Mogu li djeca uz YouTube zavoljeti dobru glazbu?

Glazbenica Maja Vučić ostala je zatečena kad je čula kćer kako pjeva pjesme lakih nota i plitkog i vulgarnog sadržaja, koje je vrlo lako pronaći na YouTubeu. U svojoj kolumni opisuje kako je uči prepoznati kvalitetnu glazbu

Piše: Maja Vučić

Kad su izmislili YouTube cijeli novi svijet mi se otvorio. Sva glazba na jednom mjestu. Ako znaš što tražiš, tu je, a ako ne znaš, naći ćeš i još upoznati novo. Za mene nikakvih problema nije moglo biti na YouTubeu sve dok mi kći nije počela i sama pretraživati glazbu i crtiće.

Sjećam se dana kad je došla iz vrtića pjevušeći pjesme koje nisam prepoznavala, ali sam dobro razumjela tekst koji, na sreću, moja kći uopće nije razumjela. Sadržaj tog teksta je bio plitak, vulgaran pa i uvredljiv za mnoge žene, a glazba, za mene glazbenicu, neslušljiva. Posve je razumljivo da će djeca upiti mnoge stvari koje su im servirane, ne razmišljajući o čemu pjevaju, a o melodiji da ne govorim. To su lake note za otpjevati, zato su djeci i primamljive. Suvereno i s osmjehom je izvodila te pjesme, a u meni je proradio Hitler, koji bi joj najradije momentalno i zauvijek zabranio izvođenje te pjesme i sličnih. Štoviše, dala bih joj popis pjesama i izvođača koji su zabranjeni, ali…

Zabrana ili pomoć?

… onda je u meni proradio psiholog. Zabrana? Ne, to nikako nije dobro. Može samo izazvati suprotni efekt. Ako ne dobije objašnjenje zašto je to loše i ako joj ne ponudim neke nove sadržaje koji će joj biti primamljiviji, nisam napravila ništa. Osim toga, živimo u demokratskom društvu i svatko ima pravo u tržišnom moru proizvoda izabrati što mu je po volji.

Rođena s internetom, bilo joj je normalno snalaziti se na YouTubeu i klikati ono što bi joj se na prvi pogled svidjelo. Tražila je da joj pomognem naći te sumnjive pjesme na YouTubeu. Sva sreća da nisam znala naslove tih pjesama pa joj nisam mogla pomoći, ali klikanjem po metodi – na naslovnici je curka u sjajnoj haljini i vrtoglavim štiklama s puno šminke – to je to, to se sigurno otvara. Nekada bi kliknula nešto dobro, a često i nešto loše. Gledala je i crtiće, ali među video klipovima tih crtića se znalo skrivati svašta. Pravi naslov, ali krivi video. Nešto što nije bilo za njezine oči. Jednom smo kliknuli na pjesmu “Barbie girl”, a to je zapravo bila gnjusna obrada s neprimjerenim sadržajem za nju, a i za mene, u svakom smislu. Obje smo se zgrozile. Čak se i preplašila, ali to mi je bio dobar primjer za objasniti joj razloge zbog kojih nije dobro da sama otvara one sadržaje koji su joj nepoznati.

Loša glazba je kao loša hrana

Shvatila sam vrlo brzo da ona ne može sama, bez ikakve kontrole, pretraživati po YouTubeu, jer izlaganje djeteta neprimjerenom sadržaju je moja odgovornost. Krenula sam s objašnjenjem o glazbi. Rekla sam joj da mi se ne sviđaju pjesme koje pjeva i da postoji puno dobrih pjesama koje će isto tako s guštom moći pjevati. Naravno da joj nije bilo jasno zašto nešto nije dobro, a njoj se to sviđa.

Probala sam joj glazbu usporediti s hranom. Znala sam da će ta usporedba proći jer sam ju od malih nogu educirala o hrani. Rekla sam joj da su mnogu slatkiši fini, ali i opasni za zdravlje i kad bi ih jeli za doručak, ručak i večeru sigurno bi se razboljeli. Što se tiče nezdrave hrane rekla sam joj da ona može na rođendanima ili u nekim rijetkim prilikama to pojesti, ako joj se nudi, ali da joj ja to sigurno neću kupovati, jer je na taj način potičem da konzumira ono što nije dobro za nju. Drugim riječima, ako si došla kod nekoga u goste ili si s društvom vani nećeš moći izbjeći slušati “loši slatkiši” glazbu, nego ćeš to poštivati, a kad si u svojoj kući onda slušaj samo dobru glazbu. Loša glazba kvari talent i ukus, kao što loša hrana kvari zdravlje, a kvalitetna i dobra glazba te potiče na kreativnost, djeluje terapeutski i razvija emocije.

Izgradnja glabenog ukusa

Nije mi bilo druge nego sjesti s njom i pronaći onu glazbu koja će joj se kao vrtičkom djetetu svidjeti. Kad je bila jako mala onda su u izboru pobjeđivali Klinci s Ribnjaka i Jacques Houdek i tako smo malo pomalo gradili njezin glazbeni ukus. Kad je bila zaokupljena igrom ili crtanjem tad sam ja birala glazbu koja se meni sviđa. Mnoge od tih stvari su bile prekomplicirane za nju, ali to pasivno slušanje je dovelo do toga da je nesvjesno i sama počela pjevušiti te pjesme i počela ih prepoznavati kad bi ih negdje čula. Kad je imala šest hit joj je bio “Settle down” od Kimbre. Sjećam se tog dana kad ju je puštala u krug nekoliko puta, a nas dvije smo plesale po stanu i uživale u istoj glazbi.

Danas joj je deset godina. I dalje je često na YouTubeu. Sluša pop, klasiku, operu, soul i r’n’b.

Današnji klinci hodaju s mobitelima i stalno slušaju glazbu. Moja kći zna gotovo sav repertoar koji nam se u eteru nudi, mislim, ono što djeca s kojima je u društvu slušaju. Tu ima svega, ali kako danas ima razvijen ukus za glazbu i visoke kriterije, iz tržišne utakmice kod nje pobjeđuju samo najbolji.

Foto: Pexels