Donosimo vam preporuke koje su sastavile članice Povjerenstva LiDraNa za izbor najboljih školskih listova u Splitsko-dalmatinskoj županiji Divna Šušić, Sela Tecilazić i Jadranka Stančin Babić
Napisale: Divna Šušić, prof., savjetnica, OŠ Mejaši u Splitu; Sela Tecilazić, prof., savjetnica, Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu; Jadranka Stančin Babić, prof., savjetnica, OŠ Kamen-Šine u Splitu
U sklopu županijske Smotre literarnih, dramskih i novinarskih radova LiDraNo svake se godine održavaju i okrugli stolovi, a nakon jednog takvog okruglog stola o školskim listovima u Splitu voditelji novinarskih skupina izrazili su želju da se i pisano uobliče preporuke, savjeti i komentari članova Povjerenstva za školske listove. Ovaj tekst rezultat je te ideje.
Školska redakcija
Novinarska grupa (redakcija) skupina je učenika i nastavnika koja traga za novim sadržajima i oblikuje teme, novinske članke i vijesti. Ovakav oblik nastave nudi učenicima mogućnost razvijanja metodičnosti, kreativnosti i sinergijske discipline. Taj težak, ali zanimljiv proces, odraz je duhovne aktivnosti učenika i nastavnika u neformalnom konceptu nastave te, uz odgojnu i kreativnu ulogu, kao posljedicu ima zadovoljstvo u stvaranju jedinstvenoga i složenoga uratka.
Rad na školskome listu može objedinjavati sve učenike, nastavnike, nastavne predmete, redovite, izborne ili izvannastavne aktivnosti. Otvara prigodu za obilježavanje važnih događanja u školi ili zajednici te obrađuje pitanja koja se prelamaju preko obrazovnih kurikula.
Voditelji novinarskih skupina često ističu kako školski list nije profesionalni uradak pa stoga nije ni potrebno njihovo opterećivanje dijelom posla koji im nije struka. Takvo razmišljanje nije dobro jer je veliki propust toliki trud i zanos ostaviti amaterizmu i ne učiniti onaj presudni korak: stvoriti i ostvariti što profesionalniji uradak, kao dokument i školsku ostavštinu.
U ovakvome obliku rada s djecom presudna je uloga mentora. Oni trebaju usmjeravati i voditi članove novinarske skupine kako bi, kroz traženje i propitivanje, razvijali svoje sposobnosti, umijeća i stavove. Svako zaobilaženje pravila struke vodi do svaštarenja i polovičnih uradaka, nakon čega se u vrjednovanju istih osjećamo nezadovoljno. Stoga je preporuka svakome voditelju – naučiti članove skupine osnovama novinarskoga zanata, a oni će u takvome okviru lako izraziti svoju kreativnost. Najgore je, ako smo radeći naslijepo, potrošili energiju i vrijeme misleći da je baš tako najbolje – jer “svi smo u listu pisali od srca”, kako volimo istaknuti. Konačni proizvod treba biti rezultat učeničkoga rada jer je vredniji i lošiji članak nastao iz samostalnoga pera i promišljanja učenika, nego savršeno dorađeni, lakirani uradak koji je napisao mentor – da bi “malo popravio” stil svoga učenika.
Da školski list ne bi ostao na razini suhoparnog školskog godišnjaka/kronike, treba udovoljiti najosnovnijim pravilima profesije. Uredništvo ili redakcija lista je mjesto gdje se skupljaju informacije, bljeskaju ideje, bruse kritička promišljanja, raspravljaju problemi, osluškuju teme… Kreativan i društveno angažiran sadržaj, uz neizostavno kritičko mišljenje učenika, treba biti konačni cilj ovakvoga rada s učenicima.
Teme i identitet lista
Potraga za zanimljivim temama najteži je dio posla. Teme su vezane za nastavne ili izvannastavne sadržaje i aktivnosti škole, ali i za specifičnu ciljanu skupinu kojoj se listom obraćamo. To su, uz učenike i učitelje, i roditelji te svi oni koji su zainteresirani za školu.
Od činjenice je li list namijenjen učenicima osnovnih ili srednjih škola ovise i grafička i sadržajna rješenja. Dvije skupine učenika unutar osnovnih škola (razredna i predmetna nastava) također su međusobno različite po uzrastu i interesima te je poželjno koncepcijski odvojiti dijelove školskoga lista kroz rubrike i sadržaje, a povezati zajedničkom idejom škole. U tom pogledu su podlistci jako korisni. Mogu biti dobro upotrijebljeni za likovne i literarne radove, pa čak i eventualnu predstavku određenih zanimljivih školskih skupina, projekata ili razrednih odjela. Likovno-grafički identitet lista je veseliji i šareniji, a teme ležernije. Ipak, u brojnim grafičkim izražajnim mogućnostima treba biti umjeren i zadržati preglednost lista, što će pomoći usmjeravanju na sadržaj. Treba biti pažljiv s pretjeranom uporabom različitih fontova, boja i ilustracija.
Srednje škole su rasadnici kreativnih ideja jer su učenici stariji i zreliji. Različiti obrazovni profili (gimnazije, strukovne škole, učenički domovi, privatne škole) trebaju odražavati specifičnosti svoga usmjerenja kroz sadržaje, ali i likovno-grafičko uređenje lista. Na tim različitostima treba kreativno raditi jer one pomažu u stvaranju identiteta. Kroz različita polja interesa (projekte, natjecanja, izložbe), u središte uvijek treba staviti pojedinca i njegove zasluge ili utjecaj na procese rada u nastavi. U školskom se listu ne bavi ‘visokom politikom’, tek njenim dodirnim temama koje eventualno dotiču školu. Naravno da su u vrijeme uvođenja državne mature u srednje škole mnogi školski listovi pisali o tome, ali tu valja imati mjeru.
Drugačiji oblik predstavljanja identiteta škole je školska internetska stranica. Na njoj se informacije izmjenjuju brže, sadržajnije su i bogatije (video prilozi), a komunikacija je ležernija i otvorenija (upiti, predbilježbe i forumi). Dio redakcije se prema svojim sklonostima opredjeljuje za rad na školskoj internetskoj stranici. Ne treba zanemariti ni promidžbenu ulogu tiskanoga ili digitalnoga školskoga lista jer su oni vrlo često otvoren prozor prema budućim učenicima.
Grafika i identitet lista
Jedno bez drugoga ne ide! Odgovorno uredništvo zna koliko je važan izgled školskoga lista te pronalazi nekoga tko preuzima ulogu grafičkoga urednika koji će sadržaje svrstati u rubrike, a potom primjerenim grafičkim rješenjima odijeliti u zasebne tematske cjeline. Dobro složeni i rubricirani tekstovi dobivaju na punini svoga značaja ako su ispisani dobrim i jasnim fontom, ako su složeni na primjeren način, u stupcima koji omogućuju lakše i brže čitanje. Fotografije su određene veličinom i brojem, potpisane i dokumentarne. Grafički urednik stvara vizualni identitet, pretpostavlja buduće stranice, naslovnice, duplerice, mjesto i način postavljanja fotografija, naslova, podnaslova…do rubrika i feljtona. Veličina stranice nije određena, ali najveći broj školskih listova tiskan je u A4 formatu. Treba pripaziti i na veličinu rubnica, bijelih dijelova stranice uz rub papira, veličinu slova gdje veći font znači važniji sadržaj, veći prored koji omogućava lakše čitanje. Lakšem čitanju doprinosi i poravnavanje teksta ulijevo, kao i manje različitih vrsta slova. Otežava ga, pak, podloga teksta koja svojim šarenilom i intenzitetom boje može zasjeniti napisano. Posao grafičke opreme lista vrlo je značajan jer pomaže u kasnijem radu, smanjuje mogućnost likovno-grafičkog nesklada te pomaže lakšem i ugodnijem čitanju te primanju tekstualnoga sadržaja. Jednom osmišljen vizualni identitet lista i njegov koncept više se ne mijenja!
Oprema novinskoga članka
Sadržaje čitamo u formi novinskoga članka koji se odlikuje novinarskim stilom pisanja. Vijesti su jasne i potkrijepljene fotografijama koje su izvor dodatnih informacija. One trebaju biti opisane (mjesto, ime ljudi…) i u službi teksta koji je složen na prepoznatljiv način u stupce radi lakše čitljivosti i mogućnosti prilagođavanja veličini stranice. Jednom odabran font i njegova veličina ne mijenja se često i bez potrebe. Naslovi, podnaslovi i nadnaslovi su dio opreme novinarskoga članka te njihove veličine moraju biti usklađene i dosljedno primjenjivane.
Od naslovnice do zadnje stranice
List kao grafički proizvod ima svoja standardna pravila i treba ih koristiti. Započinje naslovnicom koja nosi podatke kao izlog o trgovini, kako s vanjske tako i s unutarnje strane na kojoj je smješten Impressum. Potpuno je razumljivo da su važniji sadržaji složeni u rubrike na prvim stranicama lista te da prema kraju idu manje važni sadržaji. List završava zabavnim ili neobveznim sadržajima, s mogućnošću isticanja na duplerici ili zadnjoj stranici koje se međusobno prožimaju bojom, tekstom ili bilo kojom drugom poveznicom. U konept lista može biti dodan podlistak, kalendar ili poster. Poneki školski listovi imaju stalne teme broja ili feljtone. Treba predvidjeti njihovo grafičko mjesto u listu kao i način kojim će se izdvojiti iz ostaloga sadržaja.
Naslovnica treba biti zanimljiva i inspirativna, mamiti nas da zavirimo unutra. Moramo u njezinu dizajnu vidjeti najavu sadržaja. Izabrati odgovarajuću i kvalitetnu fotografiju, učenički uradak ili motiv iz škole koji svojom asocijativnošću ili kvalitetom zaslužuje biti istaknut na naslovnici. Naslovnica obvezno sadrži logotip školskoga lista, skladno oblikovan i prepoznatljiv koji se jednom odabran ne mijenja. U njegovu imenu zrcali se identitet škole, te mu treba posvetiti pozornost pri oblikovanju jer osim na školskome listu, on može biti iskorišten u mnoge druge svrhe. Njegov položaj na naslovnici može mijenjati mjesto, u skladu s dizajnom.
Dobar primjer originalnoga izbora imena imaju sljedeći školski listovi u Splitsko-dalmatinskoj županiji: TREMA – TREća MAtematička gimnazija, DRUGAčiji – II. gimnazija., SvjetoNAZOR – Gimnazija Vladimir Nazor, SLOG – škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju – riječ označava svaku vrstu vezivanja i slaganja u grafici, graditeljstvu, morfologiji… ali i među ljudima.
Ispod logotipa treba pisati: ime škole, mjeseci godina izdavanja te redni broj lista. Preporučuje se na naslovnicu staviti nekoliko istaknutih najava iz sadržaja; u gornji lijevi kut pisati najvažnije.
Rasprava na učeničkom kolegiju: koje su teme najbolje za naslovnicu
Sve treba biti složeno skladno, čitljivo i vizualno zanimljivo. Svakako pripaziti na usklađenost tekstova s pravopisnom normom hrvatskoga jezika.
Zadnja stranica može biti povezana s naslovnicom ili likovno-grafički tretirana kao odvojena, ali u oblikovanju treba biti svjestan činjenice da je list trodimenzionalan proizvod i da je u rukama, pri listanju i čitanju, on jedinstven proizvod.
Tomu treba još pridodati impresum u kojem se navode svi sudionici u stvaranju lista po rangu i funkciji: glavni urednik, uredništvo, grafički urednik, novinarska skupina, tiskara, broj otisnutih primjeraka, zatim sadržaj, s točnim naslovima priloga i brojem stranice na kojima se nalaze.
List može sadržavati uvodnik koji sadrži riječ urednika/uredništva/ravnatelja, koji se obraćaju čitateljima, izriču kakav komentar, spominju nešto važno, najavljuju temu broja…
Od posebnih priloga valja još spomenuti duplericu, čiju grafičku vrijednost i mogućnosti treba znati iskoristiti, te podlistak, koji je svojevrsna “novina u novinama” i može se tretirati kao odvojeni dio od glavnoga sadržaja lista, po tematskome ili sadržajnome kriteriju.
Fotografije moraju biti dokumentarne i informativne, za razliku od druge kategorije umjetničkih koje onda idu u podlistak koji je tome namijenjen. Njihova uloga je ilustrativna, prate tekst, pojašnjavaju ga i pridonose
njegovoj zanimljivosti. Trebaju biti potpisane. Svakako treba paziti na originalnost te ne rabiti fotografije s interneta.
Sadržajnoj zanimljivosti mogu znatno pridonijeti stripovi i karikature, kroz koje možemo komentirati ozbiljne teme, a ostati na razini ležernosti. Ipak, u cjelovitosti lista, nad slikovnim dijelom svakako mora dominirati tekst.
Prepoznatljiv u svojoj originalnosti
Uredništvo koje uspije motivirati i angažirati one koji znaju napisati dobar novinski tekst, može računati na uspjeh lista koji priprema. Umijeće je uvrstiti što više novinskih vrsta (vijest, izvješće, reportaža, intervju, prikaz, osvrt, komentar…), a da tako različiti tekstovi prikažu cjelovitost života u školi ne podliježući utjecaju modernih časopisa za mlade. Školski list treba biti prepoznatljiv u svojoj originalnosti, što je vrlo zahtijevan zadatak i za profesionalne novinare.
Uredništvo će tragati za aktualnom viješću koja će biti kratka, jasna, precizna, istinita, pravodobna, zanimljiva. Novinar će težiti originalnosti, dosljednosti, kreativnosti, jasnoći. Poštivat će načela objektivnosti, nepristranosti, zanimljivosti. Samo takav tekst naći će put do publike, izazvati emociju i potrebu za proširivanjem spoznaja.
Prikupljajući podatke, smještajući ih u tematske cjeline, istražujući, učenik obogaćuje svoj spoznajni i doživljajni svijet, uči se sustavnosti i preciznosti. Radeći u timu, uči se prihvaćati tuđe mišljenje i izraziti svoje. Rezultat takvoga opsežnoga i kontinuiranoga rada je kvalitetan školski list koji će zrcaliti identitet škole u kojoj je nastao, njezinu različitost i sličnost s ostalim školama, njezin prepoznatljiv duh, viziju i koncept nastave.
Tekst je izvorno objavljen u Školskim novinama.
Foto: Divna Šušić
Treba li nam nacionalna digitalna platforma za osnovnoškolce?
