Neke situacije u animiranim i igranim filmovima za djecu kod četverogodišnjaka izazivaju tugu ili strah. Mama pita bi li trebali izbjegavati takve filmove, odnosno kako bi bilo najbolje reagirati?
Pitanje: Kad sam sa sinom od četiri godine gledala u kinu animirani film Izvrnuto obrnuto, neke scene su ga toliko uznemirile da je želio prije kraja izaći iz dvorane. Pogodilo ga je kad je lik slona iz mašte pao u neku veliku rupu i nestao u njoj, a i nakon toga je bilo puno teškoća i nezgoda na putu do cilja prema kojem su išli glavni junaci. Na žalost, nismo uspjeli vidjeti kraj i razrješenje situacije. Drugom prilikom smo kod kuće gledali crtić Janko Strižić, koji se činio zaista bezazlen i prikladan za njegovu dob, ali se i tu jako zabrinuo i plakao kada ovce nisu uspjevale u gradu pronaći svog čuvara. Ja sam mu govorila da će ga na kraju sigurno naći i ovaj put je, iako plačući, želio gledati dalje i bio na kraju zadovoljan filmom pa je uskoro tražio da ga ponovno pogledamo. Slično je bilo i s nekim scenama u Medvjediću Paddingtonu. Ovo su filmovi za djecu i, koliko se sjećam, na njima nije bilo nikakve oznake za koju su dob preporučljivi. Gledali smo ih zajedno, komentirali i ja sam ga mogla utješiti kad se rastužio ili prestrašio, no zanima me je li gledanje takvih filmova na neki način štetno za dijete? Bi li bilo bolje ovakve situacije spriječiti izbjegavanjem takvih filmova (što bi bilo teško, jer se ne može uvijek predvidjeti što bi moglo biti uznemirujuće)? Ili ako se već dogode, kako bi bilo najbolje reagirati?
Odgovara dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodić, prof. psihologije, redovita profesorica na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu:
Teškoće, gubitci i problemi dio su svačijeg života pa nije poželjno dijete u potpunosti štititi od njih jer se s njima kad tad treba suočiti. Jedan od bezbolnijih načina je kroz identifikaciju s likovima na filmu i u crtićima. No, svako dijete ima svoj individualni tempo razvoja, svoj temperament i emocionalnu osjetljivost i očito da je vaše dijete vrlo senzibilno i ima razvijenu empatiju ili suosjećanje. Njegov strah i tuga proizlaze iz jake identifikacije s likovima i zamišljanja sebe u sličnoj situaciji. Dijete ima veliku potrebu za psihološkom i fizičkom sigurnošću i kada se percipira ugroženim snažno reagira. Iz navedenog je vidljivo da je dijete zapravo prevladalo prvu situaciju bijegom, a u drugoj se suočilo sa situacijom i na kraju bilo zadovoljno jer je vidjelo dobar kraj.
Upravo zato većina filmova za djecu i ima tu poučnu notu borbe protiv zla, nepravde, nedaća, načine snalaženja i suočavanja i pozitivan ishod. Ukoliko je vaše dijete osjetljivije dobro je da se upoznate sa sadržajem filmova unaprijed u detalje i budete spremni s njim razgovarati o tome kako je doživjelo film, što ga je u njemu pogodilo, a što razveselilo, što je iz njega naučilo i slično. Uz vašu pomoć on će naučiti vjerovati u sebe i druge koji će biti tu da mu pomognu da se odupre neugodnim osjećajima.
Foto: iStock
