Algoritmi društvenih mreža razvijeni su kako bi korisnike što duže držali ispred ekrana, što nas pak navodi na nekritičko uspoređivanje s drugima, kaže psihijatrica Nina Vasan sa sveučilišta Stanford te upozorava da neka algoritamska rješenja mogu srozati raspoloženje i izazvati depresivne misli
Piše: Velibor Mandić
Ako ste ikada spravljali juhu iz vrećice onda na neki način već znate što je algoritam, riječ koju sve češće čujete kada se govori o društvenim mrežama, internetu i umjetnoj inteligenciji. Algoritmi su naime, ako ih želimo pojednostavljeno objasniti, niz preciznih uputa od početka do kraja, dakle poput kuharskih recepata. Kada za ručak spravljate špagete, recept je jednostavan – prvo zakuhate vodu u posudi, zatim dodate sol i potom ubacite tjesteninu, pričekate nekoliko minuta i – tjestenina je spremna za jelo. Bez puno razmišljanja ste slijedili upute iz recepta koji je zapravo jednostavan algoritam, jer vas je naveo da izvršite radnju od početka do kraja. U svijetu računala, pak, algoritmi su mnogo kompliciraniji i vrlo važni jer računalo ne zna što učiniti ako mu nisu zadana određena pravila, poput nekih recepata. No, dok tjesteninu znade skuhati skoro svatko, recepte koje koriste računala u stanju su sastaviti samo rijetki među nama, a to su računalni programeri koji su svladali znanje jezika razumljivih računalima.
Nakon što u vašem omiljenom internetskom pretraživaču upišete “kako skuhati tjesteninu” na ekranu će se u djeliću sekunde izlistati niz recepata od kojih svi mi najčešće izaberemo jedan od onih koji su pri vrhu ekrana na prvoj stranici. Računala su zapravo u tom kratkom vremenu slijedila upute koje su im prethodno zadane algoritmom koji su izradili računalni programeri. Upravo računalima i dobrim programerima možemo zahvaliti zato što nam internet brzo pruža odgovore kada god nam zatreba neki recept ili bilo koja druga informacija. No, kako možemo biti sigurni da nas internet možda nije prevario, ili nam ponudio krivu informaciju? S obzirom na to da se na internetu mogu pronaći stotine tisuća recepata za kuhanje tjestenine, računalni će ih algoritmi sortirati i nama ih ponuditi određenim redoslijedom, ali mi zapravo ne možemo biti sigurni jesu li najbolji recepti među onima koji su izlistani na prvoj stranici. Algoritmi koje koriste računala su naime brižno skrivene i strogo čuvane poslovne tajne, a njihova će važnost sve više rasti s obzirom na razvoj umjetne inteligencije.
Algoritam od stoljeća devetog
Sama riječ algoritam dolazi nam od al-Khwārizmī, prezimena perzijskog matematičara i astronoma iz devetog stoljeća koji se smatra jednim od otaca jedne od najvažnijih grana matematike, algebre. Punim imenom Muḥammad ibn Mūsā al-Khwārizmī pisao je na arapskom, a prijevod jedne njegove knjige na latinski naslovljen je Algoritmi de numero Indorum, iz čega se u sljedećim stoljećima udomaćila riječ algoritam. Značenje koje toj riječi pripisujemo danas vezano je na razvoj računala počev od sredine prošlog stoljeća, od kada su algoritmi postali nevjerojatno sofisticirani i nadograđivani kombinacijama starijih i novih algoritamskih rješenja. U budućnosti algoritmi će imati još veću ulogu jer će upravljati robotima, autonomnim vozilima, dronovima i drugim napravama, no danas o algoritmima ponajviše raspravljamo kada govorimo o internetu i društvenim mrežama.
Poznate internetske tvrtke nerijetko mijenjaju algoritme i prilagođavaju ih svojim potrebama, nekad u želji poboljšanja usluge u odnosu na konkurenciju, ali i kako bi ostvarile veću financijsku dobit. Stoga prilikom svakog korištenja internetske tražilice ili društvene mreže trebamo biti svjesni da nas algoritam želi navesti na određene radnje i ponašanja, odnosno pokušava na neki način manipulirati našim odlukama.
Ako koristite Google, Facebok ili Twitter, trebate znati kako djeluju algoritmi
Većina nas smatra da smo sposobni vlastitim odlukama oduprijeti se takvoj manipulaciji, no istraživanja ukazuju da se događa upravo suprotno, osobito u proteklih desetak godina otkada često koristimo društvene mreže. Algoritmi, naime, mogu utjecati na naše mentalno i fizičko zdravlje u slučajevima kada zloupotrebljavaju svima nama urođenu ljudsku želju za druženjem s obitelji, prijateljima i kolegama. Istraživači često podsjećaju da je prekomjerno korištenje društvenih mreža povezano sa stanjima depresije i anksioznosti u tinejdžera i odraslih, a psihijatrica Nina Vasan s kalifornijskog sveučilišta Stanford ukazuje da su algoritmi društvenih mreža razvijeni kako bi nas korisnike što duže držali ispred ekrana, što nas pak navodi na nekritičko uspoređivanje s drugima.
“Problem je što nismo sposobni pauzirati i promisliti, a trebali bismo pronaći način kako skrenuti pažnju na nešto drugo i prekinuti taj vrtlog,” kaže doktorica Vasan opisujući kako neka algoritamska rješenja mogu srozati raspoloženje i izazvati depresivne misli. Uznapredovale tehnologije prepoznavanja lica, nastavlja Vasan, dovele su i do toga da kompleksni algoritam izračuna i predloži filtere za uljepšavanje fotografija korisnika koji tako odjednom postaju mršaviji, zgodniji, preplanuli i s manje bora oko očiju. U onih koji promatraju tako algoritamski dorađene fotografije javljaju se osjećaji zavisti, ljubomore, pada samopouzdanja, depresije, poremećaji u prehrani, a u najtežim slučajevima i pomišljanja o samoubojstvu.
Algoritmi i ovisnost
Ako su posljedice tako ozbiljne, zašto onda nismo u stanju prepoznati simptome i isključiti ekran? Razlog su, obrazlaže Vasan, varijacije u stimulansima osobito u slučajevima kada sudjelovanjem u komunikaciji na društvenoj mreži nekada dobivamo više, a nekada manje odobravanja. Ako na profilu objavite vlastitu fotografiju i primite mnoštvo pozitivnih reakcija, vaš mozak to protumači kao nagradu i motivaciju, te aktivira kemijsku reakciju ugode koja vam uz pomoć neurotransmitera dopamina daje osjećaj sreće i zadovoljstva. Sljedeći put kada postavite fotografiju i naiđete na slab odjek osjetit ćete razočaranje, a upravo tada se počne rađati ovisnost.
Društvene mreže i samosvijest: Objava fotografije iz teretane
Psihijatrica sa sveučilišta Stanford Sara Johansen naime tvrdi da ono što nas čini ovisnima o društvenim mrežama su zapravo ponavljajući periodi u kojima na internetu ne dobijemo onoliko interakcije i odobravanja koliko bismo željeli. Oni koji stvaraju algoritme to vrlo dobro znaju, no u ovom je trenutku gotovo nemoguće utvrditi kako društvene mreže zaista funkcioniraju jer su, podsjetimo, njihovi algoritmi tajna.
Ponekad javnost dozna tek djelomične informacije o algoritmima, kao što se dogodilo krajem prošle godine kada je procurio dokument o algoritmu video aplikacije TikTok, koja je omiljena osobito među najmlađima korisnicima pametnih telefona. “Algoritam pokušava učiniti ljude ovisnicima radije nego da im pruži sadržaj koji zaista žele,” kaže Guillaume Chaslot, osnivač organizacije Algo Transparency sa sjedištem u Parizu, koja se bori protiv netransparentnosti algoritama i koja je proučavala otkrivene dokumente o TikToku. “Suludo je što dozvoljavamo algoritmu aplikacije da usmjeravaju živote naše djece, jer TikTok na taj način prikuplja informacije i u nekoliko sati znade koji je glazbeni ukus djeteta, što ga privlači, je li depresivno, sklono opijatima, te mnoge druge podatke,” objašnjava Chaslot.
Američka liječnica Lois Lee, pak, upozorava da sadržaj koji se odlukom računalnog algoritma usmjerava prema nekom osnovnoškolcu može biti vrlo opasan jer dijete ne razumije moguće posljedice oponašanja nekih radnji koje vidi na internetu. Lee stoga poziva roditelje da koliko je god više moguće pokušaju nadzirati na koji način djeca koriste društvene mreže.
Foto: Andre Moura, Pexels
