Na koje se sve načine djeca koriste u političkim kampanjama i s kojim ciljem, krše li im se pritom prava te kako to utječe na njihov razvoj?
Piše: Ana Dokler
U povodu parlamentarnih izbora, koji će se održati 11. rujna, pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić ponovila je svoju preporuku i poziv kandidatima političkih stranaka i organizatorima političkih skupova, kao i Državnom izbornom povjerenstvu, da vode računa o zaštiti prava i interesa djece te da ne iskorištavaju djecu u političkoj kampanji:
“U vrijeme izbornih aktivnosti, a nerijetko i u drugim prilikama, u Ured pravobraniteljice za djecu stižu pritužbe zbog toga što se djecu na različite načine uključuje u aktivnosti usmjerene na postizanje političkih ciljeva odraslih. Tako smo proteklih godina dobivali prijave da se dječje pjevačke zborove, male mažoretkinje, djecu iz dječjih vrtića ili škola uključivalo u stranački obojene priredbe pa i u predizborne skupove. Djeca su pritom najčešće iskorištena za ‘uljepšavanje’ slike o pojedinim političarima i strankama i za njihov politički probitak” stoji, između ostalog, u poruci Pravobraniteljice za djecu.
Od obiteljskih fotografija do otvaranja dječjih igrališta
Prikazi djece u političkom oglašavanju postali su standard, a taj trend se samo pojačava. Slike djece koriste se u oglasima (u novinama, na plakatima i sl.), političari se fotografiraju zajedno sa svojom djecom, djeca se pojavljuju u kadru pokraj ili iza političara na nekom izbornom skupu, na otvaranju dječjih sportskih klubova, igrališta, knjižnica, škola, vrtića – posebno u slučaju političara na vlasti koji se bore za reizbor pa korisite svoju trenutnu poziciju kako bi otvarali nove objekte za djecu.
Također, djeca se mogu koristiti neizravno – političari ih spominju u svojim govorima i predizbornim obećanjima, tvrdeći kako će poboljšati uvjete, zakone, prava i drugo u vezi djece. Razlozi za sve ovo, prema literaturi, mogu biti prikazivanje kandidata kao obiteljskog čovjeka ili žene, koji brinu o obiteljskim vrijednostima, poticanje snažnih emocija, poput straha za budućnost naše djece, manipuliranje biračima i skretanje pažnje s važnijih tema, poput zdravstvene skrbi ili nezposlenosti, ili jednostavno, kako bi kandidat djelovao simpatičnije, navode u svom radu “Djeca u političkim kampanjama: komunikacijski magnet s etičkim dilemama”, autorice Renata Potočnik, Jelena Tomić i Hana Hrpka.
Način da si političari uljepšaju imidž
One su 2015. provele i anketu u kojoj su studenti Visoke škole za komunikacijski menadžment Edward Bernays odgovarali na nekoliko pitanja o prisutnosti djece u političkim kampanjama. Iako je tada prošlo samo četiri mjeseca od predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, samo se 22 posto studenata sjećalo da su se djeca pojavljivala u kampanjama dvaju kandidata. Većina, njih 43 posto odgovorilo je da nije vidjelo djecu, a 35 posto da ih se ne sjeća. Nakon što su im autorice pokazale fotografije iz kampanje na kojima su predsjednički kandidati bili s djecom, kao i fotografije američkog predsjednika Obame okruženog djecom, postavljena su im pitanja o tome što misle zbog čega kandidati koriste djecu u političkim kampanjama i kakve poruke time žele poslati.
Rezultati su bili u skladu s tvrdnjama iz postojeće literature – studenti su izrazili mišljenje da kandidati ne koriste djecu jer im zaista žele pomoći i učiniti im život boljim, nego kako bi sebe prikazali kao empatične, brižne osobe. Smatraju da time političari pokušavaju poslati javnosti poruku da su dobre, odgovorne osobe, da su društveno korisni, ljudi poput svih nas, da su brižni roditelji, da brinu o pravima djece i sličnim vrijednostima… no većina studenata je izjavila da ne vjeruje u istinitost ovih poruka, da političari nisu iskreni, nego da tako kupuju glasove birača.
Privatnost i drugi etički problemi
Vezano za etičke probleme oko prikaza djece u političkim kampanjama, većina studenata smatra da je tu riječ o iskorištavanju djece, osobito ako ne postoji pristanak roditelja, da djeca ne bi smjela biti oruđe za stvaranje boljeg imidža političara, i da u hrvatskoj politici općenito nedostaje etičnosti. Međutim, neki studenti nisu vidjeli nikakve etičke dileme ili probleme vezane za prikazivanje djece u kampanjama.
No razlozi za etičke dileme sasvim sigurno postoje. Djeca su vrlo ranjiva i pojavljivanje u medijima može ih dodatno traumatizirati i negativno utjecati na njihov razvoj, kao i potaknuti druge da ih prosuđuju, komentiraju njihovo ponašanje ili negativno na njih reagiraju. Kad se djeca pojavljuju u političkim kampanjama, uglavnom im nije osigurana privatnost. Slike im se objavljuju bez zamućivanja lica, a nekad su fotografirana u svojim školama i vrtićima, sa ili bez roditelja. Tako im je otkriven identitet i drugi koji ih poznaju, bilo djeca ili odrasli, mogu iznositi negativne komentare o njima. Kako će to utjecati na dijete, ovisi o njegovoj dobi, osobitostima njegova razvoja, društvenoj i roditeljskoj potpori. Medijsko iskorištavanje djece u kampanjama može dakle utjecati na njihovo samopouzdanje, sliku o sebi i osjećaj kontrole. Može povećati razinu stresa i prouzročiti stigmatizaciju i vršnjačko nasilje, navode autorice, citirajući članak Maje Gabelica Šupljika “Psihološki aspekt prikaza djeteta u medijima”, objavljen u zborniku Zaštita privatnosti djece u medijima.
“Treba imati na umu da čak ni pristanak roditelja na sudjelovanje djeteta u političkoj kampanji ponekad nije dovoljan za zaštitu djeteta, jer i roditelji imaju svoje interese i uvjerenja i mogu biti vrlo subjelktivni, a pitanje je koliko pritom razmišljaju o pravima i potrebama djeteta,” ističe Hana Hrpka, predsjednica udruge Hrabri telefon i jedna od autorica rada o djeci u političkim kampanjama.
U Hrvatskoj je inače posebna zaštita djece u medijima uređena Konvencijom o pravima djeteta, Zakonom o medijima, Zakonom o elektroničkim medijima, Pravilnikom o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima te Kodeksom časti hrvatskih novinara.
Pismo iz Amerike: Boje li se djeca Donalda?
Foto: iStock
