Donosimo vam kratki film o vršnjačkom nasilju ‘Saša, ti je finila maša?’ učenika OŠ Svetvinčenat, polaznika radionice medijske kulture MEKA, koju vodi profesorica hrvatskog jezika Mirjana Doblanović Pekica
Piše: Ana Dokler
“Maša je dijalektalan izraz za svetu misu, no u mjesnim govorima Savičenštine, ali i šire, pejorativno se koristi izveden glagol mašiti u značenju filozofirati, govoriti u prazno, pametovati. Nerijetko se na taj način gleda na uspješne učenike – kao da pametuju, filozofiraju, kao na štrebere. Osim toga, u frazemu, ako se dogodi da nešto skriviš, od svojih ćeš čuti mašu – dobiti jezikovu juhu, prodiku, propovijed, biti izgrđen. U filmu Saša, ti je finila maša, maša se odvija u školi, a provode ju djeca koja zlostavljaju Sašu. Uz to, riječ maša rimuje se s imenom glavnog lika, a rugalice vole rimu”, objasnila nam je Mirjana Doblanović Pekica, profesorica hrvatskog jezika i voditeljica MEKE – radionice medijske kulture OŠ Svetvinčenat, koja je 2015. s učenicima snimila ovaj film o vršnjačkom nasilju na istarskom dijalektu. Riječ je o igranom filmu, ali mu je prethodilo dokumentarističko istraživanje koje je utkano u scenarij.
Mirjana Doblanović Pekica opisala nam je kako je izgledao rad na filmu: “Ideje za rad koje su učenici na početku godine iznosili bile su većinom vezane uz vršnjačko nasilje. Pojedinci u grupi bili su svjedoci vršnjačkog nasilja. Krenuli su razgovori i ispovijesti, svjedočanstva – osobna i tuđa. Saznanja do kojih smo tada zajednički došli tražila su duboko promišljanje i film je konačan proizvod vođenog promišljanja. Scenarij se ispisivao prikupljenim iskustvima zlostavljanja, a odgovore na nasilje su nudili sami. Dugo se razmišljalo kako ‘razriješiti’ problem, mnogi su prijedlozi izneseni, a ovaj se tadašnjim Mekašima učinio najboljim. Iako svjesni da je ono što će Saša u konačnici učiniti izuzetno zahtjevno, odlučili su se za to kao najbolje rješenje. Nije im bilo dovoljno ispričati priču, već su željeli ponuditi rješenje i svjetlo na kraju tunela, svjesni, naravno, da ništa nije konačno.
Isti su učenici radili na scenariju i glumili u filmu. Za uloge učenika u razredu uključili smo i one koji nisu aktivno sudjelovali u MEKI. Nažalost, zbog potrebe da se film snimi prije mog odlaska na bolovanje, snimanje i montažu sam u posljednji tren odradila ja kao voditeljica, kako bismo ga stigli dovršiti u toj školskoj godini. U MEKI inače inzistiram na tome da u procesu sudjelujem isključivo kao mentorica.”
Prijedlozi za korištenje filma u nastavi
Film Saša, ti je finila maša? može se korisiti u nastavi kao uvod u raspravu ili radionicu o vršnjačkom nasilju, a ovo su pitanja za analizu filma koja prof. Doblanović Pekica predlaže kako bi učenici osvijestili da se zlostavljanje koje proživljava glavni lik može promatrati i u odnosu na cijeli sustav:
“Tko je sve i na koji način mogao, a nije reagirao kad je primijetio ‘nešto neobično’? Tko su sve svjedoci koji nisu poduzeli ništa? Razredni drugovi, nekoliko prijatelja, roditelji, učitelji – može li itko reći da nije znao što se događa? Zašto nisu reagirali? Što u takvom trenutku može učiniti žrtva? Saša se nekome ipak obratio za pomoć, no dobio ju je tek kad je odlučio ‘pobjeći’. Zašto tek baka uspijeva? Je li problem u konačnici riješen? Kada ga možemo smatrati riješenim u potpunosti? Hoće li se zlostavljači zaustaviti? Kraj je poluotvoren – pisanjem eventualnog dovršetka, nastavka, u nastavi se također može dobiti dobar materijal za razgovor.”
Dječja TV reportaža i priprema za nastavni sat o vršnjačkom nasilju
Osim priče o vršnjačkom nasilju, ovaj je film zanimljiv i zbog toga što gledateljima približava istarski dijalekt.
“Naši filmovi su često na dijalektu. To je materinski jezik većine mojih učenika u koji urone i oni kojima do škole to nije bio. To je njihov razgovorni jezik, likovi koje osmišljavaju i oživljavaju su često s tog područja pa je logično da govore tim jezikom. Najlakše im se izraziti njime, osjećaju se najopuštenije i najbolje prenosi njihovu priču. Narječje je dio njihova identiteta, standardni jezik je ono što uče u školi, no u međusobnoj se komunikaciji njime ne koriste. Odlaskom u veće gradove u srednju školu, on polako popušta pred urbanijim govorima i ovakvi radovi tada postaju gotovo etnografski dokument“, kaže voditeljica MEKE te dodaje da je i sama uvijek uživala u našim poznatim serijalima na dijalektu, a jezično bogatstvo koje imamo unutar jednog jezika smatra bogatstvom koje treba koristiti i u umjetničkom izražavanju.
Također nerijetko učenicima pokazuje radove njihovih vršnjaka iz ostatka Hrvatske i tada analiziraju i jezik, govor, izgovor. “Možda nekome i naši radovi posluže kao primjeri različitih dijalekata unutar jednog narječja“, kaže Mirjana Doblanović Pekica.
Osam godina radionice medijske kulture u OŠ Svetvinčenat
MEKA – radionica medijske kulture izrasla je prije osam godina iz dramske skupine koju je do tada vodila, a koja je počela prelaziti granice isključivo dramskog stvaralaštva. To je izvannastavna aktivnost koja se provodi tijekom cijele školske godine, namijenjena učenicima od petog do osmog razreda.
“Grupe su nerijetko heterogene, a sadržaj rada ovisi o polaznicima. U maloj školi mnogo toga ovisi o generacijama. Ponekad je cijeli razred od 10 učenika zainteresiran za MEKU, u nekim ih je razredima jednako toliko, možda i više, ali je većina sklonija nekim drugim aktivnostima pa broj članova MEKE varira. Ono što me veseli jest da učenici koji se uključe u petom razredu, ostaju u MEKI do kraja osnovne škole. Godišnji program stoga uvijek nastojim osmisliti, odnosno vodim ih do zajedničkog osmišljavanja, ovisno o sklonostima i sposobnostima polaznika, ali i njihovoj dobi i broju. Nekih smo godina zaokupljeniji igranim filmovima, nekih animiranima ili dokumentarnima, ali i dalje ponekad izvodimo predstave i snimamo radio-drame“, priča voditeljica ove izvannastavne aktivnosti. Ističe da rad MEKE najviše ima smisla kad se angažiraju učenici koji to zaista žele, koji su spremni ostajati i nakon nastave, koje vodi želja za stvaralačkim procesom, ali i želja da vide rezultat svog dugotrajnijeg rada.
U igranim filmovima do sada su se bavili temama vršnjačkog nasilja (Saša, ti je finila maša), prvih ljubavi (Telepatija), prijateljstva (Drugovi), u dokumentarnima tradicionalnim igrama (Prasičkanje i Pljočkanje – za potrebe Erasmus projekta titlovane i na engleski i talijanski jezik), tradicionalnom gradnjom (Z sela u selo – suhozidi i kažuni) i suvremenim istarskim pjesnicima kroz projekt SuZaPis – suvremeni zavičajni pisci suvremenim zapisima do suvremenika… Animirane filmove rade najčešće na nastavi hrvatskoga jezika u petom razredu pa teme ovise o izboru materijala i interesima učenika.
Kratki igrani film Telepatija prikazan im je na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece i Dubrovnik film festivalu, a dokumentarna reportaža Z sela u selo – suhozidi i kažuni na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece i Smotri hrvatskog školskog filma.
