Iskustva iz Novog Zelanda, nakon terorističkog napada u Christchurchu i njegovog javnog prijenosa na društvenim mrežama, daju nam dovoljno dokaza da vlade i građani nisu bespomoćni u odnosu na društvene i masovne medije
Piše: Gorana Banda
“Svi smo jedno, oni su mi. Al salam Alaikum” (na hrvatskom jeziku, mir s vama). Tim je riječima zaključila svoj govor premijerka Jacinda Arden u novozelandskom parlamentu nakon terorističkog napada u Christchurchu. Cijeli govor na engleskom jeziku dostupan je ovdje.
U toj poruci sažet je odgovor novozelandskih vlasti na tragediju koja se izdigla iz magle klasičnog medijskog senzacionalizma. Medijski senzacionalizam je način izveštavanja koji pojedini mediji koriste, a koji uključuje strah, ljutnju, uzbuđenje i/ili iščekivanje s ciljem podizanja gledanosti, slušanosti i/ili čitanosti koje donose veću zaradu medijima. Takav način izvještavanja mediji sve češće koriste u posljednjih nekoliko desetljeća.
Teroristički napad jedne osobe u kojem je smrtno stradalo 50 žena, muškaraca i djece i njegov javni prijenos na društvenim mrežama doprinose tome da se ljudska tragedija vrlo brzo pretvori u medijsku senzaciju. I dok su mediji širom svijeta koristili dijelove snimke koju je snimio uživo sam napadač pa čak i dijelove u kojima je vidiljivo nasilje, u Novom Zelandu je ubrzo nakon napada, posjedovanje i distribucija te snimke zabranjena. Već nakon dva sata Ministarstvo unutarnjih poslova je poručilo da će snimka najvjerojatnije biti zabranjena i da apelira na građane da snimku ne prosljeđuju, obrišu ili prijave. Novozelandska TV postaja Sky New Zealand koja emitira sadržaj australske sestrinske televizije Sky News Australia prestala je s emitiranjem, sve dok sporne snimke više nisu bile dio izvještaja.
Terorizam sve više koristi medije, a mediji si uzimaju sve manje vremena za istraživanje i donošenje ispravnih odluka kada objavljuju i uređuju vijesti. Način izvještavanja treba uvažiti pravo javnosti na informaciju i balansirati to pravo sa štetom i povrjeđivanjem koju može imati objavljeni materijal koji u ovom slučaju promiče nasilje i mržnju. U donošenju te odluke posve ravnopravno sudjeluju i komercijalni interesi koji se oslanjaju na ljudski nagon da pogleda snimke tragedije, bez obzira koju štetu to čini. Više klikova donosi više novca, a zbog novca se često ignoriraju posljedice poput traume koju nanosi objava povrjeđujućih sadržaja.
Odgovor novozelandskog regulatora
Kako je novozelandski regulator medija objasnio razloge zabrane posjedovanja i distribuiranja snimke i manifesta terorista koji je počinio napad u Novom Zelandu?
David Shanks, voditelj Ureda za klasifikaciju filmova i književnosti u Novom Zelandu poručio je kako se radi o snimci terorističkog pokolja, koja je napravljena s ciljem promocije terorističkih ideja mržnje. Gotovo je sigurno da je bila povrjeđujuća za mnoge koji su je vidjeli te da će vjerojatno nastaviti činiti štetu. “Tu posebno mislim na preživjele, obitelji i prijatelje žrtava, muslimansku zajednicu i sve druge pogođene osobe u Christchurchu koji su već bili traumatizirani napadima”, izjavio je David Shanks.
“Ovdje se ne radi o građanskom novinarstvu koje je zabilježilo teško kršenje ljudskih prava. Ovdje nije riječ o slobodi govora ili pravu na informacije. Ovu je snimku snimio počinitelj i prenio uživo s jedinim ciljem glorificiranja vlastitih nasilnih djela i stjecanja globanog priznanja za isto. Dijeljenje snimke samo dodatno hrani podršku na koju je snimka naišla u ekstremističkim krugovima te ohrabuje one koji slijede nasilne i ekstremističke ideologije. Iz poštovanja i suosjećanja prema žrtvama i njihovim obiteljima, ova snimka se ne bi smjela dijeliti izravno ili kroz poveznice. Nitko ne zalužuje da se posljednji trenutci bližnjih dokumentiraju na ovaj način ili dijele da ih svi mogu vidjeti. Osobe koje su izgubile život imaju pravo na dostojanstvo koje im se osigurava kroz privatnost, kao i oni koji za njima tuguju”, poruka je novozelandskog regulatora.
Materijal koji promiče mržnju i netoleranciju također je proglašen ilegalnim. To znači da policija u Novom Zelandu istražuje osobe i organizacije koje posjeduju materijal i/ili ga namjerno distribuiraju te da će u slučaju utvrđivanja krivnje, iste prijaviti za prekršaj.
Time, ali i kroz brojne druge javne nastupe i komunikaciju, novozelandska je vlada poslala vrlo jasnu poruku o tome što je društveno prihvatljivo, a što nije te je postavila društveni, etički i medijski okvir koji je prihvaćen od strane građana, lokalnih i svjetskih medija i društvenih mreža.
Povodom objavljene snimke napada na društvenim mrežama, novozelandska vlada je tražila veću odgovornost društvenih mreža koje su krenule brisati neprimjeren sadržaj. Tisuće snimki je obrisano u relativno kratkom vremenu, no brzina širenja govori da je snimka imala i još uvijek ima velik doseg. U znak podrške vladinim zahtjevima, mnoge novozelandske kompanije su prestale s oglašavanjem na društvenim mrežama, sve dok te društvene mreže ne uklone ilegalne snimke.
Razumijevanje i svijest o učincima medijskih sadržaja na pojedince i društvo važan je dio medijske pismenosti. Iskustva iz Novog Zelanda daju nam dovoljno dokaza da vlade i građani nisu bespomoćni u odnosu na društvene i masovne medije. Učeći o medijskoj pismenosti, jačamo osobne kapacitete za razumijevanje medija koji nas okružuju, ali i dobivamo priliku da svijet učinimo boljim mjestom i u njegovim najmračnijim trenutcima.
Kako kod djece poticati empatiju? I mediji vam mogu pomoći u tome
Foto: rawpixel.com from Pexels
