Kako bi s drugim roditeljima i stručnjacima dijelila korisne informacije i iskustva, Iva Maričić pokrenula je Facebook grupu E-GLEDALO: o medijima iz roditeljskog kuta gledanja
Piše: Ana Dokler
U želji da poveže roditelje i medijske stručnjake te im osigura prostor u kojem će raspravljati o medijima i različitim medijskim sadržajima, vjeroučiteljica i mama četvero djece Iva Maričić u lipnju 2016. na Facebooku je pokrenula grupu E-GLEDALO – o medijima iz roditeljskog kuta gledanja. Grupa trenutno ima gotovo 500 članova – roditelja, nastavnika i drugih stručnjaka, a iako je riječ o zatvorenoj grupi, mogu joj pristupiti svi koji pošalju zahtjev.
“Primjetila sam da roditelji, zbog velike šarolikosti odgojnih pristupa kada su mediji u pitanju, nevoljko govore o svojim iskustvima i problemima. Radije će anonimno nešto objaviti nego javno govoriti o svojim poteškoćama. Mogu primjetiti kako je roditeljima medijsko opismenjavanje nužno kako bi ispravno uputili svoju djecu u svijet medija bez kojih se danas gotovo i ne može živjeti”, kaže Iva Maričić, diplomirani rezigiozni pedagog i kateheta, koja je o medijskoj pismenosti pisala i za stručni časopis za vjeroučitelje Lađa.
O medijima i na vjeronauku
Smatra da se i na satovima vjeronauka može učiti o medijima, a podijelila je s nama i neka svoja iskustva:
“U nastavi i izvannastavnim te župnim aktivnostima koje sam dosada provodila na različite sam načine koristitla najrazličitije medije. Učenike uvijek potičem na kritičko promišljanje, ali i kvalitetno korištenje različitih medija. Nastojim pratiti ono što mlade zanima i što prate u medijima i to koristiti kako bih im približila teme o kojima govorim. Tako sam svojevremeno, kada se Facebook tek pojavio, osmislila s učenicima ‘Faithbook’ gdje smo komunicirali o njihovom odnosu prema vjeri. Pred Božić smo jedne godine igrali igru ‘Ne zaboravi stihove Božićnih pjesama’, inspiriranu tada aktualnim TV kvizom, što se učenicima jako svidjelo. Snimali smo i filmiće na različite biblijske teme koje smo osuvremenjivali”, kaže Iva Maričić.
S druge je strane, objašnjava, i kao majka prepoznaje važnost medijske pismenosti, jer smatra da su djeca slabo zaštićena od negativnih utjecaja medija.
“Mediji danas mnogo polažu u ‘odgoj’ budućih gledatelja i slušatelja koristeći i sredstva i načine koji nerjetko više štete nego koriste djeci. S druge strane roditelji to šutke prihvaćaju. Odlučila sam progovoriti o tome i pokušati učiniti, koliko je u mojoj moći, da doprinesem razvoju svijesti da je djetinjstvo kratko i intenzivno razdoblje u ljudskom životu u kojemu su prva iskustva od izuzetne važnosti za daljnji život, te smatram kako bismo kao društvo trebali učiniti mnogo više da iskoristimo sve blagodati suvremene tehnologije da djeci pružimo pozitivna iskustva, a zaštitimo ih od onih koja će za njih biti tragična ili će na njih ostaviti dugotrajne posljedice.
Ne vjerujem da djeca mogu od najranije dobi provoditi mnogo vremena pred različitim vrstama ekrana, a da od toga nemaju posljedica. Mnogi se roditelji trude svojoj djeci omogućiti sve najbolje, no ostavljaju ih da satima gledaju crtiće, kupuju im tablete čim počnu u ruke primati igračke ili ih u restoranima ili čekaonicama na taj način ‘zabavljaju’ kako bi ostali mirni. Zapravo se previše čini u ime nekog ‘mira’, koji preopterećeni i izmoreni roditelji nastoje uz svoju djecu postići za sebe”, priča ova mama, ponosna što njezina djeca, kada ne znaju čime bi se igrali, samoinicijativno odu do police s knjigama i uzmu nešto za listanje, a televiziju pale samo da bi nešto ciljano pogledali. Smatra da je za to zaslužna činjenica da su se ona i suprug uvijek trudili naći dovoljno vremena kako bi s djecom čitali knjige, kao i poticali ih na igru, umjesto da ih ostave pred ekranom kako bi sami nešto u miru obavili.
Izazov je pronaći pravu mjeru
Sama je odrasla uz raznovrsne medije, jer joj je otac imao videoteku i bavio se servisiranjem i prodajom audio-video opreme.
“Televizor, video, radio, satelitski uređaj, videoigre i kompjuter bili su važan dio mog odrastanja. Sestra i ja smo imale slobodan pristup svim tim medijima i ne sjećam se da su nam roditelji bilo što branili. Otac je uvijek pazio na kvalitetu sadržaja, kao i tehničke strane medija, no nisam od njega naučila jednu važnu stvar koja mi i danas stvara poteškoće, a to je umjerenost i moć samokontrole. Za mnoge je to veliki izazov. Osvjestila sam taj svoj problem, voljela bih naći dobru mjeru i tako poučiti i svoju djecu. Primjećujem da je inače pojam ovisnosti o medijima, osobito kod odraslih osoba, jedan veliki tabu. Još se nekako govori o tom problemu kod djece ili mladih, koji zbog ovisnosti o kompjuterskim igrama završavaju čak i u komunama, ali kao da i mi odrasli nismo ovisni. Možda bismo se trebali malo bolje pogledati u ogledalo. Ja o tom tabuu želim govoriti, iz svog iskustva, ali i razmjenjivati iskustva s drugima koji se na to odvaže”, kaže Iva Maričić.
Upravo su je ta tema, kao i pitanja koja je prava mjera, kakve sadržaje izabrati, kako djetetu biti primjer, kako zaštiti djecu od negativnih utjecaja medija, potaknuli da pokrene Facebook grupu E-GLEDALO.
Jesper Juul: Kako pametni telefoni i tableti izgladnjuju naša srca?
