Pritužbe na televiziju: što gledatelji smatraju štetnim za djecu

Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić piše o pritužbama roditelja, nastavnika i drugih zainteresiranih građana koje stižu u njezin ured zbog različitih povreda prava djece na televiziji

Piše: Ivana Milas Klarić

Svake godine, među približno 1500 pritužbi zbog najrazličitijih povreda prava djece koje stižu na adresu pravobraniteljice za djecu, nađu se i one koje se tiču medijskih sadržaja emitiranih na televiziji. U 2015. godini primili smo tridesetak takvih pritužbi od roditelja, nastavnika i drugih zainteresiranih građana, koje su se najčešće odnosile na programe Hrvatske radiotelevizije, RTL-a i Nove TV. Prijavitelji često ističu da ih najviše pogađaju propusti na HRT-u, kao javnom servisu, jer od njega očekuje višu razinu odgovornosti u poštovanju propisa i najviših profesionalnih standarda.

Nasilje, reklame i pedagoški upitne poruke

Većinom nam se javljaju zato što ne znaju kome bi se drugom obratili i nije im poznato da kršenje propisa u elektroničkim medijima trebaju prijaviti Vijeću za elektroničke medije. Ali javljaju se i kad su nezadovoljni izostankom reakcije na njihove pritužbe službama za gledatelje pojedinih televizija. Neki ponajprije žele podijeliti s nama svoja kritička razmišljanja o medijskim sadržajima i zanima ih “što pravobraniteljica misli o tome”, a neki, pogrešno razumijevajući ulogu i nadležnost pravobraniteljice, izričito zahtijevaju da hitno “zabranimo” objavu nekih sadržaja i najstrože “kaznimo” odgovorne, ili pozivaju pravobraniteljicu na odgovornost zato što to već nije učinila.

Nisu sve pritužbe koje primamo utemeljene, ali one signaliziraju koje sadržaje gledatelji smatraju štetnima za djecu. Upozoravaju na previše nasilja u igranim filmovima i serijama na televiziji i njihove neprimjerene dobne oznake, na to kako je neprihvatljivo da se sadržaji štetni za djecu označeni dobnom oznakom 12 prikazuju cijeloga dana (među ostalima i Big Brother), da se u vijestima ponekad bez najave prikažu zastrašujuće slike razaranja te mrtvih i ranjenih ljudi. Nezadovoljni su zbog toga što na televiziji nema “sigurne zone za djecu”, odnosno “štićenoga vremena”, u kojem djeca ne bi bila izložena scenama gruboga nasilja, eksplicitnim prizorima seksa ili vulgarnome rječniku, kao ni agresivnim reklamama: za lijekove, sredstva za mršavljenje ili alkoholna pića poput piva. Veći broj prijava odnosio se na promidžbene kampanje i reklame, uključujući teletekst, zatim na neprimjerene i uznemirujuće prizore u najavama igranih filmova i serija, a bilo je i pritužbi na neke sadržaje za djecu čije su poruke gledatelji procijenili pedagoški upitnim ili zbunjujućim za djecu.

Anketa: Što vas najviše brine u vezi utjecaja medija na djecu?

Što pravobraniteljica može učiniti?

Pritužbe koje primamo jako su nam važne jer pomažu u praćenju kako funkcionira sustav zaštite djece u području medija. One su jedan od izvora na kojima temeljimo svoja izvješća Hrvatskome saboru te preporuke i prijedloge tijelima vlasti, državnim institucijama, Vijeću za elektroničke medije, strukovnim udruženjima novinara ili oglašivača, nakladnicima i drugima. Najveći broj pritužbi prosljeđujemo Vijeću za elektroničke medije, koje nadzire primjenu Zakona o elektroničkim medijima i Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima i koje, na temelju tih propisa, doista može sankcionirati nakladnike zbog prikazanih sadržaja štetnih za djecu.

Pravobraniteljica, dakle, u području medija može upozoriti na slabosti, podsjetiti na odgovornosti i obveze u vezi sa zaštitom djece i preporučiti odgovornima promjene i poboljšanja u korist djece. To redovito i činim, ali ne mogu “zabraniti” pojedine medijske sadržaje niti mogu ikoga kazniti. Je li to dovoljno ovlasti? Nekome se čini premalo, a nekome previše i ta će dvojba vjerojatno potrajati.

U međuvremenu, priželjkujem da što više roditelja, ali i djece i mladih, te što više pedagoških, medijskih i drugih stručnjaka javno iznose svoja razmišljanja o željenoj kvaliteti televizijskih programa, osobito onih za djecu. Tome će, vjerujem, pridonijeti i portal medijskapismenost.hr.

10 savjeta za gledanje televizije s djecom

Foto: iStock