Djeca iz ovog primjera mogu puno razumijeti o samom filmu, što je trik u filmu, kakve se tehnike mogu koristiti, što je animacija… Također se može vezati za priče o hrani i preko njih na temu nacionalnog identiteta, kao na primjer – je li hrvatska srdela zaista ukusnija od slovenske iako obje plivaju u Jadranskom moru
Piše: Ana Dokler
“Djeci je eksperimentalni film jako blizak, oni su otvoreniji od odraslih, imaju slobodu, svojstvenu i eksperimentalnom filmu, da dovode stvari u neočekivane odnose“, rekla nam je multimedijalna umjetnica Ana Hušman, docentica na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i voditeljica edukacijskog programa i tutorica na Školi dokumentarnog filma organizacije Restart.
Filmska početnica: ciklus besplatnih radionica za osnovnoškolce
Njezin film Plac iz 2006. jedan je od najnagrađivanijih hrvatskih eksperimentalnih filmova. Zapravo je riječ o hibridnom filmu koji je prikazivan i nagađivan na brojnim hrvatskim i svjetskim festivalima eksperimentalnog, dokumentarnog, animiranog pa i dječjeg filma. Dobio je ukupno 26 nagrada, a prikazan je na više od 200 izložbi i festivala.
Plac je posebno zanimljiv i djeci, već od predškolske dobi, pa Ana Hušman kaže kako su joj se “mnogi prijatelji i poznanici žalili da su ga morali sa svojom djecom gledati nebrojeno puta”.
Kako biramo hranu koju ćemo jesti?
Film je snimljen u stop animaciji, no autorica ističe kako animacija ovdje ima funkciju prikazivanja stvarnih događaja na placu, analize pokreta, a ne uvođenja novih elemenata i davanja duha neživim stvarima.
Uz zanimljive i šarolike prizore voća i povrća, snimljene na zagrebačkoj tržnici Dolac, pratimo i proces pripreme zimnice, uz iskrene i na trenutke duhovite komentare prodavačica na placu, kupaca i žene koja radi zimnicu.
Većina ih naglašava važnost odabira domaćeg voća i povrća, za koje vjeruju da je bolje, kvalitetnije, zdravije i ukusnije od uvoznog. Kumice s placa žale se na ljude koji pipaju i gnječe njihovu robu, a kuharica objašnjava kako se za zimnicu odabire isključivo domaće i poznato i ističe čistoću ruku, posuđa i samih namirnica kao ključne pri izradi zimnice.
“Kroz priču o hrani može se istraživati puno toga. Kao važna tema u razgovorima s ljudima na placu pokazalo se pitanje je li nešto domaće ili strano. Može se u tome očitati i ksenofobija koja se ogleda u uvjerenju da je naše uvijek bolje samo zato što je naše, bez obzira na to kako je uzgojeno”, komentirala je Ana Hušman, koja u svojim radovima često propituje društvene norme i njihove promjene, poziciju žene u svakodnevici te kako to utječe na javni prostor i društvene odnose.
Prijedlozi za nastavnike i roditelje
Plac je, kao i drugi njezini radovi, dostupan na internetu uz Creative Commons licencu, koja dozvoljava da se film preuzima, prenosi, reproducira ili mijenja, uz navođenje originalnog izvora.
I nastavnici ga tako mogu preuzeti s interneta i gledati s djecom u školi – kao primjer filma koji koristi elemente animiranog, ekperimentalnog i dokumentarnog filma.
“Djeca iz ovog primjera mogu puno razumijeti o samom filmu, što je trik u filmu, kakve se tehnike mogu koristiti, što je animacija… Također se može vezati za priče o hrani i preko njih na temu nacionalnog identiteta, kao na primjer – je li hrvatska srdela zaista ukusnija od talijanske/slovenske iako obje plivaju u Jadranskom moru. Zbog toga bi se film mogao koristiti i u obrađivanju tema iz građanskog odgoja, ljudskih prava, odnosa prema našem i stranom“, kaže Ana Hušman.
Roditeljima pak, za razgovor s djetetom nakon filma, umjesto nametanja svojih tema, predlaže da ga potaknu da im prepriča film:
“Tako ćete saznati kako je dijete doživjelo film, a to bi vas moglo iznenaditi.”
