Zašto su ovi ljudi žalosni, što se tamo dogodilo, zašto je ovaj grad srušen, tko su teroristi i zašto su zločesti…, neka su od pitanja koja nam naša šestogodišnjakinja postavlja nakon gledanja vijesti
Piše: Marina Knežević Barišić
S obzirom da i suprug i ja radimo poslove koji zahtijevaju informiranost o svemu što se događa kod nas i u svijetu, večernji ritual često uključuje usputno gledanje Dnevnika i vijesti. Klinci tada najčešće crtaju ili se igraju. No, poznato je da to što dijete radi nešto, ne znači da ne čuje i ne vidi ništa oko sebe. Dapače, često su im baš tada antenice na najvišoj frekvenciji. Naš dječak još je mali i osim ako su na televiziji bageri ili avioni, ne obraća pozornost na ekran, no naša curka je druga priča.
Što su starija, djecu sve više zanima svijet koji ih okružuje, postavljaju pitanja, traže odgovore i pojašnjenja. Tako je i s našom šestogodišnjakinjom koja uskoro kreće u školu – zašto su ovi ljudi žalosni, što se tamo dogodilo, zašto je ovaj grad srušen, tko su teroristi i zašto su zločesti… Pitanja mnogo, neka takva da niti mi veliki ne možemo dokučiti pravi odgovor, no 1000 zašto ne može ostati bez odgovora pa si moramo dati truda u objašnjavanju svijeta, ljudi i događaja.
Kratki dječji dokumentarac o nigerijskom azilantu u Hrvatskoj
Reći istinu ili ublažiti stvarnost?
Kad su pitanja počela, često smo brinuli oko toga trebamo li u odgovorima ublažavati stvarnost ili reći istinu i trebamo li zapravo izbjegavati da dijete bude izloženo vijestima. Nekako smo se u posljednje vrijeme spontano prebacili na gledanje kasnijih informativnih emisija, no često se ipak dogodi da je televizor uključen, a idu vijesti dok su djeca još budna. Naravno, ukoliko po najavi vidimo da će prilog biti neprimjeren za dijete njezine dobi, gasimo televizor ili mijenjamo program, za ostale vijesti koje je zainteresiraju postajemo enciklopedije i trudimo se dati joj suvisle odgovore.
Odgovaramo joj istinito, ali uvijek prilagođeno njezinoj dobi i onome što ona može u toj dobi razumjeti. Takve situacije iskorištavamo i za učenje, razvoj empatije, razumijevanje različitosti i slično. Na primjer u trenucima kada su deseci tisuća izbjeglica prolazili kroz našu zemlju, objasnili smo joj da ti ljudi bježe iz svoje zemlje u kojoj je rat i da traže sigurnost i bolji život. S njom smo pripremili odjeću i igračke kako bi im pomogli.
Razgovor i poticanje kritičnosti
Kako bude rasla učit ćemo je da gleda vijesti kritično, da ne misli da je sve što vidi na televiziji ispravno ili točno, razgovarati o tome što ona misli o tome što je vidjela. Sve to, nadamo se, pomoći će da ona kad odraste razmišlja i donosi svoje stavove o ljudima i događajima, na temelju argumenata i sagledavanja situacije iz različitih uglova.
Nema točne granice koja bi utvrdila kada je u redu da dijete bude izloženo vijestima. To ovisi o samom djetetu i njegovoj zrelosti, pa odluku treba donijeti roditelj. Naša je procjena da od vijesti ne bježimo, osim ako nije riječ o uznemirujućim snimkama, ali uvijek smo prisutni kako bi djetetu mogli pojasniti ono što ga je zainteresiralo.
Marina Knežević Barišić
Nakon mnogo godina na televiziji, odlučila sam se za promjenu i sada radim u Uredu UNICEF-a za Hrvatsku. Uz novinarstvo, uvijek su me jako zanimale teme vezane za djecu pa je 2013. izašao moj priručnik za roditelje Mama zna najbolje (i tata) koji je nastao uz pomoć više od 600 roditelja iz cijele Hrvatske. Majka sam dvoje veselih mališana s kojima se suprug i ja jako dobro zabavljamo već šest godina.