kada je riječ o nasilju i agresiji u igrama, važno je razmotriti teme u igri i jesu li takve teme prikladne za vaše dijete u fazi razvoja u kojoj se trenutačno nalazi. Dobne oznake (poput PEGI) i online recenzije drugih roditelja mogu biti neprocjenjive za informiranje o tome koja je igra prikladna, a koja nije. Igranje videoigara s vašom djecom može vam pomoći da bolje razumijete što nova igra uključuje i je li prikladna.
Oznake koje trebate znati ako je vaše dijete ljubitelj videoigara
Važno je napomenuti da trenutačni znanstveni konsenzus kaže da videoigre ne dovode do agresije ili nasilja kod osoba. Iako su videoigre tijekom godina dobile mnogo negativne pažnje, značajno znanstveno izvješće iz 2020. godine okupilo je 28 studija na tu temu i utvrdilo da su dugoročni učinci nasilja u igrama na agresiju mladih gotovo nepostojeći.
Mnogi roditelji brinu o tome koliko vremena njihova djeca provode igrajući videoigre. Koji je vaš savjet?
Odgovarajuća količina vremena za igranje videoigara jako varira. Usred razdoblja kada dijete ima mnoštva ispita ili puno domaće zadaće za sutra, pravo vrijeme za igranje moglo bi biti nula minuta. Ako su školski praznici i jučer ste proveli dan na plaži, a sutra ćete provesti dan u muzeju, tada možda puno igranja nije problem. To ovisi i o djetetu. Ovisi i o tome što igraju. Ovisi i o tome s kim igraju.
Mislim da je razlika između zdravog odraslog igrača i djeteta igrača u tome što dijete nije nužno razvilo emocionalne regulacijske vještine da shvati: “Ovo više nije zabavno. Sada osjećam više frustracije nego radosti. Sada bi bilo dobro vrijeme za pauzu.” I naravno, ni odrasli igrači ne uspijevaju uvijek točno procijeniti!
Pratite to kod djece i pokušajte im pomoći prepoznati znakove kada su dovoljno igrali, kada bi bilo bolje otići u šetnju na pola sata ili nešto slično kako bi se odmaknuli.
Zanimljivo je da postoje dobra istraživanja koja pokazuju da kratka pauza može stvarno poboljšati vašu izvedbu u video igri, pa bi to mogao biti način za započinjanje razgovora o pauzama.
Šire gledano, može biti vrlo korisno razgovarati s djecom o tome kako svi trebamo upravljati vremenom korištenja tehnologije (bilo da se radi o telefonima, igrama, društvenim mrežama itd.). Razmislite o priznavanju bilo kakvih izazova koje imate u upravljanju vlastitim korištenjem tehnologije – što vam je pomoglo, a što nije, i koje su šire koristi uravnoteženog pristupa.
Imate li savjete za roditelje mlađe djece o tome kako započeti s igrama?
Sustavi ocjenjivanja mogu biti vrlo korisni, ali problem je što mnogo sadržaja u mobilnim trgovinama nema ocjenu. Drugi roditelji su već prošli ovaj put i postoje sjajne zajednice i forumi gdje ljudi ističu prednosti i nedostatke različitih igara, u stilu: “Ova igra je prilično dobra za igranje s drugim ljudima, ali ima puno mogućnosti kupovine stvari na koje je dobro obratiti pažnju.”
Recenzije filmova, serija, aplikacija, igara… pisane posebno za roditelje
Druga stvar je učenje o tome koje kontrole i opcije u igri kao roditelj možete uključiti i isključiti. Primjerice, možda ćete moći isključiti mogućnost povezivanja sa strancima ili možete zahtijevati da zahtjev za prijateljstvo prvo dođe vama umjesto da ide izravno vašem djetetu.
I opet, stvarno bih potaknuo roditelje da se uključe u zajedničko igranje sa svojom djecom. Ne kažem da roditelj treba biti prisutan svake minute dok dijete igra. Ali ako igrate prvi sat s djetetom, znat ćete što je u toj igri, možete vidjeti kako dijete reagira na to i možete odlučiti o najboljem pristupu.
Što mislite da bi industrija igara mogla bolje?
Mislim da bi te obmanjujuće elemente trebalo istaknuti i stvarno razmotriti. Jesu li takve obmanjujuće prakse ikada prikladne? Ako su ikada prikladne, za koju dobnu skupinu su prikladne?
Mislim da se možemo složiti da nije prikladno da petogodišnjak igra igru u kojoj lik sugerira da traži roditelja novac za kupnju nečega u igri.
Bilo bi sjajno vidjeti da trgovine aplikacijama imaju provjereni odjeljak gdje roditelji i djeca mogu birati igre za koje je potvrđeno da ne sadrže problematične elemente. Ili korisniji sustav ocjenjivanja, tako da ne označava samo je li ova igra nasilna, već postoji li u ovoj igri mogućnost kupovine koja će poticati vaše dijete na trošenje novca, ili omogućuje li ova igra igraču povezivanje s ljudima širom svijeta bez stvarnog znanja tko su oni. Takve informacije su potrebne kako bismo se stvarno suočili s nekima od rizika o kojima smo razgovarali.
Profesor Daniel Johnson je glavni istraživač u Centru izvrsnosti za digitalno dijete Australskog istraživačkog vijeća i vodi Laboratorij za istraživanje igara i dizajn interakcija na Tehnološkom sveučilištu Queensland u Australiji.
Foto: Alena Darmel, Pexels
Znate li što su FPS, MOBA, NPC…? Donosimo vam mali rječnik videoigara
