Današnjem učeniku ne treba isti učitelj kao u predinternetsko doba. Umjesto učitelja koji će mu prenositi svoja znanja, treba mu učitelj koji će mu svojim kompetencijama pomoći da ta znanja sam stekne
Izvor: Dinka Juričić, Školski portal
Promjene do kojih su internet i web 2.0 alati dovele potpuno su promijenile način učenja, a time i način poučavanja i ulogu učitelja.
1. Bubanje podataka i njihovo skladištenje u glavi postalo je učenicima besmisleno
Sjetite se samo koliko ste desetaka telefonskih brojeva svojih prijatelja i rođaka znali napamet dok niste imali mobitel. Koliko ih znate danas? Danas umjesto nas te brojeve pamte naši mobiteli. Pamćenju svega i svačega pala je cijena kad je internet informacije i znanje otvorio i učinio svima dostupnima i lako pretraživima. Alati društvenoga označavanja omogućili su učeniku da stvara i vlastite, na osobni način organizirane, online baze linkova mrežnih mjesta sa sadržajima kojima se želi vraćati i podatcima koji mu trebaju.
2. Percepcija smisla učenja se promijenila
Ima i učenika i roditelja i učitelja koji i danas smatraju da je učiti potrebno kako bi se znalo točno odgovoriti na pitanja, postići dobre rezultate na ispitima i dobiti dobru ocjenu. Oni koji i danas u tome vide smisao učenja opasno se razočaraju kad udare glavom u stvarnost i shvate da odlične ocjene danas nikome ne jamče ni dobivanje posla, ni sigurno radno mjesto do mirovine.
Smisao učenja danas je u postavljanju pravih pitanja, samostalnom odabiru podataka i njihovu povezivanju te stalnom dograđivanju vlastitih znanja i vještina kako bi se mogli primijeniti za rješavanje problema. Smisao učenja je da nam omogući uspješnost u svemu čime se bavimo, olakšava nam privatni i poslovni život, čini nas snažnijima i zadovoljnijima. Zato učenje ne završava ocjenama i diplomama, nego traje sve dok dišemo.
3. Pasivno sjedenje na satu i slušanje učitelja koji priča i piše po ploči nikad nije bilo dosadnije
Web 2.0 alati omogućili su svakome tko želi nešto reći da postane prosumer koji koristeći besplatne gotove alate kreira vlastite materijale u najrazličitijim formatima i dijeli ih na mreži. Danas više naprosto ne postoji ništa o čemu učenik ne može pronaći video na YouTubeu, kratku prezentaciju, enciklopedijsku natuknicu, članak, esej, cijelu e-knjigu… To je rezultiralo personalizacijom učenja: odabire materijale koji mu trebaju, razinu znanja koje želi postići, način na koji će učiti i vrijeme koje mu najbolje odgovara za učenje. Web 2.0 alati omogućili su učenicima multimodalnost u učenju: do podataka koji im trebaju mogu doći pomoću običnog teksta, slike ili videa, ili mogu odabrati interaktivne kanale učenja poput interaktivnih infografika, lenti vremena, simulacija, igrica, kvizova… Drugim riječima, sad učenici mogu sami sebi kod kuće dizajnirati svoje učenje: prilagođeno osobnim stilovima učenja i vremenu koje im najviše odgovara… i koje je zabavno.
Zato su učenicima klasična nastava i klasična (transmisijska) uloga učitelja postale dosadne.
4. Društvene mreže i kolaboracijski alati vraćaju učenju njegovu socijalnu dimenziju
Učenje je, prije svega, socijalni čin. Učimo jedni od drugih, učimo suradnjom. Ne samo primanjem, ne samo davanjem, nego – razmjenom. Internet je omogućio da, umjesto metodama formalnoga poučavanja, do znanja dolazimo metodama neformalnog i informalnog učenja: sami kopamo u potrazi za onim što nam u tom trenutku treba, pitamo one koji to znaju, imitiramo načine onih koji su u nečem vještiji od nas, razgovarajući saznajemo i ono što nismo ni slutili da ćemo naučiti…
Unatoč svemu tome, uloga učitelja nikad nije bila važnija nego danas
Nakon sve te priče o internetu i web 2.0 alatima zvuči pomalo neočekivano, zar ne? Istina je da današnjem učeniku ne treba ISTI učitelj kao u predinternetsko doba, treba mu DRUKČIJI. Umjesto učitelja koji će mu prenositi svoja znanja, treba mu učitelj koji će mu svojim kompetencijama pomoći da ta znanja sam stekne.
Ono zbog čega učenik treba učitelja više nego ikad prije je da mu učitelj da ono što mu internet i web 2.0 alati ne mogu dati: da mu bude osobni mentor, trener i kustos…, a uza sve to još i – ČOVJEK.
Foto: Pixabay; Dinka Jurčić
