Psihologinja Miranda Novak odgovara mami četverogodišnjaka, koji svako jutro, od buđenja do polaska u vrtić, gleda crtiće
Pitanje: Čim se probudi, moje dijete, koje ima četiri godine, želi gledati crtiće i tako obično provede prvih sat vremena ujutro, do polaska u vrtić, a često ne želi krenuti prije nego što neki crtić završi. Usput i doručkuje i oblači se, i mi se malo družimo, ali su crtići skoro obavezna kulisa. Znam da smo za to mi odgovorni, jer nam zapravo odgovara da se ujutro i sami možemo u miru spremiti za posao. Činimo li time svome djetetu štetu?
Odgovara dr.sc. Miranda Novak, prof. psihologije, viša asistentica na Odsjeku za poremećaje u ponašanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i savjetnica i savjetovteljica u Centru za djecu, mlade i obitelj Modus:
U pitanju koje ste postavili osjećam već i dio odgovora tj. kao da u pozadini stoji neki vaš osjećaj grižnje savjesti. Iz vašeg je pitanja vidljivo da je vaše dijete stvorilo svoje navike, a čini se da su vaši pokušaji da te navike izmijenite nekako neuspjeli. Djeca vrlo burno brane svoje želje i jasno protestiraju ukoliko se te želje ne poštuju. Čine to već kao bebe, čim njihova interakcija s okolinom postane intenzivnija. Frustracija bebača trebala bi biti minimalna, no kroz balansiranje topline, ljubavi i zadovoljavanja potreba, dijete izlažemo frustraciji i iskustvu da u svijetu nije uvijek sve onako kako požele. Hoću reći, frustracija djeteta dio je odrastanja i potrebna je za prihvaćanje da smo odvojena osoba od drugih i da ponekad želimo različite stvari.
Mislim da se ovdje ne radi o pitanju o tome činite li štetu nego pratite li djetetove želje ili pak potrebe. To nije isto. Djeca žele svašta. I to je njihov posao. No, posao roditelja je da ih štite i postavljaju granice. Naime, djeca imaju veliku potrebu za tim jer se tako osjećaju sigurno. Tako uče regulirati svoje ponašanje i stvaraju sliku o sebi. Ukoliko im sve dozvoljavamo, učimo ih da su svemoćni ili pak moćniji nego jesu u realnosti, te djeca kad-tad dožive razočaranja i udarce na koje nisu dovoljno spremni. Mislim da je ključno pitanje tko u vašoj obitelji određuje granice te da li u situacijama kada dođete u sukob s djetetom vi popuštate zbog mira u kući. Ili, kao što kažete, mirnog spremanja na posao. Zanimalo bi me svakako kako se dogovarate oko drugih tema, no po meni je štetnije to da dijete odlučuje samo nego da gleda crtiće.
Ukoliko se brinete zbog samog sadržaja crtića, kao roditelj možete utjecati na kvalitetu crtića koje dijete gleda te ga pokušati zaraziti kvalitetnijim animiranim filmovima s porukama ili pak crtićima koji se bave emocijama, prijateljstvom, zdravim vrijednostima. Dogovorite neka pravila u smislu vremenskog gledanja televizije te vremena provedenog vani i u igri, a svakako sadržaj koji dijete gleda kada god možete gledajte zajedno te komentirajte s djetetom.
Postavite pravila – kada, koliko dugo i kakve sadržaje djeca mogu pratiti
Foto:iStock
