UNICEF-ov priručnik ‘Kako komunicirati s djecom’ donosi načela i smjernice za medijske sadržaje namijenjene djece, a prvo načelo je da medijski sadržaji za djecu moraju biti namijenjeni djeci i prilagođeni njihovoj dobi. Pročitajte što to točno znači u praksi
Izvor: Kako komunicirati s djecom
Djeca trebaju i imaju pravo na jasne i zanimljive medijske sadržaje koji se odnose na djecu, a ne na odrasle. Djeca u različitim razvojnim razdobljima imaju različite potrebe i interese te uče na različite načine iz različitih medija i materijala. To znači da im treba pristup raznolikim žanrovima i sadržajima. Bitno je imati na umu da samo dodavanje djetinjih likova ili oblika namijenjenih djeci, kao što je korištenje animacije ili stripova, ne znači da je nešto automatski “primjereno djeci”.
Čak i zemlje bez dovoljnog pristupa ili resursa danas mogu same stvoriti raznolik niz jeftinih proizvoda za djecu te se u potpunosti slagati s Konvencijom o pravima djeteta tako što će proizvesti nešto primjereno svakoj dobnoj skupini.
Koristite jezik, likove, zaplete, glazbu i humor primjerene djeci
Djeca najbolje uče kada je medijski sadržaj krojen prema njihovoj određenoj razvojnoj dobi, njihovim potrebama i interesima. Izvor kvalitetnih i djelotvornih medijskih sadržaja je u razumijevanju osnova dječjeg razvoja i načina na koji se, zajedno s učenjem, on može što kvalitetnije poticati. Također, svaka dobna skupina ima svoje jake strane i interese koji se mogu prevesti u najprimjerenije zaplete, likove i sadržaje. U svakoj skupini je ključna razina konceptualne složenosti, gdje naprednije dobne skupine razumiju i traže kompleksnije sadržaje, kontekste i oblike.
Pozitivan primjer: Sisimpur (Bangladeš)
To je koprodukcija s televizijskom emisijom Ulica Sezam, namijenjena najmlađima. Naglasak je na poticajnim situacijama i rješenjima svakodnevnih problema, primjerenih dječjoj dobi. Serija izbjegava rodne stereotipe i stereotipe teškoća u razvoju; prikazuje brižne skrbnike i odrasle osobe te djecu i mlade koji se aktivno angažiraju oko pitanja koja su im bitna. Serija sadrži igrane sekvence koje su napisali, snimili i producirali mladi iz Bangladeša.
Kako teoriju pretvoriti u praksu
Ovaj se vodič može primijeniti na medijske sadržaje na različite načine, između ostalog:
- za djecu od dojenačke dobi do šeste godine, korištenjem jednostavnog jezika s opisnim riječima i riječima koje se odnose na osjete, korištenje ponavljanja, ritma i pjesme, ljudskih i životinjskih likova
- za djecu od dojenačke dobi do šeste godine, korištenjem rima, zagonetki, brzalica i jednostavnih šala kako bi sadržaj bio što zanimljiviji
- za djecu od sedme do desete godine, korištenjem priča o prijateljstvu, novim vještinama i talentima, svakodnevnim događajima koji su prilika za rast te iskušavanjem vlastitih vrijednosti i vještina kritičkog mišljenja
Kakvi medijski sadržaji pozitivno utječu na djecu od 7. do 10. godine?
- za mlade od jedanaeste do četrnaeste godine, korištenjem pozitivnih uzora s visokim moralnim mjerilima, priče o uravnoteživanju utjecaja obitelji/prijatelj/medija, nepedagoški oblici i pomoć u usmjeravanju potrebe za eksperimentiranjem i neovisnošću u zdrave životne odluke
Razvoj djece u dobi od 11 do 14 godina i kakvi im mediji tada trebaju
- za sve skupine, proizvodnja medijskih sadržaja koji djecu potiču na gledanje, zamišljanje, slušanje i stvaranje stvari kojih se inače ne bi sjetili.
Potaknite interakciju i ponudite uzore
Interaktivna medijska komunikacija znači da se kod djece potiču pozornost i sudjelovanje u pripovijedanju ili nekom drugom mediju. Participativna komunikacija, kao i participativno obrazovanje pristupačnije je djeci te njima i mladima nudi mogućnost da se uključe kognitivno, tjelesno i emocionalno, pogotovo u usporedbi s didaktičkim oblicima komuniciranja. Iako su neke komunikacijske tehnologije poput pisanja bloga i SMS poruka posebno osmišljene da budu interaktivne, interakcija se također može dodati tradicionalnim medijima poput knjiga, drama, lutkarskih predstava, pjesama, radija i televizije. Što više pozivamo publiku da se izrazi, koristi pokret tijela, razmišlja kritički i dijeli svoj stav, to smo bliže participativnoj komunikaciji.
Pozitivan primjer: Raffi Cavoukian
Raffi Cavoukian, milijunima ljudi poznat jednostavno kao Raffi, kanadski je pjevač, skladatelj i izvođač glazbe za djecu. Raffi je bio inovator u glazbi za djecu i obitelji, nudeći djeci kvalitetnu glazbu poštujući ih kao cjelovite osobe. Njegova djela izgrađuju samopouzdanje zahvaljujući verbalnom i fizičkom sudjelovanju publike, primjerice poticanjem djece da zapjevaju poznate i popularne “akcijske pjesme” u kojima uče o zdravim navikama, stječu određene kognitivne vještine, uče poštovati različitosti i nositi se s teškim emocijama. Zahvaljujući godinama rada s djecom i pedagozima, Raffi je razvio vlastitu filozofiju poštivanja djeteta, koju svatko može podržati kako bi pomogao u stvaranju zdravog svijeta prilagođenog djeci.
Kako teoriju pretvoriti u praksu
Ovaj se vodič može primijeniti na medijske sadržaje na više načina, između ostalog:
- voditelj ili lik u priči može o stvarima izravno raspravljati s gledateljima/slušateljima, postavljati pitanja djeci i dati im dovoljno vremena za odgovor
- poticati pjevanje, vježbanje, pokret, ples i druge oblike pantomime
- u tekst ugraditi pitanja te uključiti interaktivne aktivnosti na kraju programa (pisanje, crteži, fotografije itd.)
- uključiti spontane komentare iz publike na koje je moguće odgovoriti na više načina
- voditi se načelom da svatko može poučavati druge, odnosno potaknuti djecu da drugima prenesu ono što su sami usvojili
Djeca kao sugovornici, suradnici i suautori u radijskim i TV emisijama
Koristite posebne efekte promišljeno i razumno
Učenje i zabava proizlaze iz dobrog zapleta i likova. Posebni efekti nastali su da bi nešto uobičajeno učinili posebnim. Primjerice, krupni plan ili približavanje koriste se kako bi gledatelji obratili pozornost na nešto bitno, a određeni kut snimanja omogućit će nam da nešto vidimo iz drugačije perspektive. U današnjoj komercijalnoj televizijskoj kulturi brzi tempo, stalna izmjena kadrova, stop animacija i deseci vizualnih i zvučnih efekata postaju pravilo i često mogu umanjiti dojam važnih poruka. Ako je video, audio ili tiskani proizvod pretrpan informacijama ili prebrzim tempom, ovi posebni efekti mogu odvratiti pozornost umjesto da je usredotoče, čime proizvod gubi svoju potencijalnu vrijednost. Iako je potrebno privući nove generacije istančanih medijskih potrošača, bitno je održavati ravnotežu koja će uključiti učenje za djecu bez preopterećivanja njihova uma.
Pozitivan primjer: Triggerfish animation
Triggerfish animation niz je televizijskih priloga nastalih u sklopu Takalani Sesame, južnoafričkoj inačici Ulice Sezam. Animirani likovi imaju crnu boju kože i afrički tip kose te u igri koriste autohtonu glazbu, žičane igračke i obične predmete. Prilozi su jednostavni, jasni i njihov tempo je primjeren maloj djeci. Potiču kreativnost i suradnju. Njihov lokalni stil razlikuje ih od većine uvoznih serija kao primjer kulturno primjerenog medijskog proizvoda.
Kako teoriju pretvoriti u praksu
Ovaj se vodič u medijskim sadržajima može primijeniti na različite načine, između ostalog:
- koristiti posebne vizualne i zvučne efekte samo kada služe poučavanju ili isticanju ključnih poruka i bitnih aspekata neke poruke (pod efektima se misli na krupne planove, upotrebu različitih objektiva i kutova snimanja, zvukova i sl.)
- podvrgnuti sve proizvode ispitivanju prije prikazivanja kako bi se osiguralo da je poruka u središtu i da je jasna
- eksperimentirati sa sadržajima koji su sporog tempa i koji se upuštaju u objašnjavanje, pogotovo za najmlađe i one koji su naučili čitati i pisati u starijoj dobi te djecu koja žive u teškim uvjetima
Mišo i Robin: hrvatski crtić napravljen u skladu s razvojnim potrebama djece
Foto: silvioassuncao via Visualhunt / CC BY-NC-ND
