Okrugli stol organiziran je povodom početka provedbe projekta Djeca medija za aktivno građanstvo – treninzi medijske pismenosti, a sudjelovali su i učenici OŠ Većeslava Holjevca koji su govorili o svom iskustvu učenja o medijskoj pismenosti
Izvor: dkmk.hr
O važnosti medijske pismenosti u današnjem društvu razgovaralo se na okruglom stolu pod nazivom Medijska pismenost za odgovorno društvo u organizaciji Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) i Agencije za elektroničke medije (AEM).
Okrugli stol održan je u četvrtak 9. veljače u Tribini grada Zagreba, a na njemu se okupilo 80 sudionika – predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovanje, HAKOM-a, Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i sport, Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i sport Grada Velika Gorica, pripadnici akademske zajednice, nevladinih organizacija i udruga, studenti i novinari.
Okrugli stol organiziran je povodom početka provedbe projekta Djeca medija za aktivno građanstvo – treninzi medijske pismenosti, koji se provodi u 2017. godini uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja u 12 hrvatskih županija. Kroz navedeni projekt DKMK želi potaknuti djecu, roditelje, nastavnike i stručne suradnike da budu kritički osviješteni korisnici medija, da aktivno traže informacije te pružiti savjete i primjere kako mogu iskoristiti prednosti informacijske tehnologije i medija.
Ovogodišnji okrugli stol otvorila je Lana Ciboci, potpredsjednica DKMK-a naglasivši kako je medijski odgoj od najranije dobi najbolji način za zaštitu djece na internetu, a sudionike je pozdravio i glavni savjetnik ministra znanosti i obrazovanja Ivan Milanović Litre.
Na opasnosti u medijima osvrnuo se Robert Tomljenović, član Vijeća za elektroničke medije, poručivši da samo zakoni i regulacija ne mogu potpuno zaštititi djecu, već je potrebna medijska pismenost. Kao dobar primjer promicanja medijske pismenosti istaknuo je portal medijskapismenost.hr kojemu je zadaća “pomoći da se roditelji osnaže, medijski obrazuju, da prepoznaju prijetnje i prilike medija”. Tomljenović je podsjetio da je prošle jeseni AEM donijela i Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija koje su namijenjene prije svega urednicima medija, a cilj im je pokazati kako što bolje birati, plasirati i klasificirati medijske sadržaje. “Učenje medijske pismenosti mora biti zasnovano na strategiji, a AEM želi nastaviti s ovim radom i to podići na višu razinu”, poručio je Tomljenović.
Proučite Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija
Doc. dr. sc. Igor Kanižaj, potpredsjednik DKMK-a i docent na Fakultetu političkih znanosti, govorio je o važnosti rada udruga kao potpori formalnom obrazovanju, kroz brojne izvannastavne aktivnosti. Pritom je istaknuo kako su aktivnosti hrvatskih udruga iz područja medijskog obrazovanja prepoznate i na razini EU. No ujedno je naglasio kako Hrvatska značajno zaostaje za vodećim europskim državama u provođenju i financiranju istraživanja o medijskim navikama djece i mladih poput EU Kids Online, u kojemu Hrvatska još uvijek nije sudjelovala budući da u prošlih šest godina nije bilo susretljivosti javnih institucija. Pozvao je i privatne poslovne subjekte da podupru ulazak Hrvatske u novi ciklus istraživanja kroz EU Kids Online 2017.
Tijekom okruglog stola riječ je bila i o učiteljima koji imaju veliku ulogu u provođenju medijske pismenosti. Slaven Staklenac, ravnatelj OŠ Većeslava Holjevca iz Zagreba rekao je da “ravnatelji potiču i stvaraju ideje, ali učitelji vode cijelu priču, oni su najbitniji”. Naglasio je da je problem u tome što se aktivnosti uvijek odvijaju u obliku izvannastavne aktivnosti. “Moja je ideja da kao ravnatelj profesorima dam slobodu u radu, da prepoznam profesore koji imaju ideje”, ističe Staklenac.
Anita Kiš, učiteljica hrvatskoga jezika OŠ Većeslava Holjevca istaknula je da je “edukacija o medijima potrebna profesorima hrvatskog jezika, ali se medijska kultura često žrtvuje u nastavi”. Dr. sc. Arijanu Mataga Tintor, savjetnicu za predškolski odgoj, djecu i mlade u Velikoj Gorici, zanimalo je odakle motivacija nastavnicima da rade što ne moraju. “Stvari su se poklopile, ravnatelj me uputio na jednu radionicu, a dalje sam samostalno istraživala, razgovarala s učenicima”. Krenula je od osnova: “Učenike sam počela učiti o medijskoj pismenosti tako da sam ih prvo naučila kako da napišu mail”, objasnila je Kiš, ističući da se mnogo toga svodi na dobru volju nastavnika.
Kako za svu djecu osigurati jednaka prava u okviru medijske pismenosti?
Krešimir Mikić, profesor na Veleučilištu VERN koji je u prosincu 2016. godine proglašen najboljim profesorom filma na svijetu, upozorio je i na problem srednjih škola: “U srednjoj školi imamo jako malo nastavnika koji posvete pozornost medijskoj pismenosti, te su učenici većinom prepušteni sami sebi.” Mikić smatra da je potrebno riješiti problem dodatne edukacije nastavnika, ali da je teško naći institucije koje bi to radile. “Ne bi se trebalo dogoditi da više govorim o tome da učenici znaju više od nastavnika. Moramo raditi na edukaciji nastavnika”, zaključuje Mikić.
Tomislav Ramljak, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu (CNZD), smatra kako je potrebno uključiti i tvrtke koje pružaju internetske usluge. “Oni koji pružaju internetsku uslugu, moraju biti odgovorni za nju”, ističe Ramljak. “Jedan od najvećih problema je uključenost roditelja jer roditelji nisu upoznati s problemima na internetu“, kaže Ramljak te dodaje kako u Centru rade na uklanjanju loših i štetnih sadržaja na internetu. “Velike probleme imaju i roditelji i nastavnici i djeca, i svi se oni javljaju za pomoć. Kao društvo moramo biti svjesni gdje su nam djeca kada su online”, zaključio je Ramljak.
Što roditelji mogu učiniti? Pismo tate koji se bavi zaštitom djece na internetu
U raspravi je sudjelovao i dr. sc. Dražen Lučić, predsjednik Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, koji je naglasio da je njihov cilj društveno-odgovorna regulacija tržišta.
Na okruglom su stolu aktivno svojim svjedočanstvom sudjelovali i učenici OŠ Većeslava Holjevca, Ante Miličević, Brigita Mrkus i Paola Težulat. Oni su govorili o svom iskustvu učenja o medijskoj pismenosti s učiteljicom Kiš te o tome što ih je potaknulo da se uključe u taj predmet. Opisali su koje su zadaće obavljali, te su pokazali da medijska pismenost ne uključuje samo korištenje medija, već su potvrdili da su sami i kreirali medijske sadržaje tako što su, između ostalog, snimali aktualan događaj u gradu, uzimali izjave prolaznika o nekoj temi, te slagali sastavke od fotografija.
