U svojoj kolumni HRT-ov voditelj i urednik Davor Meštrović prisjeća se kako su razni filmovi i serije utjecali na njegovu djecu, kako su on i supruga birali filmove koje će gledati s djecom te kako je bilo posjetiti mjesta na kojima su snimane scene iz njihovih omiljenih filmova
Piše: Davor Meštrović
Sjećam se kako je jedno od naše dvoje djece u prvom razredu osnovne škole reklo mami kako je netko u školu donio filmove s golim stričekima i tetama. Bio sam šokiran iako se sjećam i da smo i mi u svlačionici listali časopise sličnog sadržaja, jer u prvom razredu djeca još mirišu po omekšivaču i odijevamo ih u kombinacije koje smo mi smislili. Kad sam ja u razgovoru pokušao doznati kako se to sve dogodilo, dijete mi je izostavilo stričeke i ostavilo u priči samo gole tete. Znači dobro je znalo kako se radi o nečem što pripada svijetu odraslih u kojem, iako ih kriomice gledamo, znamo da su u konačnici ponižavajući…
Druga stvar koje se sjetim jest situacija u kojoj je jedno naše dijete ušlo u sobu u trenutku kad se na TV-u prikazivao film o domovinskom ratu. Nedjelja navečer, iza 20 sati, TV je ostao upaljen iako smo radili nešto drugo, dijete je bilo u drugoj sobi, ali kako je to uvijek s djecom, uletjelo je u sobu upravo u trenutku kada je eksplodirala bomba, a krvavi komadi ljudskih tijela su letjeli uokolo. Svi smo se ukipili, a dijete je kao hipnotizirano gledalo u televizor. Mogli smo samo brzo promijeniti program, uz napomenu kako se radi o filmu koji je tužan i koji je bolje gledati kad malo narasteš.
Filmovi i serije koje smo gledali s djecom
Za djecu filmove naravno biraju roditelji – postoje stotine naslova među kojima se bira. I iako su mnogi primjereni, ipak biramo one koje i sami volimo gledati, s glazbom, kostimima, sadržajem koji kao da je izišao iz našeg dnevnog boravka, naših biblioteka, naše mladosti. Često kao roditelji otkrivamo sadržaje koji pomažu da djeci lakše objasnimo neke stvari poput ljubavi, tolerancije, jednakosti svih ljudi… a onda dolaze i stvari koje filmovi ponekad odrade umjesto nas – primjerice objašnjavanje što je seks i kako to da rode ipak ne donose djecu.
Kao obitelj neko smo vrijeme svakoga dana gledali seriju Zvonili ste, milorde. Naša su djeca naučila čitati uz seriju – prvo su imali zadatak pročitati zadnje dvije riječi titla pa onda cijeli donji red titla pa onda cijeli titl. I danas ako mijenjajući programe naletimo na Milorda zadržimo se i uživamo jer nas podsjeti na to vrijeme.
Prvi cjelovečernji film koji smo pogledali bio je Zameo ih vjetar. I supruga i ja smo voljeli taj film, a djecu smo nastojali zainteresirati za neke stvari koje su i nas fascinirale – zašto su ljudi bez obzira na boju kože jednako vrijedni, zašto se toliko tuge trebalo dogoditi kako bi novi svijet s pravednijim odnosima zaživio. Zašto se treba boriti za obitelj i opstanak, zašto je ljubav tako komplicirana i zašto je lijepo pamtiti rečenice koje izgovaraju glavni glumci – primjerice … Mislit ću o tome sutra, sutra je novi dan.
Mjesta koja znamo iz filmova
Poslije kad smo planirali putovanje po Sjedinjenim američkim državama, ovim smo motivima dodali i njihovo iskustvo kako ljudi nakon takvih strahovitih ratova ipak uspiju naći snage da nastave dalje – opraštajući, ali ne zaboravljajući. Ne zaboraviti, razumjeti i s poštovanjem čuvati uspomenu na te ljude.
Evo i obrnutog primjera: iako smo znali za film Mostovi okruga Madison, nije nam bio previše važan. I pretprošle godine, na putu iz Omahe prema Chicagu, supruga je na karti vidjela kako prolazimo pored mjesta Winterset u Iowi i rekla kako bismo trebali pogledati natkrivene mostove – jedinstveni znak toga kraja i lokacije na kojoj je sniman film. Vožnja prašnjavim cestama, istoimena knjiga koju možeš pročitati u dva sata i diskusija o životu i odluci žene koju glumi Meryl Streep da prihvati ljubavnu avanturu s likom Clinta Eastwooda, treba li je osuđivati i zašto je donijela odluku da o toj vezi progovori pismom djeci tek nakon svoje smrti.
Kako je moje djetinjstvo bilo manje okrenuto filmovima jer ih nisi mogao skinuti s interneta ili gledati na kablovskoj, ostao sam iznenađen koliko su djeca zainteresirana za izražavanje stava, koliko se mogu zapjeniti oko osude ili odobravanja i koliko se dobro osjećaju jer su mogli to glasno reći. Već sam u ranijoj kolumni napisao kako je važno razgovarati i ne prekidati razgovor i imati uvijek neko vrijeme kada svi zajedno možemo razmijeniti ideje.
Jedini način da zaštitimo djecu od opasnosti na društvenim mrežama
Što smo još podijelili s godinama… Little Italy u New Yorku u kojoj se prepoznaje scena procesije i ubojstva iz naše omiljene filmske trilogije Kum kojoj znamo svaku scenu koja slijedi, motel u Los Angelesu iz kojeg Richard Gere odvozi Juliu Roberts u novi život s mišlju kako ne smiješ prestati sanjati o promjeni i kako uvijek postoji nada da se dogodi nešto lijepo, ili nostalgični, pogled s otoka Alcatraz u hladno predvečerje prema San Franciscu, u znak sjećanja na zatvorenike koji su sanjali o slobodi koja je tako blizu, a tako daleko.
I da ne bi sve bilo tako daleko, poslao bih vas sve, dragi čitatelji, u Veliki Grđevac u Bjelovarsko bilogorskog županiji – rodno mjesto Mate Lovraka. Mlin družbe Pere Kvržice ili kompozicija Vlaka u snijegu mjesta su gdje na najljepši mogući način možemo proživjeti nebrojene lijepe misli i situacije koje zanmo iz knjiga i filmova. Zajedništvo, marljivost, čestitost, mali veliki junaci, hrabrost, ekipni duh, poduzetnost – sve su to ideje koje možemo iz svog vlastitog djetinjstva teleportirati u djetinjstva naše djece ili unuka…
Davor Meštrović
Televizijski voditelj, novinar i urednik. Karijeru je započeo na Radiju 101, kao novinar, voditelj i urednik u redakciji kulture, a 1989. počinje televizijsku karijeru na OTV-u i Z3. Na HTV-u radi od 1992., a u emisiji Dobro jutro, Hrvatska voditelj je od samih početaka, zatim i urednik te od 2008. i urednik redakcije. Jedan je od voditelja s najdugovječnijim stažem u nekoj televizijskoj emisiji na ovim prostorima.
