Kada dijelimo sadržaje o našoj djeci na internetu bez da ih uključimo u proces donošenja odluka o tome, propuštamo vrijednu priliku da ih poučimo o konceptu pristanka te da im pokažemo da cijenimo privatnost, rekla je u intervjuu za UNICEF Stacey Steinberg, pravnica i autorica bestselera o roditeljstvu
Pripremila: Ana Kirin
Pojam sharenting, nastao spajanjem engleskih riječi sharing i parenting, to jest dijeljenje i roditeljstvo, odnosi se na pretjerano dijeljenje fotografija i informacija o svojoj djeci na internetu i društvenim mrežama.
Sharenting je ono što roditelji rade kada dijele informacije o svojoj djeci izvan kruga obitelji: objavljuju njihove slike na društvenim mrežama, pišu blogove o njima, dijele videosnimke djece putem aplikacija za razmjenu poruka poput WhatsAppa, objasnila je Stacey Steinberg, profesorica prava i ravnateljica Centra za djecu i obitelji Sveučilišta u Floridi, u intervjuu objavljenom na internetskoj stranici UNICEF-a.
Stacy Steinberg je autorica bestselera o roditeljstvu Growing up shared: How parents can share smarter on social media and what you can do to keep your family safe in a no privacy world i u intervjuu za UNICEF govorila je o sharentingu i o tome kako zaštititi privatnost svoje djece na internetu, poštivati njihova stajališta i naučiti ih važne lekcije o pristanku.
U nastavku vam prenosimo njezine savjete za roditelje i odgovore na mnoga važna pitanja:
Što je važno da roditelji i skrbnici znaju kada razmišljaju o dijeljenju sadržaja o svojoj djeci na internetu?
Postoje dvije važne stvari o kojima treba razmišljati kada je riječ o dijeljenju sadržaja o našoj djeci.
Prva je stvarna opipljiva šteta koju djeca mogu doživjeti kada roditelji dijele sadržaj na internetu. Na primjer, postoje odrasli koji možda žele stupiti u kontakt s nečijom djecom ili ih povrijediti zbog sadržaja koji su vidjeli na internetu. U nekim zemljama također postoje informacijski posrednici koji stvaraju digitalne dosjee o našoj djeci na temelju informacija koje dijelimo i na temelju njih možda predviđaju što će naša djeca reći ili učiniti ili zdravstvene probleme koje bi naša djeca mogla imati u budućnosti.
Lažne fotografije su također vrlo zabrinjavajuće – prijetnja da će slike naše djece biti prenamijenjene na nezakonit ili zlonamjeran način koji može prouzročiti štetu, ili mogućnost da netko stvori meme koji bi mogao postati viralan i prikazati naše dijete u negativnom svjetlu. Srećom, čini se da trenutno te stvari nisu baš uobičajene, ali ne znamo što će biti u budućnosti, ili kako će se to promijeniti s napretkom tehnologija poput umjetne inteligencije.
Osvijestite koliko je lako napraviti lažnu fotografiju ili video
Druga važna stvar je da kada dijelimo sadržaje o našoj djeci na internetu bez da ih uključimo u proces donošenja odluka o tome, propuštamo vrijednu priliku da poučimo svoju djecu o konceptu pristanka i budemo im modeli u tom smislu te da im pokažemo da cijenimo privatnost.
Kada naša djeca budu u dobi kada i sama mogu koristiti društvene mreže, nadamo se da će poštovati našu privatnost i da neće dijeliti naše slike koje mi ne želimo dijeliti. Također želimo da poštuju privatnost svojih vršnjaka i da ne objavljuju slike druge djece i odraslih bez pristanka.
Što djeca misle o sharentingu?
Bez obzira koliko godina imamo, svi volimo imati autonomiju. Svi cijenimo svoj individualni imidž, bilo da imamo četiri ili pet godina i želimo nositi ružičastu haljinu, a ne ljubičastu, ili imamo 12 ili 13 godina i želimo da nas vide kako držimo baku za ruku, ili ne želimo da nas vide kako držimo baku za ruku. To se odraslima može činiti kao mala stvar, ali za našu dijete to je zaista važno. Djeca imaju snažne osjećaje i moramo im dati prostora da ih izraze. Mala djeca ne mogu dati informirani pristanak za dijeljenje. Moramo razmotriti kako bi se oni osjećali kad bismo bili u mogućnosti voditi dublje razgovore s njima i kad bi oni mogli artikulirati svoje stajalište.
Također, ako dijelimo vremenski preblizu nekom događaju i pokazujemo svom djetetu slike ili videozapise koje smo snimili, malo me brine da bi to moglo imati učinak ponovnog ispisivanja djetinjstva. Stoga želimo biti jako oprezni kad dijelimo. Želimo se držati podalje od svojih digitalnih uređaja kada smo sa svojom djecom kako bismo stvarno mogli biti u trenutku, a ne u objavama na društvenim mrežama, i možemo dopustiti svojoj djeci da stvore vlastita sjećanja, odvojena od slika i videozapisa koje smo snimili na našim uređajima.
Kako roditelji mogu zaštititi privatnost svoje djece u digitalnom svijetu?
Ono što roditelji mogu učiniti je izbjegavati dijeljenje pretjerano osobnih podataka o svojoj djeci poput neugodnih priča ili neugodnih slika, čak i ako ih mogu smatrati smiješnima. Važno je pokušati vidjeti perspektivu svog djeteta. Roditelji također ne bi trebali dijeliti slike razodjevene djece jer, nažalost, postoje zlonamjerni akteri koji bi te slike mogli iskoristiti u loše svrhe.
Roditelji također mogu razgovarati sa svojom djecom o tome što dijele i o procesu kroz koji prolaze kako bi odlučili je li nešto prikladno za dijeljenje. Kada rješavamo matematički zadatak, ne želimo samo da nam kalkulator da odgovor – želimo pokazati proces. Ovo je izvrsna prilika da svojoj djeci pokažemo svoj proces razmišljanja o tome kako dijelimo.
Međutim, važno je napomenuti da roditelji ne mogu sve učiniti sami. Velik dio rada na zaštiti treba pasti na kreatore politika i na digitalne platforme kako bismo stvorili sigurnije prostore za obitelji. Nepravedno je očekivati od roditelja da razumiju kako platforme i tehnologija funkcioniraju, osobito s obzirom na to koliko se brzo mijenjaju.
Kako roditelji mogu tražiti od drugih da ne objavljuju slike njihove djece?
Iskreno razgovarajte sa svojim prijateljima i širom obitelji o svojim preferencijama dijeljenja, ali imajte na umu da je dijeljenje informacija o djeci na društvenim mrežama relativno nova pojava i da nisu svi tom pitanju posvetili jednaku pozornost. Pristupite ovim razgovorima s pretpostavkom da će vam više komunikacije, a ne manje, pomoći da drugi u životima vaše djece poštuju vaše želje.
Objavljujete li tuđe fotografije na društvenim mrežama bez njihova znanja?
Kad je riječ o školi i drugim organizacijama, možete pitati postoje li pravila dijeljenja na društvenim mrežama. Ako to nije slučaj, roditelji mogu ponuditi pomoć u stvaranju takvih pravila, shvaćajući da bi i drugi roditelji u organizaciji ili školi možda željeli imati kontrolu nad objavljivanjem slika i informacija o svojoj djeci.
Kako roditelji i skrbnici mogu sigurno dijeliti fotografije i videozapise svoje djece?
Dijeljenje nikada ne može biti 100 posto sigurno. Uvijek će postojati pitanje balansiranja između rizika i onoga što roditelji vide kao koristi.
Za obitelji koje planiraju dijeliti informacije o svojoj djeci na internetu, važno je uzeti u obzir publiku s kojom dijele (koje su postavke privatnosti na vašim profilima na društvenim mrežama, koliko dobro poznajete osobe koje ste dodali kao prijatelje ili pratitelje itd.), koliko informacija dijele (kao što su lokacije i prepoznatljiva obilježja poput školskih logotipova) i mogu li te informacije biti neugodne ili štetne za njihovu djecu sada ili u budućnosti.
Na što paziti kad objavljujete slike svog djeteta na društvenim mrežama
Ponekad nam se čini da su djeca dio našeg identiteta, ali u konačnici su naša djeca zasebne osobe s osjećajima. Dijeliti o sebi je jedno, ali nešto je drugo kada govorimo o drugima u svojim domovima.
Što možete učiniti ako ste već objavili mnogo toga o svojoj djeci i sada se predomišljate?
Duboko udahnite! Većina roditelja ne dijeli previše jer pokušavaju biti zlonamjerni. Često, kada roditelji pretjerano dijele, ne razmišljaju o važnosti digitalnog otiska svog djeteta.
Ako roditelji preispituju kako dijele i koliko dijele, dobar prvi korak je da počnu pregledavati što se dijelilo u prošlosti i možda izbrisati ono što može. Na nekim platformama možete zatražiti uklanjanje slike ako to ne možete učiniti sami.
Roditelji također mogu početi uvoditi djecu od otprilike 9-10 godina u proces pregledavanja objava na društvenim mrežama i brisanja stvari koje im više nisu relevantne. I obvežite se da ćete to činiti redovito svakih nekoliko mjeseci: pregledajte, pogledajte što ste podijelili i možda izbrišite stare informacije.
Mislim da djeca cijene ako ih uključujemo u pokušaje rješavanja ovoga. Nije lako. Naša su djeca prva generacija koja odrasta uz toliko dijeljenja informacija o njima. Mi smo prva generacija roditelja koja odgaja djecu uz društvene mreže, a to je teško.
Foto: Ivan Samkov, Pexels
