Iz novina, s ekrana, s jumbo plakata smiješe nam se barbike svake vrste – naizgled miljama daleko od stvarnih žena koje poznajemo i kakve smo same, piše u svojoj kolumni Karmela Vukov-Colić
Piše: Karmela Vukov-Colić
Slika 1:
“Nemaš ti pojma,” zaključi ona.
Slika 2:
“Svašta!” pomislim.
Slika 3:
Mijenjam program. Evo, voditeljica u 50-ima. Teško je reći kako zaista izgleda. Tone šminke, silikoni u usnama, grudima, zategnuto lice… i (da ne povjeruješ!) podjednako diskriminirajući stav prema djevojkama u emisiji. A one na sve pristaju.
Nakon čitanja ženskih časopisa, djevojke misle da bi trebale na dijetu
Čijim se očima gledamo?
Ne mogu da se ne zapitam što mi to radimo?! Čijim se očima gledamo? Otkud ta potreba da se stalno “popravljamo”, da prevarimo vrijeme, izganjamo vječnu ljepotu?
Gledamo se očima muškarca, ustvrdit će talijanska novinarka (autorica odličnog dokumentarca “Il corpo delle donne”) pa zaboravljamo što nas same uistinu čini zadovoljnima. Biti ono što jesi – fundamentalno je pravo svakog pojedinca, a mi ga se tako lako odričemo.
Sa svih strana, iz novina, s ekrana, s jumbo plakata smiješe nam se barbike svake vrste – naizgled miljama daleko od žena koje svako jutro ustaju, pripreme doručak djeci i mužu, otprate ih u školu i na posao, a zatim i same odlaze odraditi svojih 8 sati za nekim radnim stolom, blagajnom, proizvodnom trakom ili katedrom.
Miljama daleko od nas koje kuhamo ručak za sutra, ribamo kupaonice i glačamo rublje. Miljama daleko, jer barbike ne mogu zaplakati od sreće kad suprug, ničim izazvan, donese cvijet, niti zapljeskati na kćerkinoj prvoj školskoj priredbi, niti navijati na najjače na sinovoj utakmici.
Barbike, veline, svejedno, ne mogu zagrliti i utješiti, ne znaju poljupcem obrisati suze. One nam se samo smiješe iz medija, poput nekog usputnog ukrasa.
Miljama daleko, kažem, ali te slike ulaze u naše domove, utječu na našu djecu, oblikuju neku novu stvarnost. Izgrađenu na plastici, silikonu, photoshopu.
Umjesto operacija, šminke i nakita?
Zato me veseli tu i tamo vidjeti poneku zvijezdu “bez šminke”, pa čak i ako se radi o smišljenom marketinškom potezu. Istinski sam pak zadivljena kad na dodjeli Oscara kostimografkinja Jenny Beavan zasjeni sve glamurozne toalete, skup nakit i uratke estetskih kirurga preuzimajući svoj kipić raspuštene kose, odjevena u kožnu jaknu i traperice. I svaki put kad se pogledam u ogledalo i ugledam novu boru, pomilujem je prstom i nasmiješim se svom odrazu. (Smijeh mi ju je i donio!)
I odmah se prisjetim Anne Magnani koja je svojoj vizažistici običavala govoriti: “Ostavi mi bore! Nemoj prekriti niti jednu! Bio mi je potreban cijeli život da ih zaradim…”Dragi ljudi, naglas kažem: Svima nam treba lifting! I to pod hitno! Vrijeme je da izglačamo svoje stavove, posložimo priorite, sjetimo se biti ljudi i to dobri ljudi jedni drugima! Vrijeme je da sebe podsjetimo, a djeci pokažemo da istinska vrijednost nije ona mjerena godinama, centimetrima i kilogramima, već ona koju nosimo u sebi, koju baštinimo, čuvamo, oplemenjujemo…
Jer nema bolje šminke od čistog obraza, boljeg face liftinga od širokog osmijeha, ni boljeg nakita od sjaja ljubavi u oku.
I kad se podvuče crta – podsjetimo se da je lijepo i stariti. To je privilegija mnogima uskraćena.
Foto: iStock
Karmela Vukov-Colić
Voditeljica i urednica na Hrvatskoj radioteleviziji. Poznato lice brojnih tv emisija, poznati glas Drugog programa Hrvatskog radija. U medijima već punih 28 godina, zadnjih dvadesetak jedna od domaćica rado gledane emisije Dobro jutro, Hrvatska. Ponosna majka dvoje djece.