Istraživanja su pokazala da se agresivno ponašanje prema vršnjacima povećava nakon što dijete pogleda nasilne crtiće koji nasilje ne prikazuju kroz humorističan pristup
Izvor: Igor Kanižaj i Lana Ciboci, Kako je nasilje preko medija ušlo u naše domove, Djeca medija
U javnosti, ali i u vlastitoj obitelji, nezahvalno je govoriti o nasilju u crtićima. Iz bliže obitelji navodimo primjer kada je otac pitao svoje petogodišnje dijete: “Zbog čega toliko voliš crtiće?” Sin mu je odgovorio: “Pa puštao si mi ih kada sam bio mali pa sam se sada na njih naviknuo!”
Nije realno očekivati od roditelja da kontroliraju sadržaj svakog crtića koji njihovo dijete u životu pogleda, no treba biti iskren pa priznati da je većina roditelja barem jednom koristila crtiće kao surogat dadilju, pa isto tako barem jednom ostavila svoje dijete, makar i na nekoliko minuta, pred tv ekranom, bez nadzora. Neki roditelji stoga teško prihvaćaju upozorenja do kojih su došli znanstvenici detaljnim istraživanjem sadržaja crtića uz koje smo nekad i sami odrastali. A podaci nisu nimalo ohrabrujući za one koji odgoj svog djeteta ne mogu zamisliti bez crtića.
Nasilje u crtićima je sastavni dio sadržaja. Zapravo, učestalost nasilja u crtićima je veća nego u akcijskim dramama ili komedijama (Potter i Warren, 1998). Kao posljedica toga, veća je šansa da će mladi medijski prikazano nasilje vidjeti tijekom crtića kroz subotnje prijepodne nego u najgledanijem televizijskom terminu. (Gerbner, Gross, Morgan i Signorelli, 1994, prema Kirsh, 2006: 548)
Utjecaj agresivnih crtića na dijete
Ne možemo na isti način procjenjivati kako crtić Ptica trkačica doživljavaju djeca koja imaju 5 godina i oni s 8 godina. Isto vrijedi za jedan od najpopularnijih crtića Tom i Jerry. Djeca različite starosti posve će drukčije interpretirati sadržaj ovih crtića. Isto bi tako bilo potpuno krivo uspoređivati animirane crtiće u odnosu na one u kojima se primjenjuje 3D tehnika, jer vizualni elementi vjerojatno imaju posve drukčiji utjecaj na gledatelje.
Kako djeca doživljavaju ono što vide na televiziji – od 1. do 18. godine
Ako se usredotočimo samo na predškolski uzrast onda imamo vrlo snažan oslonac u brojnim studijama da je nasilje sastavni sadržaj crtića za djecu, ali isto tako da postoje posljedice. “Terenska istraživanja pokazala su da se agresivno ponašanje prema vršnjacima povećava nakon što dijete pogleda nasilne crtiće koji nasilje ne prikazuju kroz humorističan pristup.” (Ibid, 555) No, strategija zabrane u ovom slučaju teško bi mogla biti primjenjiva. “Mladi i djeca su razumljivo zbunjeni porukama koje dobivaju kada im roditelji ili odgajatelji kažu: ‘nemoj se tući’ ili ‘nemoj vraćati drugima’ ako gledaju konflikte koji se u medijima i crtićima rješavaju upravo agresivnim ponašanjem.” (Erwin, Morton, 2008: 107) Pokušajte zamisliti dijete koje provodi određeni broj sati dnevno izloženo samo agresivnim crtićima, bez socijalnog kontakta. Njegov prvi susret s ljudima vjerojatno bi završio konfliktom jer je upravo takve primjere mogao vidjeti u crtićima koji sadrže nasilje.
Naša su djeca svakodnevno izložena nasilnom sadržaju i to ponajprije u programu za djecu na svim televizijskim kanalima. Crtići, naravno, sami po sebi nisu loši, ali nužno je da ih roditelji gledaju zajedno s djecom kako bi na taj način kontrolirali sadržaj koji se u njima prikazuje. Pojedinačne emisije, pa čak ako su i nasilne te ih dijete gleda jednom, neće ostaviti trajne posljedice, ali dugoročno i opetovano konzumiranje takvog sadržaja sasvim sigurno treba izbjegavati. Uz sve navedene znanstvene studije nepogrešiva metoda analize reakcije djeteta jest da kao roditelj promatrate ponašanje vašeg djeteta nakon što je gledalo neki nasilni program. To će biti dovoljan poticaj da počnete promišljati o dugoročnim posljedicama trajne izloženosti nasilnom sadržaju.
Kako nasilje u medijima utječe na djecu i tko je najosjetljiviji?
Foto: iStock
