Bili smo u Osnovnoj školi Matka Laginje u Zagrebu na radionici medijske pismenosti koju je na satu razrednika u svom četvrtom razredu održala učiteljica Irena Serpak Makše. Pročitajte i pogledajte u videu kako je bilo na radionici i što su nam djeca rekla o tome kako koriste digitalne medije
Piše: Marina Knežević Barišić
“Nekad sam znala igrati igricu po tri, četiri sata, a imala sam osjećaj da sam igrala sat vremena. Nakon toga sam se osjećala zbunjeno, jer nisam shvaćala kako je prošlo tako puno vremena”, podijelila je s nama Lucija (10) koju smo upoznali u OŠ Matka Laginje u Zagrebu koju smo posjetili za vrijeme održavanja sata razrednika na temu medija i emocija.
Učiteljica Irena Serpak Makše vodi Medijsku skupinu za svoje učenike pa često razgovaraju o medijima, sadržajima koje djeca prate na internetu i o tome kakav to utjecaj ima na to kako se osjećaju. O tome je kaže važno razgovarati s djecom, jer su djeca izložena različitim sadržajima na internetu i trebaju znati prepoznati što je kvalitetan i dobar sadržaj, a što nije, kao i prepoznati kako sadržaj koji gledaju utječe na njih.
Aktivnosti za istraživanje medija i emocija s djecom od 6 do 12 godina
Kada smo posjetili ovaj četvrti razred, učiteljica Irena odlučila je održati radionicu na temelju jednog od obrazovnih materijala nastalih u sklopu Dana medijske pismenosti. Riječ je o priručniku “Mediji i emocije” namijenjenom učenicima razredne nastave. Radionica uključuje više aktivnosti u kojima djeca istražuju emocije i utjecaj medijskih sadržaja na to kako se osjećaju.
“Svidjelo mi se što je tema povezana s emocijama”, podijelio je s nama Maro (11), a Lota (10) je dodala: “Meni se jako svidjelo što smo radili u timu.”
Drugima se svidjelo što je radionica uključivala izrezivanje fotografija iz novina i časopisa i izradu plakata, a bilo je tu i skakanja, glume i grupnog razgovora.
“Djeca jako vole ovakve sadržaje zašto što je to nešto novo, drugačije, raznoliko, nije suhoparni oblik nastave, nije da samo moramo činjenice reproducirati, što je njima puno zanimljivije, a svakako se nadovezuje i na hrvatski jezik i na sat razrednika i korelirano je sa svim ostalim predmetima”, kaže učiteljica Irena koja je jako zadovoljna obrazovnim materijalima. U njima se mogu pronaći informacije korisne učiteljima i raspisane pripreme za održavanje radionica, a reakcije djece su pozitivne.
Na portalu medijskapismenost.hr dostupno je više od 30 obrazovnih materijala s radionicama koje se mogu održati s djecom u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, ili knjižnicama. Kod svakog materijala navedeno je kojoj dobi je namijenjen. Dostupna su i video predavanja o različitim temama medijske pismenosti.
Kod korištenja medija važno je održavati ravnotežu, čega su svjesna i djeca. U istraživanju “U potrazi za mjerom između školskog igrališta i TikToka” koje je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu učenici sedmih razreda istaknuli su dosta velikim ili izrazitim problemom smatraju količinu vremena koju djeca provode online, zaokupljenost nevažnim sadržajima u online okruženju i online nasilje. Tri i više sati na dan digitalne uređaje koristi gotovo svaki četvrti učenik petih razreda, gotovo svaki drugi učenik sedmog razreda i više od polovice učenika trećeg razreda srednje škole. Isto istraživanje pokazalo je i da više od 80% učitelja i nastavnika negativnim i izrazito negativnim procjenjuje utjecaj digitalnih tehnologija na fizičko i psihičko zdravlje učenika i kvalitetu provođenja slobodnog vremena.
Infografika: U potrazi za mjerom između školskog igrališta i TikToka
Učenici koje smo upoznali i sami nam kažu da osjećaju da je važno imati pravila i smatraju korisnim kada ih roditelji postave. Tako nam je Frano (10) rekao: “Mislim da je važno imati pravila kako ne bismo pretjerali ili razvili ovisnost”, a Andro (10) dodaje da na svom uređaju ima roditeljski nadzor putem aplikacije: “Bolje je kad se znaju pravila.”
Njihova prijateljica iz razreda Lota, kaže da ono što gledaju utječe na njihovo zdravlje: “Ako gledamo gluposti, onda ćemo ih i raditi”, a Nika (10) kaže: “Obično na mobitelu provedem oko sat i pol, ovisno o tome koliko imam zadaće. I roditelji paze da ne gledam neke gluposti.”
“Nekad sam znala pretjerati. Igrala bih igricu tri, četiri sata, a meni se činilo kao da je prošlo samo sat vremena. Nakon toga sam bila sva zbunjena”, podijelila je svoje iskustvo Lucija (10), a i Gita (10) ima slično iskustvo: “Tata je uveo pravilo da ne smijem na mobitel dok ne riješim školske obveze i sve što treba za glazbenu školu. Prije sam znala dugo gledati svašta. Čak mi je znalo i dosaditi, ali nisam se mogla odvojiti od ekrana pa bih nastavila gledati i onda bih se navečer sjetila da nisam ni zadaću napravila. Sada je drugačije.”
Ben (10) je zbog selidbe počeo mnogo više vremena provoditi na mobitelu: “To je loše utjecalo na mene. Počeo sam se loše ponašati, govorio sam ružne stvari. Sad se popravljam.”
Sve to pokazuje da djeca trebaju podršku roditelja i učitelja kako bi održavala zdravu ravnotežu.
