Predškolci iz vinkovačkog Dječjeg vrtića ‘Kosjenka’ učili su o razlici između medija i stvarnog života uz pomoć ‘Slikovnice o medijima’ koju su Agencija za elektroničke medije i UNICEF izdali povodom Dana medijske pismenosti
Piše: Ana Dokler
“Djeca često ne mogu razlikovati ono što vide u medijima od stvarnosti. U našem je vrtiću jedno dijete bilo uvjereno da može letjeti, jednako kao njegov omiljeni superjunak i nije se dalo razuvjeriti pa je i mama bila ozbiljno zabrinuta zbog toga, jer u stanu imaju dva balkona. Drugi dječak, šestogodišnjak, postao je pak okupiran oružjem. Inače nije agresivan, ali voli igrati ratne videoigre pa se tako zainteresirao za oružje i gotovo da o ničem drugom nije pričao. To nas je, kao i činjenica da djeca u današnje vrijeme puno vremena provode uz različite medije, potaknulo da se u vrtiću posvetimo učenju o medijima i njihovim pozitivnim i negativnim stranama“, rekla nam je Josipa Matković, mag. prim. educ., odgojiteljica u Dječjem vrtiću “Kosjenka” u Vinkovcima.
Tamo je povodom Dana medijske pismenosti u predškolskoj skupini od 30. travnja do 4. svibnja provedena tjedna aktivnost pod imenom “Djeca i mediji”, u kojoj je naglasak bio na razlikovanju medija i stvarnosti te na prepoznavanju pozitivnih i negativnih utjecaja medija.
“Kako bismo saznali u kojoj mjeri djeca koriste medije te na koji način, proveli smo kratku anonimnu anketu među roditeljima. S djecom smo najprije u našoj sobi dnevnog boravka sjeli zajedno u krug prijateljstva i poveli razgovor o tome kako provode slobodno vrijeme kod kuće. Većina djece rekla je da igraju igrice na mobitelu. To je bio uvod u razgovor o medijima, u kojem smo naveli da su mediji novine, televizija, radio, računalo…”, kaže odgojiteljica.
Vježba s nosićem
Za učenje o razlici između medija i stvarnog života koristili su “Slikovnicu o medijima” koju su Agencija za elektroničke medije i UNICEF izdali povodom Dana medijske pismenosti te tiskane primjerke poslali vrtićima, školama, knjižnicama i drugim ustanovama koje su se za to prijavile.
“Krenuli smo s otkrivanjem kako se svijet medija razlikuje od našeg svijeta. Zažmirili smo i dotaknuli prstićima svatko svoj nosić, opipali ih i opisali: što sve osjetimo (šupljine-nosnice), čujemo (zrak dok dišemo), kakvog je oblika. Zatim je jedna djevojčica nacrtala nos pa su sva djeca zatvorenih očiju prešla prstićima i preko njega. Svi su se složili da kod nacrtanog nosa osjete samo papir, a da je njihov nosić stvaran. Snimili smo i filmić o nosiću i došli do zaključka da je to samo snimka, da nije naš nosić. Komentirali su i da se, ako začepe svoj nos, mogu ugušiti, a ako dodirnu nos na ekranu, iako ga vide sa svih strana, osjećaju samo ekran”, opisuje Josipa Matković.
Dalje je, prema uputama iz slikovnice, vodila djecu do prepoznavanja razlike između znaka, odnosno simbola i stvarnih osjećaja, tako da su uspoređivali nacrtano srce sa svojim srcem, držeći desnu ruku na nacrtanom srcu, a lijevu na svojim grudima.
Razlika između riječi ‘ljubav’ i doživljaja ljubavi
“Osjetim otkucaje srca, na desnoj ruci ne osjećam ništa”, “Osjećam kako mi srce kuca, desna ruka mi trne na crtežu”, “Na lijevoj ruci ‘čujem’ otkucaje srca, na desnoj osjetim papir”, “Na papiru ne osjetim otkucaje srca”, “Meni se čini da se ovo nacrtano srce ne mrda, a moje se mrda”, bili su neki od komentara djece.
“Kada su djeca shvatila koja je razlika između znaka/simbola i stvarnog osjećaja, objasnila sam im da je to jedna od glavnih razlika između medija i stvarnosti“, kaže odgojiteljica.
Na pitanje čega je srce simbol, jedan je dječak odgovorio da srce označava da nekog volimo. Djeca su sama došla do zaključka koja je razlika između napisane riječi “ljubav” i doživljaja ljubavi: “Ja mislim da se riječ ljubav čita, a da se prava ljubav osjeti”, “Ljubav je kada doživimo da dobijemo curu”, “Ljubav je kada se osjećaš lijepo”.
Preuzmite elektroničko izdanje “Slikovnice o medijima – medijska pismenost za najmlađe”
Sljedeći zadatak je bio da djeca crtežima prikažu neki svoj doživljaj ili osjećaj pa su odgojiteljice na svakom crtežu zapisale što on predstavlja za dijete koje ga je nacrtalo.
Kada, kako i koliko vremena djeca u Hrvatskoj provode pred malim ekranima
Još su izradili plakate s novinama, računalom i televizorom te proučili kako uopće funkcioniraju medijski uređaji, na primjer kako televizor pretvara signal u zvukove i pokretnu sliku.
“Za kraj smo, povodom 58. Međunarodnog Dječjeg festivala u Šibeniku izradili zastavu. Djeca su nacrtala svoje autoportrete pa smo, kako nalažu pravila likovnog natječaja, izabrati najuspješniji i preslikali ga na zastavicu, a ostale smo poslali kao dodatak zastavici”, ispričala nam je Josipa Matković.
Smatra da su tjedne aktivnosti na temu medija pozitivno utjecale na djecu, jer su naučila što su mediji, koja je razlika između medija i stvarnog života, koje su prednosti medija te što može na njih loše utjecati, odnosno što bi trebali izbjegavati.
“Prateći djecu, vidjela sam da su ih sve aktivnosti podjednako obradovale, s užitkom su sve pratili i trudili se biti strpljivi i uredni u izvršavanju svojih zadataka”, zaključila je odgojiteljica iz vinkovačkog Dječjeg vrtića “Kosjenka”.
Kako u jednom zagrebačkom vrtiću djeca razvijaju medijsku pismenost
