Puno je razloga zašto bi djeca trebala pogledati ovaj hrvatski filmski klasik, snimljen prije više od 40 godina. Nakon gledanja i analize filma u školi, možete učenicima zadati i ovakav zadatak: neka osnuju svoju zadrugu, daju joj ime, izaberu domaćina i zajedničkim snagama riješe neki problem
Piše: Dina Vukelić, dramaturginja i scenaristica
Vlak u snijegu (1976) redatelja Mate Relje jedan je od najuspjelijih i najgledanijih hrvatskih dječjih filmova jugoslavenskog razdoblja koji je, poput mnogih hrvatskih dječjih filmskih klasika, nastao prema književnom predlošku, istoimenom romanu Mate Lovraka.
Hrvatski je dječji film oduvijek bio u čvrstoj vezi s hrvatskom dječjom književnošću, tako da se praksa filmske ekranizacije književnih djela nastavlja i u suvremenoj hrvatskoj kinematografiji, primjerice s popularnim filmovima o Koku, naslovnom junaku romana Ivana Kušana, ili pak s najrecentnijim nagrađivanim kanadsko-hrvatskim animiranim filmom Ježeva kućica prema legendarnoj poemi Branka Ćopića.
Vlak u snijegu nije jedini Lovrakov roman koji je doživio svoju filmsku ekranizaciju; Družba Pere Kvržice (1970) redatelja Vladislava Tadeja još je jedna uspješna ekranizacija Lovrakova djela koja je prethodila Reljinom filmu, a koja sadrži prepoznatljive elemente dječjeg filma, poput pustolovina, dječjeg zajedništva, ali i izraženu društvenu komponentu – prikaza života na selu i seoske djece kao protagonista – karakterističnu za socrealističku filmsku poetiku.
Radnja Vlaka u snijegu odvija se 1935. godine. Nakon uvodne sekvence s vlakom zaglavljenim u snijegu, Ljuban (Slavko Štimac) nas svojim pripovijedanjem retrospektivno uvodi u život na selu i događaje koji su prethodili situaciji s vlakom, čime se uokviruje kompozicija filma.
Razredna dinamika i život djece na selu prožeti su idejom zajedništva (“Svi za jednog, jedan za sve!”) koja posebno dolazi do izražaja prilikom osnivanja razredne zadruge simbolično nazvane “Sloga” i izbora njezinog domaćina, Ljubana. Iako su ponešto istaknutiji likovi Ljuban, Draga i Pero, jednako je važan dječji kolektiv koji se slavi i u dječjim pjesmama i pastoralno-lirskom glazbom što ih je za film skladao Arsen Dedić.
Nakon što je Ljuban izabran kao domaćin zadruge, učitelj odluči odvesti učenike u grad gdje je tiskara u kojoj nastaje školski list Smilje. Djeca uživaju u razgledavanju grada, pri čemu se u filmu vjerno dočarava atmosfera u Zagrebu tridesetih godina 20. stoljeća, a kao posebna atrakcija ističe se posjet djece zoološkom vrtu. Prate se dogodovštine i nestašluci djece, njihove međusobne interakcije i njihove interakcije s njima nepoznatom okolinom, to jest (odraslim) građanima Zagreba.
Kao što izlet ima svrhu učenja o tiskari i o gradu, tako film Vlak u snijegu ispunjava svoju pomno doziranu didaktičnu funkciju učenja o prijateljstvu, razumijevanju i slozi prijeko potrebnima da bi se ostvario konačni cilj – nepredviđeni samostalni povratak djece u selo nakon što se učitelj razboli. Na putu u selo Ljuban se suočava s nesuglasicama u svojoj zadruzi i s Draginom bolešću, i to sve u vlaku zaglavljenom u snijegu, a problem se rješava zajedničkim snagama, kako sugerira pjesma “Kad se male ruke slože“.
Analiza i aktivnosti nakon gledanja filma u školi
Vlak u snijegu prikladan je za prikazivanje u trećem razredu osnovne škole. Prilikom analize filma učenici mogu usporediti film Mate Relje i roman Mate Lovraka te istaknuti sličnosti i razlike među dvama različitim umjetničkim medijima, kao i načine na koje je priča ispripovijedana u jednom i drugom mediju.
Budući da film zorno prikazuje život na selu, a potom i odlazak seoske djece u grad, učenici mogu opisati način na koji se u filmu prikazuju selo i grad, primjerice kako su s jedne strane prikazani tadašnji seoski običaji, govor, odjeća i drugo, te kako se s druge strane prikazuju doživljaji djece u gradu, a takav zadatak prikladan je i za izrađivanje kolaža na temu selo – grad.
S učenicima se može razgovarati o likovima u filmu, njihovim pozitivnim osobinama i manama te izazovima s kojima se suočava zadruga. Razgovor o zadruzi potiče razgovor o didaktičnoj strani filma, odnosno pouci o zajedništvu i slozi koju učenici mogu oprimjeriti scenama iz filma i nadopuniti svojim vlastitim iskustvima. Nakon likova, učenici mogu komentirati glumu dječjih, ali i odraslih glumaca te emocije koje su glumci prenosili.
U analizi filma pozornost se može posvetiti zvuku, odnosno glazbi kao osobito važnom filmskom izražajnom sredstvu dječjeg filma. Učenicima se mogu ponovo puštati pjesme iz filma, a djeca se mogu prisjetiti scena s tim pjesmama i opisati ulogu glazbe u priči. Na kraju, učenici mogu izvršiti zadatak nadahnut filmom – osnovati svoju zadrugu, imenovati ju, izabrati domaćina i zajedničkim snagama riješiti problem koji im se zada, a koji može biti vezan i uz sam film. Na taj način učenici mogu ponoviti što su naučili o filmu te se sami okušati u glumi i pjesmi. Unatoč tome što je od snimanja Vlaka u snijegu prošlo čak više od četiri desetljeća, film je i dalje relevantan dječjim i odraslim gledateljima, a njegove ideje ostaju – univerzalne.
O kojim važnim životnim temama razgovarati s djecom nakon filma Anka?
