U ovom kratkom filmu roditelji i nastavnici prepoznat će sebe ili ljude koje poznaju, a preporučuje se za gledanje i sa srednjoškolcima kao poticaj za razgovor o sextingu, sigurnom korištenju interneta i drugim aktualnim temama
Piše: Ana Dokler
Mladi profesor primoran je sazvati izvanredni roditeljski sastanak povodom objave snimke škakljivog sadržaja za koju su odgovorni učenici njegovog razreda. Rasprava o neozbiljnosti djece vrlo brzo otkriva neozbiljnost samih roditelja.
To je, ukratko, radnja crno-bijelog kratkometražnog filma Ne pričamo o vama nego o djeci iz 2015., realiziranog u suradnji Akademije dramske umjetnosti i Plan 9 produkcije iz Zagreba. Film je režirao Luka Rukavina, za scenarij je zaslužna Dina Vukelić, a za produkciju Tibor Keser, kojemu je ovaj film bio diplomski rad na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
U ulozi profesora našao se Ivan Vukelić, a kao roditelji tu su Goran Navojec, Dubravka Ostojić, Tena Jeić Gajski, Višnja Babić, Slavko Juraga, Tvrtko Jurić, Danijel Radečić, Lada Bonacci, Ivan Brkić, Vanda Winter, Jadranka Krajina i Vanja Matujec.
Crno-bijeli film o suvremenoj temi
Redatelj Luka Rukavina rekao nam je da su odabrali crno-bijelu tehniku jer im je bilo zanimljivo napraviti “staromodan” film o suvremenoj temi, a umjetnički je izazov bio u kratkom filmu (traje 17 minuta) prenijeti jednu situaciju s tako puno likova.
Mališan: crno-bijeli, nijemi film u kojem će djeca uživati punim plućima
Jedan od uzora bio im je film 12 gnjevnih ljudi u kojem je 12 članova porote zatvoreno u jednoj prostoriji, kao što su i profesor i roditelji ovdje u jednoj učionici, u situaciji iz koje ne mogu van.
“Radili smo na specifičan način, takozvanim prohodima, to jest snimali situaciju od početaka do kraja, s dvije kamere, 24 puta, u različitim planovima i kadrovima. Glumci nisu znali kada je kamera na njima pa su stalno bili involvirani“, objašnjava Luka Rukavina.
Značaj glazbe u filmu
U fokusu filma je nemogućnost komunikacije o jednoj važnoj temi, a to je naglašeno glazbom (školskog orkestra koja ima probu u susjednoj prostoriji) koja ometa komunikaciju.
“Kako bismo glazbom naglasili priču odabrali smo Bachov Brandenburški koncert br. 3, u kojem kao da postoji dijalog među skupinama glazbala, a odsvirala ga je ekipa s Glazbene akademije. Željeli smo dobiti različite doze nesklada pa smo od njih tražili da sviraju loše, što im nije bilo lako. Glazba je raštimanija što su likovi zbrkaniji, a najskladnija je na kraju, kada svi odu. Rasprava završava bez zaključka, no kad profesor na kraju ostane sam, čuje se grmljavina i početak kiše, kao najava mogućeg olakšanja”, priča nam redatelj.
U fazi pripreme za film, filmska ekipa bila je i na jednom roditeljskom sastanku u srednjoj školi, a Luka kaže da su mu poslije srednjoškolski profesori koji su pogledali film rekli da je sve vrlo realno prikazano, iako je on sam na to gledao kao na neku vrstu groteske. I naslov filma je ironičan – roditelji tu zapravo puno više pričaju o sebi, nego o djeci.
“U filmu smo dotaknuli više pitanja posebno važnih za mlade ljude – što sve dijelimo na internetu, privatnost, seksualnost… Smatram da su to zaista teme o kojima je važno otvoreno razgovarati, a filmom smo željeli pokazati koliko je to često teško”, kaže Luka Rukavina.
Materijali za edukativne radionice na temu sextinga i sextortiona
Festivali i edukacije za srednjoškolce i nastavnike
Film Ne pričamo o vama nego o djeci prikazan je 2015. na Danima hrvatskog filma, Festivalu mediteranskog filma u Splitu, Postira Seaside Film Festivalu, Festivalu studentskog filma Early Bird u Sofiji, Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva, gdje je dobio drugu nagradu, te 2016. na Međunarodnom filmskom festivalu Cinema City u Novom Sadu i na Festivalu kratkometražnog filma SEECS u Istanbulu, gdje je nagrađen za najbolju montažu.
Također je prikazan i analiziran na Nastavi filmske umjetnosti u kinu Tuškanac, na seminaru ‘Metodičke vježbe – film u srednjoškolskom obrazovanju’ na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić te na metodičkoj radionici za nastavnike ‘Od kina do učionice‘ održanoj na KinoKino festivalu 2017. Te programe vodile su Jelena Modrić, docentica na Odsjeku montaže Akademije dramske umjetnosti i Ana Đordić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti i fakultativne nastave filmske umjetnosti u XIII. gimnaziji u Zagrebu, gdje su učenici također gledali film.
Jelena Modrić rekla nam je da se film može preporučiti za gledanje sa srednjoškolcima jer je zanimljiv na razini filmskih izražajnih sredstava, a uz to postavlja važna pitanja koja često ignoriramo.
“Pored otvaranja tema slobode i odgovornosti, sigurnog korištenja interneta te odnosa djece i roditelja, pitanje kojim se film bavi je i koliko se zaista ljudi čuju kada razgovaraju. Zanimljiva je i dinamika među likovima, u kojima svatko može prepoznati sebe ili nekoga koga poznaje“, kaže Jelena Modrić.
Mucica: komedija o roditeljskim strahovima koja će potaknuti razgovor
