Eva Brlek i Sandra Malenica, koje su prije četiri godine u Hrvatskoj pokrenule projekt senzornih projekcija, ispričale su nam kako za njih biraju filmove i kako uvjete u kinu prilagođavaju djeci s poremećajem senzorne integracije i drugim teškoćama u razvoju
Piše: Ana Dokler
“Kino za sve i dostupno svima”, moto je pod kojim se od 2016. u nekim hrvatskim kinima održavaju senzorne projekcije – besplatne inkluzivne projekcije za djecu s poremećajem senzorne integracije i ostalim teškoćama u razvoju, ali i djecu urednog razvoja. Na njima se prikazuju pažljivo odabrani animirani filmovi, a svi uvjeti u kinu prilagođeni su djeci s teškoćama: svjetla su prigušena, a ne ugašena, zvuk je tiši nego inače u kinima, djeca se slobodno mogu kretati po dvorani, razgovarati, komentirati film i okolinu, postavljati pitanja, donijeti svoju hranu i piće, omiljenu igračku ili dekicu, ulaziti i izlaziti iz dvorane kada je to potrebno, a uz njih bi uvijek trebali biti njihovi roditelji, nastavnici, prijatelji, bake ili djedovi.
“Senzorni poremećaji predstavljaju neurološko stanje u kojem prijem i obrada informacija zaprimljenih putem osjetila nemaju redovan tijek i ne rezultiraju odgovarajućim odgovorima u ponašanju. Poteškoća s kojima se suočavaju je puno – neka djeca reagiraju na glasan zvuk, neka na jako svjetlo, neka djeca ne mogu podnijeti da im je netko u blizini, neka ne mogu sjediti na mjestu duže od nekoliko minuta, neka ne mogu pratiti brzu izmjenu slika, scena, sekvenci.
Mnoga djeca imaju i poseban režim prehrane, a često je poremećaj senzorne integracije udružen s autizmom, ADHD-om i drugim poteškoćama u razvoju. Kako bi se djeca s poremećajem senzorne integracije uključila u svakodnevni život, potrebno je senzibilizirati javnost i omogućiti im sudjelovanje u događajima na kojima će se osjećati ugodno i dobrodošlo“, objašnjava Eva Brlek, magistra edukacijske rehabilitacije s dodatnom edukacijom iz psihoterapije, koja je sa Sandrom Malenica, prof. kroatistike i komparativne književnosti, pokrenula senzorne projekcije u Hrvatskoj, prema modelu koji već postoji, primjerice, u SAD-u i Velikoj Britaniji.
Cilj ovim dvjema Varaždinkama bio je omogućiti djeci s poteškoćama senzorne integracije i ostalim teškoćama u razvoju i njihovim članovima obitelji zajednički odlazak na javno mjesto bez osude, odnosno bez bojazni, straha ili osjećaja krivnje da remete redovnu fimsku projekciju.
Da u tome uspijevaju, potvrđuje izjava roditelja nakon jedne od senzornih projekcija: “Mnoga naša djeca nisu nikada bila u kinu. Većina jer zbog mraka i preglasnog zvuka nisu u mogućnosti podnijeti vizualne i zvučne efekte. Druga djeca pak postanu toliko uzbuđena da više nisu u mogućnosti u miru pogledati film do kraja. U trenucima senzornog ispada ili uzbuđenosti ometaju druge u gledanju predstave. Mnogi roditelji upravo radi osuđivanja drugih posjetitelja i osjećaja neprihvaćenosti i odbacivanja svojeg djeteta ne žele to priuštiti, kako sebi, tako i djetetu. Kao roditelj djeteta s poremećajem iz spektra autizma, ali i zbog osobnih vrijednosti i uvjerenja, smatram da bi toj djeci trebalo dati jednaku priliku da sa svojom obitelji pogledaju crtić u kinu. Da se niti ta djeca, niti njihovi roditelji, braća ili sestre ne osjećaju kao obitelj uskraćeni za nešto što je svugdje u svijetu toliko normalno.”
“U društvu svojih vršnjaka urednog razvoja, djeca s teškoćama spontano usvajaju nova ponašanja i kroz takve projekcije, u okolini prilagođenoj njihovim potrebama, dolazi do kvalitetnijeg procesuiranju podataka, a samim time i lakšeg učenja i usvajanja novih znanja i vještina. Istovremeno se djeca urednog razvoja upoznaju s različitostima i osobitostima djece s poremećajem senzorne integracije te se uče pravilno, tolerantno ophoditi prema drugima”, kaže Eva Brlek.
Sandra Malenica, autorica animiranih filmova i donedavno voditeljica u Filmsko-kreativnom studiju VANIMA te programska voditeljica internacionalnog festivala animiranog filma VAFI, a danas zamjenica varaždinskog gradonačelnika, objasnila nam je kako se odabiru filmovi za senzorne projekcije:
“Film ne smije biti s brzim izmjenama kadrova i ne smije biti naglih obrata u radnji, a važna je i pouka koju nosi film, da bude poticajna u osvješćivanju temeljnih ljudskih vrijednosti. Boje moraju biti smirujuće, ne smije biti bljeskanja, naglih glasnih zvukova, mnogo vizualnih i auditivnih podražaja istovremeno. Filmovi moraju biti sinkronizirani ili bez govora te prigodni za sve uzraste djece“, kaže Sandra Malenica.
Do sada su tako na senzornim projekcijama prikazani filmovi: Hrabri mališan (Minuscule – Les mandibules du bout du monde, 2013.), Žabac Regi (Ribbit, 2014.), Vrapčić Richard (Richard the Stork, 2017.), Snoopy i Charlie Brown: Peanuts Film (The Peanuts Movie, 2015.), Niko – Božićna potraga (The Flight Before Christmas, 2008.) i Nevjerojatna priča o divovskoj kruški (The Incredible Story of the Giant Pear, 2017.).
Važno je još napomenuti da se na senzornim projekcijima prije filma ne prikazuju reklame za druge filmove, nego se samo kratko najavi početak filma, a nakon njega nekad slijedi i senzorna radionica pod stručnim vodstvom, ili se posjetiteljima podijele radni listići za daljnji rad i učenje.
“Tu nije isključivo film u fokusu, već cjelokupno iskustvo koje dijete doživljava. S obzirom da su ‘pravila’ na senzornim projekcijama drugačija, fleksibilnija, te da djeca imaju svu slobodu da budu svoji u punom smislu te riječi, nema nikakvih dobnih ograničenja niti za velike niti za melene”, ističe Eva Brlek.
Prve senzorne projekcije održane su u studenom 2016. u Kinu Tuškanac u Zagrebu, a od tada i u neovisnim kinima u Varaždinu, Samoboru, Pakracu i Dubrovniku. Podršku projektu dali su Hrvatski filmski savez i Hrvatski audiovizualni centar te od ove godine i Društvo hrvatskih filmskih redatelja.
“Svake godine se sve više gradova uključuje u ovaj projekt, a ovim putem pozivamo sve koji još nisu da se uključe i podrže projekt te time doprinesu integraciji djece s teškoćama u razvoju u lokalnu zajednicu“, poručile su voditeljice projekta.
Prve sljedeće senzorne projekcije trebale bi se održati najesen u zagrebačkom Kinu Tuškanac, varaždinskom Kinu Gaj, Kinu Velebit u Koprivnici te u Bjelovaru, a sve informacije i najave mogu se pratiti na stranicama Hrvatskog filmskog saveza i Kabineta Nueva.
