S psihijatricom Irenom Rojnić Palavra i socijalnom pedagoginjom Anom Rakić iz Dnevne bolnice za ovisnost o internetu i videoigrama Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan iz Zagreba razgovarali smo o pozadini ovih poremećaja, njihovu liječenju te važnosti edukacije i prevencije
Piše: Ana Dokler
Kad je riječ o igranju videoigara, da bi se govorilo o ovisnosti trebaju biti zadovoljena tri kriterija: gubitak kontrole nad igranjem videoigara; prioritet dan igranju nad ostalim aktivnostima do razine da ono postaje važnije od drugih interesa i dnevnih obveza; te nastavljanje ili pogoršavanje takvog ponašanja unatoč pojavi negativnih posljedica. Tako je gaming disorder, odnosno patološko igranje videoigara definirano u 11. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema, koju je Svjetska zdravstvena organizacija predložila 2018., a potvrdila ove godine.
Kako stoji u objašnjenju Svjetske zdravstvene organizacije, poremećaj se razvija kod malog postotka ljudi koji igraju videoigre. Da bi ga se dijagnosticirao, igranje videoigara mora negativno utjecati na osobno, obiteljsko, socijalno, edukacijsko, radno ili druge vidove funkcioniranja osobe u periodu od najmanje 12 mjeseci.
Programi liječenja od ove nove ovisnosti razvijaju se već u raznim dijelovima svijeta, a jedan takav program provodi se i u Dnevnoj bolnici za ovisnost o internetu i videoigrama u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru. Tim Dnevne bolnice čine tri psihijatra, socijalna pedagoginja, tri prvostupnika sestrinstva, radni terapeut i psiholog, a mi smo razgovarali s psihijatricom dr. med. Irenom Rojnić Palavra i socijalnom pedagoginjom Anom Rakić.
Dnevna bolnica za liječenje ovisnosti o internetu i videoigrama
Prema riječima dr. med. Irene Rojnić Palavra, donedavno su s pacijentima uglavnom radili individualno, a prije nekoliko mjeseci krenuli su i s grupnim terapijskim programom.
Većina mladih dolazi na liječenje na poticaj roditelja
“Dobivamo dosta upita, najčešće od roditelja. Budući da radimo samo s punoljetnim osobama, za mlađe preporučujemo odlazak u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Kukuljevićevoj, na dječju psihijatriju KBC-a Zagreb, u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ili Nastavni zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar, a tu su i dječji psihijatri koji rade u domovima zdravlja, drugim ustanovama ili privatno. Postoje anonimna savjetovališta, psiholozi i drugi stručnjaci koji mogu pomoći, no bitnije od adrese na koju ćete se javiti jest spremnost da se pomoć uopće potraži”, kaže doktorica Rojnić Palavra te dodaje da su njihovi pacijenti većinom mladi ljudi od oko 20 godina, koji također često dolaze na poticaj ili u pratnji roditelja. Roditelje obično alarmira situacija u kojoj su im djeca cijeli dan na internetu, socijalno su izolirana, ne sudjeluju u kućanskim obavezama, zapostavljaju školske ili radne obveze i ne komuniciraju s njima.
“Općenito govoreći, ti mladi ljudi su dosta introvertirani, teško sklapaju prijateljstva, obeshrabreni su i ne znaju što bi dalje sa školovanjem ili poslom, traže se. Jedan od problema je i loša komunikacija u obitelji. Prekomjerno igranje videoigara njihov je bijeg od problema, način da se nose s teškim stvarima, a i da komuniciraju s vršnjacima, barem virtualno“, objašnjava socijalna pedagoginja Ana Rakić.
“Jedan roditelj koji je u Dnevnu bolnicu doveo svoje punoljetno dijete rekao je da su oni ‘lijenčine koje se cijelo vrijeme igraju’, na što je jedan od mladića koji se liječe u dnevnoj bolnici odgovorio kako su mu videoigre između ostaloga služile da se ‘dovuče’ do narednog dana”, priča dr. Irena Rojnić Palavra i dodaje da su mladi uglavnom svjesni da su internet i videoigre samo vrh sante leda, a da je ispod toga puno drugih problema. Blizak im je noviji pristup koji ovisnost definira kao način samoliječenja i kad prepoznaju da im to donosi samo privremeno olakšanje, a dugoročnu štetu, spremni su tražiti zdravije načine za rješavanje svojih problema.
Program Dnevne bolnice
Pacijentima u Dnevnoj bolnici savjetuje apstinenciju od igranja videoigara (tj. onog sadržaja koji je za njih postao štetan) i od uporabe interneta, osim u dijelu koji je nužan i koristan za osobno, prvenstveno školsko ili radno funkcioniranje. Važno je, kaže, izbjegavati situacije koje potiču prekomjernu uporabu interneta, kao i simultane radnje za računalom i multitasking. Samokontrolu će olakšati isključivanje automatskih obavijesti na mobitelu, gašenje nepotrebnih aplikacija i računa, uklanjanje uređaja i opreme za igranje videoigara te ograničavanje pristupa internetu, a pomoći će i vođenje dnevnika i nadzor bližnjih, kao i kontrola vremena i sadržaja putem za to predviđenih aplikacija. Cilj bi bio da mi kontroliramo internet, a ne obrnuto.
Program Dnevne bolnice uključuje individualnu, obiteljsku i grupnu terapiju. Grupne aktivnosti odvijaju se dvaput tjedno po više sati, uključuju i sport i izlete, tehnike relaksacije i kreativne radionice, a posebno važan dio tog rada je psihoedukacija kroz predavanja, radionice i vježbe.
Neke od tema edukacije su ovisnost kao fenomen te posebno ovisnost o internetu i videoigrama, kontrolirana uporaba interneta, strukturiranje slobodnog vremena, trening socijalnih vještina, pojam o sebi, samopouzdanje i samopoštovanje, emocije, odnosi…
“Puno radimo na razvoju komunukacijskih vještina, poput uspostavljanja i održavanja razgovora, zatim na izražavanju emocija, nošenju sa stresnim situacijama, a da to ne bude uvijek odlazak na internet i igranje videoigara. Budući da je riječ o mladim osobama u razvoju, ovakav trening im je jako važan, a cilj je da sve što nauče počnu primjenjivati u svom životu i odnosima”, kaže Ana Rakić.
Ne smijemo očekivati od djece da se sama kontroliraju
Obje naše sugovornice ističu i važnost prevencije, a ključnom smatraju uključenost roditelja u živote svoje djece, nadzor nad korištenjem tehnologije i puno razgovora, jer ovisnost i drugi problemi češće se razvijaju kod djece koja su prepuštena sama sebi.
Dvije važne stvari o kojima trebate voditi računa kad je riječ o videoigrama
“Roditelji tehnologiju učine dostupnom djeci u vrlo ranoj dobi i onda očekuju od djece da se sama kontroliraju, za što ona još nisu sposobna. Često idu od permisivnog do restriktivnog, to jest najprije djeci previše popuštaju pa kad uvide da je to problem, skloni su im sve zabraniti, a potrebno je naći sredinu. Osim na vrijeme koje djeca provode uz internet ili videoigre, roditelji bi trebali paziti i kakve su te igre, odnosno kojim stranicama pristupaju. Takav nadzor je odgovornost roditelja, pri čemu nadzor treba razlikovati od kontrole. Ako pak primijete da se djeca umiruju uz internet i videoigre, mogu im ponuditi nešto drugo, ali u tome trebaju i sami sudjelovati”, poručuje socijalna pedagoginja Ana Rakić.
Više o tome kako se prijaviti u Dnevnu bolnicu za ovisnost o internetu i videoigrama saznajte na stranici Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan, a dodatne informacije možete dobiti i putem telefona 01/3430 102 ili e-maila irena.rojnic@pbsvi.hr
