Položaj medijske pismenosti u obrazovnim sustavima Francuske i Hrvatske, kao i izazovi implementacije medijskog obrazovanja u školske kurikule, bile su teme okruglog stola na kojem su sudjelovali stručnjaci iz obiju zemalja
Piše: Marija Lalić
Okrugli stol pod nazivom Položaj medijske pismenosti u obrazovnom sustavu, održan je 25. studenoga 2022. u prostorima Tribine Grada Zagreba, u organizaciji Agencije za elektroničke medije i Veleposlanstva Francuske Republike u Republici Hrvatskoj. Na njemu se govorilo o položaju medijske pismenosti u obrazovnim sustavima Francuske i Hrvatske, nakon čega se povela rasprava o izazovima implementacije medijskog obrazovanja u školske kurikule, kao i o poteškoćama u provedbi same nastave medijske pismenosti.
Medijsko obrazovanje i razvoj vještina medijske pismenosti kroz obrazovni sustav, aktualna je tema ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj Europi, pa i šire. Digitalne tehnologije postale su sastavni dio naših života, a medijski ekosustav sve složeniji, stoga je potreba za aktivnijim medijskim obrazovanjem sve više izražena. Često se kao najučinkovitiji model razvoja vještina medijske pismenosti, osobito kritičkog mišljenja, navodi finski model, gdje se djecu od najranije dobi kroz igru upoznaje s medijima, kako bi naučila pravilno interpretirati medijske poruke i koristiti se medijima.
Upravo uvođenje programa medijskog opismenjavanja u niže razrede osnovne škole i predškolske odgojno-obrazovne ustanove, predstavlja poseban izazov za CLEMI – Francuski nacionalni centar za medijsku i informacijsku pismenost, kako je istaknula Laura Delmoly, voditeljica međunarodnih projekata u CLEMI-ju, koja je na okrugom stolu govorila o francuskom modelu uključenosti medijske pismenosti u obrazovni sustav.
Medijska pismenost u Francuskoj nije poseban predmet, već prožima sve predmete. Nastavnici uz svoj standardni kurikul dobiju i bilješku s napomenom gdje bi mogli ubaciti određenu lekciju iz medijske pismenosti i na koji načinje je obraditi. Tako učenici na primjer na satu povijesti mogu komparirati različite povijesne izvore, a na satu biologije raspravljati o dezinformacijama vezanim uz COVID-19.
Ciljevi nastave medijske pismenosti u Francuskoj su razvoj kritičkog mišljenja i poticanje rasprave.
CLEMI je organizacija odgovorna za uvođenje programa medijske i informacijske pismenosti u francuski obrazovni sustav. Osnovan je 1983. kao prvo institucionalno tijelo za razvoj medijske pismenosti u Europi, a u svom radu se oslanja na mrežu educiranih nastavnika diljem zemlje i prilikom provođenja svojih aktivnosti surađuje s najutjecajnijim medijima u zemlji. Njihov upravni odbor ima 60 članova i čine ga ljudi različitih profila, od znanstvenika do predstavnika obrazovnih institucija, vladinih tijela, regulatora, ali i udruženja roditelja i učenika.
CLEMI obrazuje trenere, koji onda svoje znanje dijele sa svojim kolegama nastavnicima u svojim radnim kolektivima. Kako bi pružili nastavnicima sustavnu podršku redovito izrađuju i objavljuju pedagoške listiće, koji obrađuju različite teme vezane uz korištenje suvremenih medija. Također, na različite načine, kroz igre, podcastove i publikacije, pružaju podršku i djeci i roditeljima.
Prijedlozi aktivnosti za razvoj medijske i informacijske pismenosti
U raspravi koja je uslijedila nakon predstavljanja francuskog modela medijskog obrazovanja, uz predstavnicu CLEMI-ja sudjelovali su prof. Momir Karin, ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, doc. dr. sc. Lana Ciboci Perša, potpredsjednica Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, dr. sc. Boris Jokić, viši znanstveni suradnik u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu i bivši voditelj ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme, te Robert Tomljenović, zamjenik ravnatelja Agencije za elektroničke medije.
Predstavnik Ministarstva znanosti i obrazovanja, Momir Karin, istaknuo je kako je kroz posljednju reformu školstva medijska pismenost dobila važno mjesto te je uključena u kurikulum kroz niz različitih predmeta. Ipak, istaknuo je, veliki izazov u provođenju nastave medijske pismenosti predstavlja osposobljenost nastavnika. Kako bi se taj problem riješio, ključno je, smatra, da se Agencija za odgoj i obrazovanje uključi aktivnije u stručno usavršavanje nastavnika i za ovo područje.
Doc. dr. sc. Lana Ciboci Perša se složila da su napravljeni određeni iskoraci te da je medijskoj pismenosti dan veći prostor u kurikulu, ali je i naglasila da nikad nije dovoljno, jer su djeca sve više okružena medijima i treba ih podučiti kako ih koristiti. Istraživanja pokazuju da su roditelji medijski nepismeni te je stoga djeci potrebna veća podrška kroz obrazovni sustav.
“Nastavnici su formalno uključeni u medijsko obrazovanje, ali je pitanje jesu li kompetentni izvoditi tu nastavu. Istraživanje provedeno na 2000 nastavnika koji bi trebali provoditi nastavu medijske pismenosti kroz svoj kurikul, čiji rezultati još nisu objavljeni, pokazuje da čak njih 56 posto smatra da bi medijska pismenost trebala biti poseban predmet, a veliki udio nastavnika hrvatskog jezika ne osjeća se dovoljno kompetentno za provođenje nastave medijske pismenosti“, istaknula je Ciboci Perša.
Dr. sc. Boris Jokić ističe da su učenici, kako je pokazalo istraživanje provedeno na više od 17.000 učenika 5. i 7. razreda osnovne škola i 3. razreda srednje škole, svjesni negativnog utjecaja medija na kvalitetu njihovog slobodnog vremena, kvalitetu učenja te fizičko i mentalno zdravlje. Stoga, smatra, treba pokrenuti široku raspravu o medijima, koja će uključiti i mlade ljude. Dodatno obrazovanje nastavnog osoblja je nužno, kako bi mogli provoditi nastavu medijske pismenosti koju bi činili učenicima prilagođeni i od učenika odabrani sadržaji. Cilj takvog obrazovanja trebalo bi biti artikulirano zastupanje vlastitog mišljenja, uvažavanje drugih i kritičko sagledavanje vlastitog i tuđih vrijednosnih sustava.
“Naša istraživanja su pokazala da mladi najmanje vjeruju onima koje ne poznaju, pa onda političarima, pa medijima, dok najviše vjeruju roditeljima i prijateljima. Stoga treba približiti medije mladima. Potaknuti raspravu o medijima koja će uključiti mlade ljude. Njihov glas se treba čuti. Naš glas je uteg njihovoj misli, jer ga čine mediji, izvori i sustavi koji danas više ne vrijede”, istaknuo je.
Jokić se također osvrnuo na pozitivne primjere koji već postoje, kao što je ŠiZ – Škola i zajednica, program koji se provodi u srednjim školama u Primorsko-goranskoj županiji. Kroz ovaj predmet učenici mogu sami odabrati problem koji ih zanima, a od 84 skupine, njih 14 je odabralo teme vezane uz medijsku pismenost.
“Dakle, potreba postoji i dužnost je društva da odgovori na tu potrebu”, istaknuo je.
Robert Tomljenović, zamjenik ravnatelja Agencije za elektroničke medije, složio se sa sugovornicima koji su isticali nužnost edukacije edukatora i otvaranje prostora za više autonomije i kreativnosti, kako nastavnog osoblja, tako i učenika, te se osvrnuo na nedostatak strategije medijske pismenosti. Smatra da nam je potreban krovni dokument, koji bi trebao proizaći iz široke društvene rasprave, a koji bi definirao medijsku pismenost i postavio ciljeve medijskog obrazovanja. Bez takovog dokumenta programi medijskog obrazovanja i razvoja vještina medijske pismenosti oslanjanu se samo na entuzijazam pojedinaca i udruga.
Rezultati EduMediaTesta: srednjoškolcima treba više medijskog obrazovanja
Zajednički zaključak svih panelista je nužnost osnaživanja ljudi koji rade u školama te sustavna i dostupna edukacija za edukatore.
“Treba osvijestiti da medijsko opismenjavanje nije dužnost samo obrazovnog sustava, već cijelog društva“, istaknuo je predstavnik Ministarstva, profesor Karin.
Lana Ciboci je dodala da se trebamo osloniti na ono što imamo i ulagati više u edukaciju i osposobljavanje nastavnika, te im pružiti svu potrebnu podršku i pomoć.
“Treba iskoristiti postojeće resurse, otvoriti škole zajednicama te stvoriti prostor u kojem je učenik aktivan, čime raste i njegova motiviranost. Društvo treba pojačati glas mladih”, zaključio je Jokić.
Robert Tomljenović, zamjenik ravnatelja Agencije za elektroničke medije, još jednom je istaknuo da u društvu postoji potreba za boljom edukacijom i razvojem vještina medijske pismenosti, kako učenika, tako i njihovih nastavnika, a što se vidi i iz broja preuzetih nastavnih materijala s portala medijskapismenost.hr.
“Za razvoj kritičkog promišljanja i ostalih vještina medijske pismenosti potrebna je uključenost čitavog društva i pristup iz različitih perspektiva”, zaključio je Tomljenović.
Nakon okruglog stola održana je i radionica pod nazivom Procjena pouzdanosti informacija namijenjena nastavnicima i stručnim suradnicima u osnovnim i srednjim školama. Voditeljica radionice bila je Elsie Russier iz CLEMI-ja, a cilj radionice je bio razumjeti kako se informacije stvaraju te na primjerima i studijama slučaja utvrditi kriterije i metodologiju za procjenu stupnja pouzdanosti informacija i prepoznavanje dezinformacija, posebice na društvenim mrežama.
