Stručnjaci za sigurnost na internetu smatraju ovo primjerom senzacionalizističke lažne vijesti, no zabrinuti su zbog utjecaja koji ta priča može imati na roditelje i ranjivu djecu

Piše: Ana Dokler

Upozorenja su se najprije počela širiti društvenim mrežama, a onda su i mnogi mediji u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, prenijeli priču o opasnoj igri pod imenom Plavi kit koja djecu i mlade, na kraju 50-dnevnog izazova, navodi na samoubojstvo. Zastrašujuća priča izazvala je zabrinutost među roditeljima, djecom, učiteljima i drugim stručnjacima i malo je tko posumnjao u njenu istinitost.

Ipak, britanski Centar za sigurniji internet nedavno je objavio tvrdnju kako je Plavi kit primjer senzacionalističke lažne vijesti.

Ključne vještine za ‘post-truth’ eru: kako prepoznati lažne vijesti

Fenomenom se dublje pozabavila i američka stručnjakinja za sigurnost na internetu Anne Collier koja na svom blogu prenosi i neke od zaključaka Georgija Apostolova iz bugarskog Centra za sigurniji internet. On istražuje ovu “igru” otkad su se vijesti o njoj pojavile u Bugarskoj i smatra da je tu riječ o “manipulaciji koja može snažno utjecati na roditelje i ranjivu djecu.”

Nekritički prenesene informacije

U priči koja se prenosi u medijima obično se navodi da je zbog “igre” koja je krenula u Rusiji, u grupama na društvenoj mreži Vkontakte, samoubojstvo počinilo više od 130 mladih ljudi. Također se ponavljaju informacije o tome kako osoba koja pristane sudjelovati u igri dobiva od mentora tijekom 50 dana zadatke koje mora izvršiti, uključujući buđenje usred noći, gledanje horor filmova, samoozljeđivanje i na kraju samoubojstvo, a ako poželi odustati od “igre”, dobiva prijetnje, poput one da će joj stradati članovi obitelji. Također se u medijima ističe šokantana izjava 21-godišnjeg Philippa Budeikina, uhićenog u Rusiji zbog sumnje da je vodio jednu takvu grupu na internetu, da je “čistio društvo od biološkog otpada” i njegovo navodno priznanje da je na samoubojstvo naveo 16 djevojaka. Gdjegod se ova priča pojavila, pod raznim skandaloznim naslovima sugeriralo se kako je samoubilačka igra stigla i u tu zemlju, ili je “pred vratima” te se posebno roditelje i djecu pozivalo na oprez.

Georgi Apostolov iz Bugarskog Centra za sigurniji internet objasnio je da su zaista postojale grupe na ruskoj društvenoj mreži Vkontakte u kojima su se tinejdžeri komunicirali o smrti i dijelili zastrašujuće priče o “guruima” ili mentorima koji tijekom 50 dana vode mlade kroz različite izazove sve do samoubojstva. No to je krenulo još u studenom 2015., a do sada je samo jedan 21-godišnjak, član jedne takve grupe, uhićen kao mogući mentor i još uvijek, zbog nedostatka dokaza, nije došlo do suđenja.

Što se tiče broja od 130 samoubojstava koja se povezuju s ovom “igrom”, sve je krenulo s jednim člankom na ruskom portalu Novaya Gazeta, objavljenom u svibnju 2016., u kojem je stajalo da je u proteklih šest mjeseci u Rusiji samoubojstvo počinilo 130 tinejdžera, od kojih su njih 80, navodno bili članovi takvih grupa na društvenim mrežama. Tu je dakle došlo do pogreške kod prenošenja izvorne informacije, a Apostolov postavlja pitanje je li tu zaista riječ o uzročno-posljedičnoj vezi, ili su ranjivi tinejdžeri jednostavno bili privučeni toj “magičnoj” subkulturi te podsjeća kako je Rusija uvijek bila jedna od vodećih zemalja u svijetu po broju samoubojstava tinejdžera. I do sada, unatoč medijskim napisima i nagađanjima, nije dokazana povezanost ni jednog samoubojstva s ovom “igrom”.

Stvarna opasnost iza lažne priče

Čini se da su u ovom slučaju mnogi svjetski mediji prenosili niz neprovjerenih informacija, iz nepouzdanih izvora, a prema riječima Anne Collier iz njezinog drugog članka o ovoj temi, “širenje lažnih informacija i straha osobito je štetno za mlade ljude koji nemaju puno utjecaja na to što će pogrešno informirani odrasli odlučiti za njih na temelju tih informacija. I mladi mogu biti privučeni vijestima o svojim vršnjacima, bile one lažne ili istinite, mogu se lako poistovjetiti s njima, širiti ih i biti pod njihovim utjecajem, a stručnjaci za prevenciju samoubojstava savjetuju upravo suprotno kad je riječ o medijskom praćenju takvih događaja. U najvećoj opasnosti su ranjiva djeca.”

Roditelji i stručnjaci koji rade s djecom mogli bi uzeti u obzir mogućnost da će ranjiva djeca koja trebaju pomoć govoriti o Plavom kitu kako bi privukla pažnju, bez obzira na to jesu li imala bilo kakvog doticaja s nekom takvom grupom, napominje Anne Collier i ističe kako ključnim problemom smatra to što kriva percepcija, utemeljena na sveprisutnim krivim informacijama, utječe na ponašanje, a u ovom slučaju to je potencijalno suicidalno ponašanje.

Medijska pismenost kao zaštita

“Mladi ljudi zaslužuju istinu o svojim vršnjacima zbog svoje vlastite dobrobiti. Što više čuju da je priča o Plavom kitu lažna i da ogromna većina njihovih vršnjaka nije izmanipulirana bizarnim promotorima samoozljeđivanja, vjerojatnije je da će se željeti poistovjetiti s medijskom pismenošću svojih vršnjaka. To bi trebalo postati viralno”, poručila je Anne Collier.

I stručnjakinja za medijsku pismenost Sonia Livingstone, profesorica s Londonske škole ekonomije i političkih znanosti, u svojoj izjavi za portal Wired naglasila je važnost medijske pismenosti kako bi se prepoznale i odbacile lažne vijesti, osobito za roditelje koji su zbog brige za sigurnost svoje djece laka meta “clickbait” naslova stvorenih da ih privuku. “Odgovornost novinara da provjere informacije i izvore nikad nije bila ovako velika, što jasno pokazuje zastrašivanje Plavim kitom”, rekla je Sonia Livingstone.

Što znači biti novinar?

Iz Centra za sigurniji internet Ujedinjenog kraljevstva savjetuju roditeljima i skrbnicima da iskreno i otvoreno razgovaraju s djecom, da ih pitaju s čime se susreću na internetu i da se pozabave temama koje je Plavi kit iznio na svjetlo dana, kao što su samoozljeđivanje i negativni utjecaji na internetu.

Što je ključno za sigurnost djece na internetu?

“Važno je da djeca znaju da vam se mogu obratiti za razgovor o bilo kojem problemu s kojim se susretnu na internetu”, poručuju te pozivaju roditelje da razmisle o osnovnim pravilima sigurnosti na internetu: dobnoj primjerenosti pojedinih platformi, postavkama privatnosti na društvenim mrežama i mogućnostima blokiranja i prijavljivanja neželjenih sadržaja.

Što roditelji mogu učiniti? Pismo tate koji se bavi zaštitom djece na internetu

I hrvatski Centar za sigurniji internet objavio je slične informacije i savjete za roditelje u kojima se naglašava otvoren razgovor s djetetom o temama koje su mu važne i o sigurnom korištenju modernih tehnologija, a u slučaju da primijetite da se vaše dijete, poznanici ili prijatelji uključuju u ovakav tip izazova ili imate dodatnih pitanja, možete kontaktirati i njihovu besplatnu telefonsku savjetodavnu liniju 0800 606 606.

Na Hrabrom telefonu kažu da su primili više poziva djece i mladih koji su bili zabrinuti zbog Plavog kita, jer su čuli svakakve priče iz medija, od vršnjaka, ili su na internetu vidjeli nešto što im se, u skladu s tim informacijama, činilo sumnjivo, no nitko se nije javio jer je imao direktno iskustvo s ovom igrom.

“Ipak, potencijalna je opasnost i u tome da netko, potaknut širenjem ove priče, odluči sam kopirati neke njezine elemente i primjerice pokrenuti nešto slično na internetu. Kao i inače kad je riječ o samoozljeđivanju i samoubojstvima, mediji bi trebali o tome pažljivije izvještavati. S djecom koja su nas zvala razgovarali smo bez dodatnog zastrašivanja, pokušali smo ih umiriti i uputiti na stvari koje mogu napraviti ako dožive bilo kakvu neugodnost na internetu”, rekla nam je Anamarija Vuić, psihologinja i koordinatorica Savjetodavnih linija Hrabrog telefona.

Kako umiriti dijete nakon zastrašujućih vijesti

Na internetskoj stranici Hrabrog telefona ističe se kako je važno da roditelji s djecom razgovaraju o trendovima koji se pojavljuju na internetu te ih uče kritičkom razmišljanju o sadržaju na koji nailaze, a objavljeni su i savjeti za roditelje i djecu, vezani za ovaj i slične “izazove” na internetu:

Savjeti za djecu

  • Ako ti netko pošalje poruku da sudjeluješ u izazovu Plavi kit ili u bilo kakvoj aktivnosti koja ti izaziva nelagodu, pokaži poruku odrasloj osobi kojoj vjeruješ.
  • U slučaju da dobiješ poruku neugodnog sadržaja, ne trebaš bacati mobitel, razbijati ga ili izrezivati SIM karticu. Na ovakve poruke ne moraš odgovoriti.
  • Anonimnost čini slanje neugodnih poruka lakšim. Osobe koje stoje iza poruka često misle da su zbog anonimnosti zaštićene – policija i administratori društvenih mreža mogu spriječiti da ti ovakve poruke dolaze.
  • Nauči više o sigurnosti na internetu igrajući našu memory igru.
  • Ponekad može biti teško suprotstaviti se vršnjacima koji od tebe traže da radiš nešto što ne želiš. Imaš pravo ne sudjelovati u aktivnostima koje su ti neugodne ili ti izazivaju nesigurnost.
  • Ako se ne osjećaš ugodno u nekoj aktivnosti u kojoj sudjeluju tvoji prijatelji, možeš predložiti da radite nešto drugo.
  • Ako si zabrinut/a oko pritiska vršnjaka ili bilo čega na internetu, možeš nazvati besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona na broj 116 111.

Savjeti za roditelje

  • Razgovarajte sa svojom djecom o sigurnosti na internetu, pokažite razumijevanje za njihove strahove i brige.
  • Jasno dajte do znanja djeci da ne moraju odgovarati na poruke koje im dolaze, ponudite im utjehu i sigurnost.
  • Ne plašite djecu pričama o ovom izazovu – može se dogoditi da zbog toga zadrže informacije o neugodnim porukama za sebe.
  • Obavijestite policiju ako vaše dijete dobiva neugodne poruke od strane nepoznatih ili poznatih osoba. To možete napraviti i putem interneta (https://redbutton.mup.hr/)
  • Više savjeta o sigurnosti na internetu potražite u brošuri “Sigurno surfanje“.
  • Razgovarajte sa svojom djecom o pritisku vršnjaka i pokažite zanimanje za ono što vam govore.
  • Ako niste sigurni kako pristupiti svom djetetu ili želite razgovarati o bilo kojem drugom problem vezanom uz roditeljstvo, nazovite Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800.

4 stvari na koje djeca i mladi trebaju paziti na društvenim mrežama

Foto: Pixabay