Znate li što su algoritmi, eho komore i filter mjehurići i kako mogu utjecati na vaše stavove i odluke? Objašnjenja vam prenosimo iz nove studije Europske komisije koja govori o utjecaju algoritama na širenje dezinformacija te ističe medijsku pismenost kao neophodan dio rješenja za te izazove
Prevela i pripremila: Ana Dokler
Krajem srpnja 2018. na YouTubeu je objavljen video u kojem se vidi nekoliko žena s maramama na glavi, za koje se čini da se utapaju u moru, a sve to snima televizijska ekipa. Narator videa na češkom jeziku sugerira da je riječ o insceniranom prizoru “migranata koji se utapaju u moru” i postavlja retoričko pitanje “je li to prijevara?” Video je najprije podijeljen na desetak čeških internetskih stranica i Facebook i Twitter računa uz tvrdnje da je migrantska kriza prijevara i da se novinari koji o njoj izvještavaju zapravo bave propagandom. Priča se proširila diljem Europe te je video skupio 1,2 milijuna pregleda na različitim platformama društvenih mreža i podijeljen je više desetina tisuća puta. Provjeravatelji činjenica iz novinske agencije AFP uskoro su razotkrili priču i dokazali da je na snimci zapravo riječ o snimanju prizora za dokumentarni film o događajima u Turskoj 1922. godine.
Ovaj primjer širenja dezinformacija na internetu opisan je u studiji o medijskoj pismenosti i pitanjima osnaživanja vezanima uz algoritme na kojima se temelje medijske usluge, koju je krajem listopada 2019. objavila Europska komisija.
“Širenje dezinformacija može dovesti u pitanje pravo pojedinaca na primanje i prijenos informacija i u konačnici može naštetiti integritetu demokracije, što je temeljna vrijednost Europske unije”, navodi se u studiji u kojoj je posebna pažnja posvećena utjecaju algoritama na širenje dezinformacija na internetu.
Kako nam tražilice i društvene mreže ‘serviraju’ informacije
Algoritmi su definirani kao računalne funkcije koje se mogu implementirati u računalne sustave, a mogu ažurirati svoje ponašanje kao odgovor na iskustvo (ulazni podaci) i metrike performansi (Osoba i Welser IV, 2017). Ključna su sastavnica funkcioniranja i poslovnog modela platformi društvenih mreža i pružanja medijskih sadržaja njihovim korisnicima.
Kako algoritmi donose odluke umjesto ljudi i koliko su one ispravne
“Algoritmi donose brojne prednosti potrošačima, medijskim tvrtkama i oglašivačima. Korisnici vijesti i medija tradicionalno bi ovisili o sadržajima koje su odabrale medijske kuće (novine ili TV emisije) ili bi morali tražiti precizne i nedvosmislene pojmove u bazama podataka. Algoritmi automatiziraju personalizaciju i plasiranje medijskih sadržaja targetiranim korisnicima. Algoritmi pretraživanja, poput onih koje koristi Google, prilagođavaju informacije na temelju primateljevih potreba, želja i njegovih kontakata na društvenim mrežama (Bozdag, 2013). Algoritmi za filtriranje sadržaja, poput onih koje koriste Twitter i Facebook, daju prioritet informacijama na temelju povijesti interakcije korisnika sa sličnim sadržajem tako što su ga lajkali, podijelili, pretplatili se na njega ili ga komentirali (Bozdag, 2013).
Vijesti koje potvrđuju naša uvjerenja
Međutim, uslijed zabrinutosti zbog širenja dezinformacija nakon referendumske kampanje za Brexit ili migrantske krize, mnogi su istakli negativne nuspojave algoritama u konzumaciji i distribuciji internetskih vijesti i medija. U Velikoj Britaniji, na primjer, Odbor za kulturu, kulturu, medije i sport (DCMS) koji je istražio dezinformacije i lažne vijesti nakon skandala s podacima Cambridge Analytice izrazio je zabrinutost zbog ‘nemilosrdnog targetiranja korisnika hiperstranačkim stavovima, koji igraju na strahove i predrasude ljudi, kako bi utjecali na njihove planove glasovanja’ (British Broadcasting Corporation, 2018). Veliki dio pozornosti posvećen je stvaranju tzv. filter mjehurića (filter bubbles) ili eho komora (echo chambers), u kojima će ljudi, pod utjecajem snažnih mrežnih učinaka i ljudske pristranosti, biti izloženi prekomjernoj količini vijesti ili stavova usklađenih s njihovim postojećim uvjerenjima“, objašnjeno je u studiji koju je objavila Europska komisija.
Eho komore su rezultat odabira skupa prijatelja i informacija koje potvrđuju nečiji sustava uvjerenja, formirajući tako polarizirane skupine (Del Vicario et al., 2016), a filter mjehurići su rezultati algoritama koji stvaraju “jedinstveni svemir informacija za svakoga od nas koji u osnovi mijenja način na koji se susrećemo s idejama i informacijama” (Pariser, 2011).
Kognitivna pristranost
Iako o ovim fenomenima, kao i općenito o funkcioniranju algoritama, stručnjaci za medijsku pismenost zadnjih godina dosta govore, korisnici medija i šira javnost uglavnom ih nisu svjesni, ili nemaju pravo razumijevanje.
Istraživanja, navodi se u studiji, pokazuju postojanje “narodnih teorija” o načinu rada platformi i algoritmima, koje mogu biti pretjerano pojednostavljene i često netočne (Eslami i sur., 2015; Rader i Grey, 2015). Zanimljivo je da korisnici često vjeruju da je utjecaj dezinformacija veći na druge ljude nego na njih same (Jang i sur. ., 2018.), što ih čini podložnijima prijetnjama kojih nisu svjesni. Zamijećen je i opći skepticizam korisnika prema načinima kako se odabiru vijesti (Fletcher i Kleis Nielsen, 2018), a to može djelovati kao zaštitni faktor, ali s druge strane može smanjiti povjerenje i prema vjerodostojnim izvorima.
Moguća rješenja problema
Studija Europske komisije u nastavku istražuje mogućnosti prevencije ili rješavanja izazova vezanih za algoritme, ili ublažavanja njihovih učinaka. Vlade i drugi dionici počeli su prepoznavati ove izazove i predlagati različita rješenja, među kojima su: 1) rješenja koja se implementiraju na razini sustava, koja uključuju regulatorne (npr. Akti o dezinformacijama u Francuskoj 2018.) i mekše pristupe (poput Akcijskog plana EU-a protiv dezinformacija); 2) rješenja koja se odnose na same algoritme i implementiraju se na razini platformi (npr. automatizirano označavanje i otkrivanje pristranih vijesti ili dezinformacija); te 3) rješenja orijentirana prema korisniku kako bi se utjecalo na uvjerenja i ponašanje korisnika prije ili tijekom korištenja medija.
Medijska pismenost u europskom Akcijskom planu protiv dezinformacija
Zadnji skup rješenja, koji je u fokusu ove studije, ima za cilj osnaživanje pojedinca, odnosno smanjivanje utjecaja izloženosti dezinformacijama povećanjem povjerenja, vještina i znanja korisnika platformi za učinkovitu navigaciju u suvremenom medijskom okruženju i kritičko procijenjivanje medija kojima su izloženi.
Pregledom dostupne literature i praksi u tom su kontekstu identificirana tri pristupa: 1) pristupi koji imaju za cilj povećati transparentnost algoritama i svijest o njima; 2) pristupi koji imaju za cilj provjeravanje informacija; i 3) pristupi koji imaju za cilj razvijati širu medijsku pismenost pojedinaca u svrhu učinkovite interpretacije medijskih sadržaja i informacija koje im se pružaju uz pomoć algoritama.
Poticanje kritičkog odnosa prema informacijama
Smanjivanje ranjivosti kod onih koji društvene mreže koriste kao izvore vijesti i informacija (i koji su potencijalne mete dezinformacijskih kampanja) neophodan je dio rješenja za probleme povezane s medijskim uslugama temeljenim na algoritamima, ističe se u studiji. To se može odvijati kroz unaprijeđenje vještina potrebnih korisnicima da bi kritički razumijeli informacije s kojima se susreću na internetu i s njima su u interakciji, u skladu s tradicionalnim razumijevanjem medijske pismenosti primjenjenim na internetsko okruženje.
Jedan izazov u vezi toga, naveden i u zaključcima studije, jest da se akcije usmjerene na poticanje vještina medijske pismenosti temelje na pretpostavci da će korisnici znati kada trebaju koristiti te vještine. Problem je u tome što korisnici sami često nisu svjesni vlastitih kognitivnih pristranosti pa je to prostor u koji se trebaju uključiti i bihevioralne znanosti.
Preuzmite cijelu studiju na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku
Foto: Charles 🇵🇭 on Unsplash
