Pedagoginja Maja Jerčić otkriva kako se društvene mreže i drugi alati na internetu mogu koristiti i za učenje
Piše: Maja Jerčić
Pristaša sam veće autonomije djece i mladih, autonomije koja polazi od povjerenja u njihove sposobnosti, maštovitost i dobru volju za kvalitetan rad, autonomije koja podrazumijeva slobodu koju oni, uvjerila sam se mnogo puta, neće iskorištavati, i odgovornost koju će prihvatiti, autonomije čiji su rezultati fascinantni projekti, ingeniozna rješenja, mudri zaključci i kreativne ideje. No, unatoč tome što na djecu i mlade gledam kao na populaciju koja može biti zrela, ozbiljna pa čak i profesionalna, smatram da smo ih u nečemu precijenili. Precijenili smo njihov odnos s tehnologijom.
Generalno je mišljenje da se djeca i mladi rađaju s nekim informatičkim genom, figurativno rečeno, te da od najranije dobi s lakoćom usvajaju vještine vezane uz moderne tehnologije. Svi će se diviti dvogodišnjacima koji znaju otići na YouTube i pronaći crtiće ili neku pjesmu; odama se opjevavaju djeca koja se virtualnim granama mobitela, tableta i računala penju i veru spretno i suvereno, scrollajući na lijanama što vise iz ekrana kao da im je sama DNA sastavljena od algoritama, a ne od deoksiriboze, fosfata i dušićnih baza. Djeca uistinu s lakoćom usvajaju “mot” za tehnologiju, brzo će naučiti kako upaliti sve vrste ekrana i baratati s njihovim funkcijama, ali tu se više radi o automatiziranim akcijama i radnjama, o znanju kako “fizički” upotrijebiti proizvode moderne tehnologije. No, najčešća svrha korištenja svih blagodati digitalnoga doba jest zabava. Djeca se penju granama i njišu na lijanama virtualnih kodova uglavnom radi razonode. Zabava je sasvim legitimna svrha korištenja tehnologije, no ona djeci, osim toga, može poslužiti i za učenje.
7 načina kako pomoću interneta zainteresirati djecu za čitanje
Informacijska pismenosti i suvremeno učenje
Da bi to bilo moguće, potrebno im je pomoći u razvoju informacijske pismenosti. Jer, oni znaju tehnički koristiti tehnologiju, no ne znaju je koristiti kako bi došli do bitnih sadržaja pomoću kojih će stvarati znanja.
Zato kardinalne obrazovne teme i ključna pitanja postaju: kako pronaći relevantne informacije, kako ih interpretirati i iskoristiti u izgradnji znanja? Djeci su sve više i više potrebne vještine koje će im pomoći da plivaju u moru podataka koji su im dostupni preko klika. Zato je dobro da suvremeno učenje i poučavanje u svoja načela i izvedbene oblike inkorporiraju što je moguće više suvremenosti – kako bi djeca postajala motiviranija za učenje, ali i kako bi razvijala mišljenje, kreativan pristup i prijeko potrebnu informacijsku pismenost.
Internet, osim informacija, nudi i alate
Na internetu se mogu pronaći stranice za besplatnu izradu stripova, poput MarvelKids.com ili ToonDoo.com. Velik broj djece uživa u aktivnostima koje podrazumijevaju transformaciju lekcije u nešto drugo, primjerice – u strip. Moji su učenici (polaznici programa Učimo učiti) izradili foto strip o Napoleonovim ratovima, uživali su i napravili nešto izvanredno! Internet nudi alate koji mogu olakašti izradu stripa, a zašto tema stripa ne bi bile papratnjače ili Rimljani? Dakle, lekcija koja se uči može se prikazati i u obliku stripa, važno je samo da se ne ispuštaju važne informacije.
Pisanje bloga također može biti zanimljiv način učenja za one koji vole pisati. O lekcijama se može pisati na zanimljiv, pa čak i humorističan način, a tko zna, možda će sadržaj bloga nekome i pomoći u učenju!
Kako klikolovkama motivirati djecu na učenje, čitanje lektire, pisanje zadaća
Zatim, postoje i jednostavni alati za izradu web stranice. Potrebno je odgledati koji tutorial i može se krenuti s konstrukcijom. Jedan od izvrsnih i jednostavnih takvih alata je Webflow. Za jednu se nastavnu cjelinu, primjerice “Države sjeverne Europe”, može napraviti internetska stranica. Djeci je učenje puno zanimljivije i postaju daleko motiviraniji u situacijama kada su aktivni sudionici učenja (a ne “pasivni pamtitelji”). Kada razmišljaju i stvaraju, raste im motivacija, uče kvalitetnije i puno su zadovoljniji.
Društveni mediji kao nove bilježnice
U programu Učimo učiti koristimo Facebook metodu. Lekcija se ne uči na “klasičan” način već u obliku facebook postova. Tako, primjerice, bilješke o mlađem kamenom dobu ne izgledaju kao niz natuknica, već kao postovi u kojima su pokrivene informacije iz lekcije, ali na “facebook jeziku”. Djeca često dodaju i komentare (u kojima su također informacije iz lekcije) i, naravno, broj like-ova. Facebook profil najčešće izrađujemo na papiru, imitirajući strukturu ove društvene mreže, no može se i otvoriti pravi profil i učiti kroz izradu postova.
Inače, ova je metoda opisana u knjizi “A je li netko pitao učenike?“, koju su pisali stariji osnovnoškolci, polaznici programa.
Komunikacijske platforme kao drugačija učionica
Polaznici programa sami su osmislili What’s Up metodu u kojoj se učenje odvija u obliku What’s up razgovora. Mogu se koristiti emotikoni, poneka digresija u obliku neke šale, a nerijetko im je – za potrebe razgovora – potrebna i neka dodatna informacija koju onda potraže na internetu. Ovakav ih način učenja motivira da nauče čak i nešto dodatno.
*
Jedna profesorica s fakulteta pričala nam je kako se prije teško dolazilo do literature za potrebe pisanja diplomskih, doktorskih i znanstvenih radova. Nerijetko su se knjige naručivale i iz inozemstva, a potom bi se čekale mjesecima. Danas su djeci, zahvaljujući tehnologiji dostupni beskonačni arhivi informacija, posloženih (više ili manje) na policama knjižnice interneta, koja se, poput svemira, stalno širi i širi…, stoga bi bila šteta da propuste iskoristiti prednosti doba u kojem žive te da digitalnim svemirom tumaraju isključivo samo kao lunaparkom, u potrazi za novom, boljom, još luđom vožnjom; šteta bi bila da ne nauče ta bespuća informacija koje im stoje na dlanu upotrebljavati u izgradnji novih znanja.
Koja je uloga učitelja danas, kad su sve informacije dostupne na internetu?
Foto: iStock; “A je li netko pitao učenike?”
