Kupiti djetetu mobitel mnogo je više od nekog usputnog predmeta koje ono nosi u svojoj torbi, kaže psihologinja Sunčana Rokvić
Pitanje: Kada je vrijeme da dijete dobije svoj prvi mobitel, odnosno pametni telefon?
Odgovara Sunčana Rokvić, magistra psihologije, savjetovateljica u Savjetovalištu za rani razvoj djece Telefončić te u Savjetovalištu Žiraha:
Brojna istraživanja pokazuju da oko 20% djece u dobi od 8-9 godina imaju svoje mobitele, a u dobi od 10-11 godina taj se broj povećava na oko 40%. Pitanje kada je vrijeme da dijete dobije svoj prvi mobitel vrlo je individualno i ovisi o brojnim faktorima. Neki od njih su razlog zbog kojeg se djetetu želi nabaviti mobitel, koliko dijete razumije koncept rizika i možemo li mu objasniti na što treba paziti i zašto kad se koristi internetom putem mobilnog telefona ili drugih uređaja, koju vrstu mobitela mislimo kupiti djetetu, koje životne vrijednost i stavove želimo da naše dijete usvoji, koliko smo mi upoznati s mogućnostima mobilnog telefona u smislu sigurnosnih postavki te koliko smo informirani o mogućim rizicima koje mobiteli i online pristup donose.
Anketa: U kojoj dobi bi, po vašem mišljenu, dijete trebalo dobiti svoj prvi mobitel?
Dijete može kad krene samostalno ići u školu, recimo u drugom razredu u dobi od oko 7-8 godina, dobiti mobitel kojim može nazvati jedino roditelje i to je dovoljno da se dijete može javiti da je stiglo, da je sve u redu, da se dođe po njega i slično. Nekada nije bilo mobitela i sasvim smo dobro funkcionirali, poštivali dogovore i imali više povjerenja u djecu da su sposobna samostalno obaviti neki zadatak bez da ih imamo potrebu provjeravati. Ako primijetimo da smo mi ti koji bi željeli da dijete ima mobitel kako bismo ga mogli zvati i smanjiti svoju brigu je li sve u redu, trebamo si postaviti pitanje kako imati više povjerenja u dijete i kako poraditi na svojoj brizi i potrebi za kontrolom, a ne djetetu kupovati mobitel.
Kakva pravila postaviti za korištenje pametnog telefona tijekom školske godine
Često djeca nemaju ideju da nešto može biti opasno, kao recimo ostavljajnje svoje kućne adrese na društvenim mrežama ili ostavljanje GPS lokacije uključene na mobitelima i slično. Niti odraslima često ne padne napamet na koje sve loše načine netko drugi može iskoristiti te informacije te možemo svjedočiti brojnim pljačkama jer su ljudi jasno svojim slikama na društvenim mrežama dali do znanja da ih nema kod kuće. Uz sav oprez, uvijek se može dogoditi nešto neočekivano, no taj koncept rizika i poimanja svijeta kao mjesta koje može biti loše za nas, djeca u dobi do otprilike 12 godina teško mogu razumjeti. Za procjenu rizika potrebno je promišljanje unaprijed i planiranje događaja te izrada raznih zamišljenih scenarija što dječji mozak nije u stanju do određene točke kognitivnog razvoja.
Pametne telefone koji imaju brojne mogućnosti djeca trebaju dobiti tek kad mogu razumjeti potencijalne negativne posljedice korištenja internetom i društvenim mrežama. Tu je važno da djeca imaju mogućnost razgovarati otvoreno s roditeljima o svemu što im se događa te ako i pogriješe i dogodi im se nešto loše, to mogu reći roditeljima bez ideje da će ih oni okrivljavati i ljutiti se na njih. Svi griješimo, a za izgradnju i održavanje povjerenja se isplati preživjeti ljutnju, strah i brigu i ostati podrška djetetu, razgovarati što i kako su mogli drugačije i slično.
4 stvari na koje djeca i mladi trebaju paziti na društvenim mrežama
Današnja tehnologija omogućuje brojne blokade i “kontrole” na mobitelima te je prije nego damo djetetu mobitel važno detaljno ga proučiti, upoznati se s mogućnostima koje pruža i objasniti djetetu zašto smo neke funkcije onemogućili uz razgovor o tome na što je važno pripaziti prilikom korištenja mobitela i interneta kako bismo spriječili nasilje putem interneta i upoznali ih s činjenicom da nisu svi ljudi prijatelji.
Često je jedan od razloga kupovanja mobitela djeci, posebice onih skupih, pitanje prestiža i statusa u društvu, a ne toliko potrebe. To je također tema za razgovor i popuštanjem dječjim pritiscima im u suštini pokazujemo da materijalne stvari jesu tako važne kao što okolina ističe, a propuštamo im ukazati na neke vrijednosti koje su nama važne.
Aplikacije na pametnim telefonima mogu biti izrazito korisne, no pitanje je i koliko “olakšavaju” život djeci i odraslima, a koliko prestajemo njegovati neka znanja i vještine kao što je recimo pamćenje, osmišljavanje načina kako organizirati neke informacije i podržavamo pritisak da je važno biti u toku sa svim mogućim inovacijama u digitalnom svijetu.
Kupiti djetetu mobitel mnogo je više od nekog usputnog predmeta koje ono nosi u svojoj torbi. Dokle god smo svjesni važnosti i rizika, imamo odnos povjerenja i uvažavanja sa svojim djetetom te znamo da će se nama obratititi ako nešto krene po zlu i podesili smo uređaj na način na koji smatramo da je siguran za dijete, mobitel može biti korisno sredstvo komunikacije što mu je i bila primarna namjena.
Što roditelji mogu učiniti? Pismo tate koji se bavi zaštitom djece na internetu
