Istinitost, točnost, uravnoteženost i nepristranost osnovna su načela kojih bi se novinari trebali pridržavati u izvještavanju. Dugo se i objektivnost smatrala jednim od bitnih obilježja novinarstva, a u modernom novinarstvu ističe se važnost poštenja
Izvor: Stela Lechpammer, Uvod u novinarstvo – edukativni materijali za učenike osnovnih i srednjih škola o medijima i novinarstvu
Neovisno o tome kojom se vrstom novinarstva bave, svi bi se novinari trebali pridržavati profesionalnih standarda izvještavanja. Oni su univerzalni, bez obzira na jezik kojim novinar piše i bez obzira na temu o kojoj izvještava, a iako popis osnovnih novinarskih načela ponekad varira u nekoj od točaka, uglavnom ih je većina općeprihvaćena. Tako stručnjak za novinarstvo Stjepan Malović (2005) navodi da su to istinitost, poštenje, točnost, uravnoteženost i nepristranost. Tu se još često dodaju neovisnost, odgovornost, transparentnost… Objasnimo ih redom!
Istinitost je temelj novinarstva i ni jedno od gore navedenih načela nije tako jednostrano prihvaćeno kao istina. Stoga ju je veoma jednostavno i objasniti – novinar uvijek mora iznositi samo istinite informacije. Točnost se pak odnosi na ispravno iznošenje informacija. Iako svatko može pogriješiti, novinar mora stalno biti na oprezu da točno napiše svako ime i prezime, da točno iznosi informacije i brojeve, da ne pogriješi u pisanju i računanju… Uravnoteženost se pak postiže dobivanjem informacija iz više izvora kada je to potrebno, a ne samo iz jednog, te je to načelo usko vezano uz poštenje. Nepristranost, pak, znači da se novinar ne smije svrstavati ni na jednu od tih strana o kojima piše.
A što je s objektivnošću koja se dugo smatrala jednom od bitnih obilježja novinarstva? Zbog toga što se objektivnost može zlouporabiti, ali i zbog činjenice da je novinar ljudsko biće sa svojim stavovima, kao i stoga što je često teško utvrditi što se točno dogodilo, Malović (2005: 17) kaže da je moderno novinarstvo kao bolji pojam prihvatilo poštenje umjesto objektivnosti. Pritom objašnjava da poštenje u izvještavanju znači da će novinar sve potrebno detaljno istražiti te da će pokušati doći do svakog mogućeg gledišta na događaj o kojem izvještava. Malokad je to samo jedno gledište (iako je i to moguće te profesionalno legitimno), češće u priči sudjeluju dvije i više strana. Stoga ističe da poštenje znači da će novinar svakome tko je spomenut u tekstu ili prilogu omogućiti da iznese svoje stajalište. Također, poštenje znači da će novinar učiniti sve kako ne bi bio pod utjecajem svojih predrasuda i uvjerenja dok izvještava (Malović, 2005: 25).
Iako bi se svaki novinar trebao pridržavati ranije navedenih profesionalnih standarda, iz iskustva znamo da u stvarnosti to ponekad nije tako. Zbog nepažnje, užurbanog tempa rada ili zbog namjerne povrede novinarskih načela neki novinarski radovi ne zadovoljavaju sve profesionalne kriterije, zbog čega novinarstvo, između ostaloga, gubi vjerodostojnost. Zato je važno znati koji su pouzdani medijski izvori i gdje pronaći kvalitetne novinarske priloge.
Jesu li lažne vijesti uopće vijesti?
Kao što smo upravo spomenuli, istinitost je temelj novinarstva, a stručnjaci čak zaključuju kako je vijest ili istinita – ili nije vijest. Odakle onda lažne vijesti, odnosno fake news, pojam koji se toliko često zadnjih godina koristi u javnom prostoru? Definicija kaže da je riječ o netočnom i neistinitom izvještavanju, ali ne uslijed slučajne greške, već namjerno, s ciljem širenja dezinformacija. To, dakle, uopće nisu vijesti, a stručnjaci se danas trude podići svijest o tome da je zapravo riječ o oksimoronu, odnosno spajanju dvaju nespojivih pojmova, jer vijest po definiciji ne može biti lažna. Upravo je to razlog zašto se preporučuje korištenje termina “dezinformacije”, a ne “lažne vijesti”.
Radi se o veoma važnoj temi za razumijevanje medija, a više o problemu dezinformacija možete pročitati u brošuri Dezinformacije, izdanoj u povodu Dana medijske pismenosti 2021.
