Za lakše prepoznavanje teorija zavjere, psiholog Stephan Lewandowsky i kognitivni znanstvenik John Cook, autori Priručnika o teorijama zavjere koji je preveden i na hrvatski jezik, ističu sedam značajki zavjereničkog razmišljanja, predstavljenih uz pomoć akronima KONSPIR
Izvor: Priručnik o teorijama zavjere
Sedam je značajki zavjereničkog razmišljanja, koja sumiramo (i jednostavnije pamtimo) korištenjem akronima KONSPIR:
Kontradiktornost
Teoretičari zavjere mogu istovremeno vjerovati u ideje koje su međusobno proturječne. Na primjer, oni će istovremeno vjerovati da je princeza Diana ubijena i da je lažirala vlastitu smrt, kao što će istovremeno tvrditi da je COVID prevara i da je COVID smrtonosno kinesko biološko oružje. To je moguće jer je predanost teoretičara zavjere nepovjerenju u “službene” izvještaje u tolikoj mjeri apsolutna da nekoherentnost njihovog sustava uvjerenja postaje potpuno nebitna.
Go viral! – edukativna online igra o dezinformacijama na hrvatskom
Ogromna sumnja
Zavjereničko razmišljanje uključuje nihilistički stupanj skepticizma prema bilo kojem službenom izvještaju. Taj ekstremni stupanj sumnjičavosti ne dozvoljava vjerovanje u bilo što što se ne uklapa u teoriju zavjere.
Neprijateljske namjere
Uvijek se podrazumijeva isključivo podla motivacija iza bilo koje pretpostavljene zavjere. Teorije zavjera nikad ne dozvoljavaju mogućnost benignih motivacija onih koje optužuju za zavjeru.
Sigurno nešto nije u redu
Iako teoretičari zavjera povremeno napuštaju neke specifične ideje kad one postanu neodržive, te promjene mišljenja ne mijenjaju njihovo opće uvjerenje da “sigurno nešto nije u redu” i da se službena verzija temelji na obmani.
Progonjena žrtva
Teoretičari zavjera sebe doživljavaju i predstavljaju kao žrtve organiziranog progona. Istovremeno, sebe doživljavaju i kao hrabre protivnike, koji na sebe preuzimaju borbu protiv zlih urotnika. Zavjereničko razmišljanje na taj način uključuje istovremenu percepciju sebe kao žrtve i heroja.
Imunost prema dokazima
Teorije zavjere su inherentno zatvorene same u sebe – dokaz koji nije u skladu s tom terorijom se reinterpretira kao dio zavjere. Što su jači dokazi koji opovrgavaju zavjeru (npr. FBI je oslobodio političara optužbi za zlouporabu osobnog poslužitelja e-pošte), tim više teoretičari zavjere nastoje uvjeriti ljude u svoju verziju događaja (npr. FBI je uključen u zavjeru kako bi zaštitili političara).
Reinterpretacija slučajnosti
Prekomjerna sumnja, karakteristična za zavjereničko razmišljanje, često dovodi do uvjerenja da se ništa ne događa slučajno. Male slučajnosti, kao što su netaknuti prozori na zgradi Pentagona nakon napada 11. rujna, iznova se tumače tako da se pripisuju zavjeri (da je zrakoplov udario u zgradu, svi prozori bi se razbili), na taj način postajući utkani u širi, međusobno povezani obrazac.
Foto: Tom Carnegie, Unsplash
