Idealna obitelj iz medija i kakve veze to ima sa stvarnošću

Savršene mame, u savršenim autima, voze svoju urednu i čistu djecu iz vrtića/škole doma. A stan je naravno predivan, sve blista, igračke su uredno posložene…

Piše: Marina Knežević Barišić

Kad smo prije šest i pol godina prvi puta postali roditelji iznad glave bilo je mnogo upitnika. Porođaj, dojenje, uspavljivanje, briga o djetetu… Štreberica kakva jesam, pročitala sam mnogo toga na temu roditeljstva i brige o djetetu. Imala sam očekivanja koja sam postavila pred sebe o tome kakva majka treba biti, kakva ja želim biti. A na to su vjerojatno podsvjesno utjecale i slike savršenih roditelja koje nam se često serviraju kao nekakav standard.

Mama koja blaženo doji bebu

Priznajem, prvih mjeseci često sam se osjećala loše. Imala sam osjećaj da su svi bolji roditelji od mene, da se ne snalazim najbolje i sa stalnim strahom da će sve što radim ili ne radim ostaviti trajne posljedice na našu djevojčicu. Prvo dojenje. Bilo mi je jako važno da moje dijete dobije ono što je za njezin rast i razvoj najbolje. Znala sam koje su dobrobiti dojenja za dijete, ali i za majku, znala sam kako prepoznati da dijete ispravno prihvaća dojku, do kad treba isključivo dojiti i kada krenuti s dohranom.

Ono što nisam znala i na što nisam bila pripremljena jest činjenica da dojenje može biti iznimno zahtjevno, da ću unatoč svemu što znam i unatoč tome što sam imala veliku podršku supruga i prijateljica, puno puta poželjeti odustati. Nisam odustala, ali voljela bih da sam prije poroda imala pravu informaciju, da sam znala da je normalno da dijete doji svakih pola sata, da sam znala koliko intenzivni i zahtjevni mogu biti skokovi u razvoju. Nažalost, tada je sve što sam čitala o dojenju bila idealizirana slika majke koja blaženo doji svoju bebu koja onda zaspe. I spava… Stvarnost je bila bitno drugačija, što je pojačavalo moj osjećaj nesigurnosti koji me pratio dosta dugo, posebno jer je dvojbi bilo mnogo.

Zbunjujuće informacije

Treba li spavati s nama ili u svom krevetiću, je li bolje da se uspavljuje sama ili da je mi uspavljujemo, što ako je ne dojim na zahtjev kad bude veća? Praktički za sve to postoje znanstvena istraživanja od kojih neka tvrde da je bolje jedno, a druga da je bolje nešto skroz suprotno, što dodatno zbunjuje roditelje u procesu donošenja odluka. Posebno jer uz malu djecu rijetko tko ima vremena za pravo istraživanje o nekoj temi.

Rekla bih da je važno biti informiran i koristiti zdrav razum, jer reklame, članci, društvene mreže, čak i mnoge knjige o roditeljstvu često prikazuju idealiziranu sliku roditeljstva. Savršene mame, u savršenim autima, voze svoju urednu i čistu djecu iz vrtića/škole doma. A stan je naravno predivan, sve blista, igračke su uredno posložene po bojama i vrsti, svi se lijepo slažu, nikada se ne posvađaju, ne idu u kazne i zajedno jedu čokoladice. Onda mama legne u ležaljku i odmara.

Stvaran život

Hm, da… pa dogodi se nekad da i tako bude, ali stvarnost je često ipak nešto drugačija. Pa ponekad stvari izgledaju ovako: na primjer muž zapne u gužvi zbog prometne na mostu, tramvaj kojim ja idem s posla ide sporo, najsporije. On pokupi sina u vrtiću, a sin je prljav, jer je dijete uživalo u igri u lokvama, baš kako i treba uživati. Curku u školi pokupim ja, naravno među zadnjima, iako sam došla u 16:30. Svi četvero smo umorni i jedva čekamo doći kući.

Doma kuhamo kavu za nas, čaj za djecu, pripremamo voće i kekse. Pa sin mrvi napolitanke po cijelom stanu, raspe kockice i plače jer moram na WC, a on ne može sa mnom. Curka uči pjesmicu koju mora napamet naučiti za školu, pjesmicu snimimo na moj smartphone pa je ona ponavlja, ljuti se kad ne uspije, pa počne cendrati. Onda se njih dvoje posvađaju, jer je netko nekoga gurnuo. Pa sin napravi neku glupost i završi u fotelji za hlađenje i tuli jer sad ne može u šetnju u koju idemo curka i ja kako bismo prikupile jesensko lišće od kojeg će nešto raditi u školi. Muž priprema večeru, ali sin ne jede jaja, njemu mora napraviti nešto drugo. Pa sin baca komadiće kruha s namazom mački na pod i usput prospe jogurt. Ispod njegovog stolca izgleda kao da je bomba pala, a i prašina je na komodi i na televizoru, jer je nismo stigli obrisati.

Nema veze, jer, srećom, mi nismo obitelj iz reklame.

Foto: iStock