Po kojim se znakovima može naslutiti da je dijete izloženo elektroničkom nasilju i kako mu pristupiti ako izbjegava razgovor o toj temi, odgovara psihologinja Hana Hrpka s Hrabrog telefona
Pitanje: Sumnjam da moje dijete doživljava nešto ružno na društvenim mrežama. Ponekad primijetim kako se naglo i duboko snuždi nakon gledanja pametnog telefona, no kad ga pitam, kaže da nije ništa, da ja opet gnjavim, i ne želi razgovarati o tome. Znam da je aktivan na nekoliko društvenih mreža, a možda najviše u zatvorenim grupama sa svojm prijateljima, cijelim razredom i slično. Ne znam kako da mu pristupim, što da ga pitam ili kažem, kako bih saznala što se događa i radi li se možda o cyberbullyingu. Postoje li neki znakovi po kojima bih to mogla znati, a da mu ne pregledavam mobitel, i kako bih trebala razgovarati s njim o tome?
Odgovara Hana Hrpka, prof. psihologije, predsjednica Udruge Hrabri telefon:
Za početak bih vam se htjela zahvaliti što ste nam se odlučili javiti s teškoćom koju ste opisali. Vjerujem da to zahtijeva hrabrosti i pokazuje želju da napravite najbolje što možete za svoje dijete. Ako sam dobro razumjela, primijetili ste kako vaš sin pokazuje sniženo raspoloženje nakon što neko vrijeme provede na pametnom telefonu te da o tome odbija razgovarati. Spomenuli ste da je aktivan na nekoliko društvenih mreža te niste sigurni radi li se o zatvorenim grupama njegovih vršnjaka. Prema nedoumicama u pristupanju vašem sinu, čini mi se da ste zabrinuti za njega i da vas je strah mogućnosti da se netko ponaša nasilno prema njemu. I sami ste u upitu spomenuli mogućnost doživljavanja cyberbullyinga. Značajni aspekt elektroničkog nasilja koje ga razlikuje od drugih oblika jest upravo nedostatak fizičkog kontakta i izloženosti emocionalnim reakcijama koje primjećujemo na licu i tijelu. Zbog toga što nema fizičkog kontakta između žrtve i publike, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu učiniti. Smanjuje se utjecaj suosjećanja i osjetljivosti na tuđu patnju preko ekrana.
Kako se osjećaju žrtve elektroničkog nasilja i gdje je izlaz
S obzirom da ne znate je li riječ o elektroničkom nasilju kod vašeg sina, važno je imati na umu da ne pristupate svom dječaku s pretjerano direktnim ispitivanjem o tome kako se ne bi ponovilo povlačenje u komunikaciji za koje ste mi spomenuli da vas brine. Jedna od mogućnosti s kojom biste mogli pokušati je izraziti vašu zabrinutost za sina i njegove osjećaje te na taj način započeti razgovor. Na primjer, možete reći nešto poput: “Primijetila sam da si tužan i čini mi se da te nešto muči. Ja te volim, zabrinuta sam za tebe i rado bih te saslušala. Uvijek sam tu za tebe ako te nešto muči i možeš mi se povjeriti ako želiš pa da vidimo možemo li zajedno nešto učiniti da se osjećaš bolje i da riješimo problem ako on postoji.”
Na taj način dajete sinu do znanja da ste ovdje za njega i da ga volite, a istovremeno poštujete njegov ritam i želju za otvaranjem teme koja ga muči. Moguće je da vam se sin neće povjeriti odmah nakon što mu pristupite na taj način jer to ovisi o vašem dosadašnjem odnosu i mnogim drugim faktorima pa je moguće da se dijete još ne osjeća spremno. Pokušajte biti strpljivi, nemojte forsirati tu temu ako primijetite da vaš sin nije spreman razgovarati, ali ono najvažnije što možete jest da mu pružite sigurnost tako da zajedno provodite vrijeme, pronađete aktivnost u kojoj možete zajednički uživati, te da održavate siguran, podržavajuć odnos s međusobnim poštovanjem. Na taj način osnažujete dijete i pružate mu alate da se nosi s teškoćama te istovremeno stvarate sigurno mjesto i povećavate vjerojatnost da se obrati vama za pomoć kada ga nešto muči. Ako vaš sin dobije iskustvo da je u redu razgovarati o emocijama, problemima i da vam se može povjeriti bez straha od optuživanja, okrivljavanja, zastrašivanja i posramljivanja, mnogo je veća vjerojatnost da će vam se povjeriti u stanju frustracije, a ujedno će biti otporniji na teškoće.
Priručnik s radionicama koje možete s djecom provoditi kod kuće
Spomenuli ste i znakove po kojima biste možda znali da vaš sin doživljava nasilje. Teško je govoriti o specifičnim znakovima, ali postoje određene naznake koje vam mogu poslužiti. Vi najbolje poznajete vaše dijete i kako se uobičajeno ponaša te ako primjećujete da je u zadnje vrijeme došlo do promjena u njegovom ponašanju ili generalnom raspoloženju (može se raditi o nešto većoj frustraciji ili agresiji, a možda i o sniženom, nešto tužnijem raspoloženju, manjku motivacije ili lošijim ocjenama u školi) moguće je da postoji nešto što ga zabrinjava.
Iako mi nije poznato koliko vaše dijete ima godina, veoma je važno da se takvo nasilje ne prikriva nego da se djecu uči i potiče da odmah o tome obavijeste odrasle osobe kojima vjeruju. Možete dogovoriti pravila o korištenju računala i upoznavanju internetskih prijatelja, pokušati razumjeti na koje načine vaše dijete koristi internet i mobitel te za koje aktivnosti. Sa svojim dječakom možete zajedno proći i što se sve može poduzeti u slučaju doživljavanja elektroničkog nasilja te se informirati o mogućnosti prijavljivanja neprimjerenog sadržaja na internetu, što uključuje i elektroničko nasilje, od strane MUP-a te je dostupno na redbutton.mup.hr. Također, u želji za dodatnim izvorima na kojima biste mogli saznati neke korisne informacije, možete posjetiti stranicu Hrabrog telefona i Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba na kojima postoje razne brošure za roditelje i djecu, a neke se tiču upravo elektroničkog nasilja.
U slučaju dodatnih pitanja, nedoumica ili novih roditeljskih izazova i teškoća, uvijek smo vam dostupni i na savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Želim Vam puno sreće, strpljenja i uspjeha u svladavanju navedenih teškoća!
Foto: iStock
