Mama trogodišnjaka tražila nas je savjet jer njezin sin plače, viče i postaje agresivan ako mu ne da mobitel kako bi gledao crtiće ili igrao igrice. Donosimo odgovor psihologinje Sunčane Rokvić
Pitanje: Povremeno svom sinu, koji sada ima tri i pol godine, dam svoj mobitel da na njemu igra neke jednostavne igrice ili gleda crtiće na YouTubeu. To mi je nekad rješenje kada mora negdje dulje vrijeme mirno sjediti, ili biti tiho. No u zadnje vrijeme se sve češće događa da me sam traži mobitel i ako mu ne dam, plače, viče, postane agresivan. Molim vas savjet što bi tada bilo najbolje učiniti, čime bih mu mogla odvuči pažnju što bi bilo jednako zanimljivo kao crtić ili igrica…
Odgovara Sunčana Rokvić, magistra psihologije, savjetovateljica u Savjetovalištu za rani razvoj djece Telefončić te u Savjetovalištu Žiraha:
Vrlo vjerojatno ne postoji ništa drugo što biste mogli ponuditi sinu kao zamjenu za crtić ili igricu jer se radi o djeci izrazito uzbudljivim podražajima koji su sasvim drugačiji od realnog svijeta koji ih okružuje. Samim time kod djece raste interes za crtiće i igrice te su često da ih se pusti u stanju tako provoditi sate, kao “hipnotizirani”.
Svakako je važno da ti crtići i igrice budu prilagođeni njegovoj dobi u smislu količine i brzine podražaja koji onda neće pretjerano podraživati njegove živčane stanice i loše utjecati na vid, razvoj motorike i slično. Također, izrazito je važno da to bude vremenski određeno s vaše strane i kontrolirano u vidu sadržaja koji gleda ili igra.
Digitalna tehnologija sastavni je dio današnjeg svijeta, pa tako i razvoja djece. Sasvim je normalno da ste vi njega upoznali s tim svijetom te je puno korisnije da ga usmjeravate kako biti umjeren u konzumaciji medija i digitalne tehnologije, nego da mu navedeno branite.
On je sada u dobi kad ima jake emocinalne reakcije na vaše zabrane ili neispunjavanje njegovih želja i u suštini je njegovo plakanje, vikanje i agresivnost sasvim primjereno ponašanje za dob, posebice ako ima jače izražen temperament u smislu tvrdoglavosti, upornosti i slično. Tu dolazimo do izazova postavljanja granica.
Vi znate za sebe, ili promislite ako ne znate, koliko i kada je vama u redu da je on izložen crtićima i igricama na vašem mobitelu i ostalo mu nemojte dozvoljavati. Možete mu unaprijed reći koliko crtića ili igrica taj dan smije igrati ili gledati, ili da recimo danas nema crtića i igrica, već radite nešto drugo i slično.
Njegove reakcije nije lako preživjeti, no to je jedini način na koji on u ovoj dobi zna i može izražavati svoju frustraciju jer ne dobiva to što želi. S vašom ustrajnošću da poštujete svoje granice i jasno ih komunicirate njemu i on će naučiti i prihvatiti pravila te lakše preživjeti svoju frustraciju, a kako bude sazrijevao, postat će i spreman na drugačiji način izražavanja frustracije.
Već sada možete s njim razgovarati o tome što rade njegove najdraže igračke kad su ljute, što vi radite, što rade druge bliske osobe i usmjeravati ga kako emocije pokazivati na društveno prihvatljiv način. U ovoj dobi on za to još nije spreman i vrlo instinktivno reagira kad ne dobije to što želi. Ponekad može pomoći usmjeravanje pažnje na nešto drugo što voli, no to je vrlo teško kod igrica i crtića. Jedan miran i jasan “ne želim da sada igraš igricu ili gledaš crtić” je sasvim jasna komunikacija vaše granice i poruka njemu da mu se ta želja sada neće ispuniti, ali i poštivanje njegove reakcije i prava da bude frustriran jednako je bitan element za zdrav razvoj vašeg odnosa i njegove slike o sebi te daljnji emocionalni razvoj.
Jesper Juul: Kako pametni telefoni i tableti izgladnjuju naša srca?
Foto: Picjumbo
