U redakcijama se stvara novinski sadržaj i tu su glavni akteri novinari, urednici, lektori i grafičari. Jednom kada su novine gotove, šalju se u tiskaru te se na kraju distribuiraju na prodajna mjesta
Izvor: Stela Lechpammer, Uvod u novinarstvo – edukativni materijali za učenike osnovnih i srednjih škola o medijima i novinarstvu
Važno je zapamtiti da unatoč nekim sličnostima svaki medij ima svoje karakteristike koje utječu na novinarski izraz, a ovdje ćemo reći nešto više o specifičnostima tiskanog novinarstva, povijesno gledano najstarijeg. I upravo je ta činjenica važna da bi se shvatio današnji rad novinara u tiskanim medijima. Novine su jako dugo bile jedini medij dostupan širokoj publici, no pojavom radija i televizije, a posebice interneta, na scenu su došle puno brže mogućnosti informiranja. Pitate se možda zašto bi onda ljudi i dalje čitali novine?
Novine su se, naime, s vremenom prilagodile, pa iako više nisu najbrže, njihova je glavna karakteristika postala analitičnost te se sve više razvijaju u tom smjeru. Osim samog izvještavanja o događajima i pojavama, novine čitateljima daju i objašnjenje, prikazuju pozadinu, donose mišljenja stručnjaka o nekoj temi, prikazuju različitost stavova te komentare (Malović, 2003: 44).
PODJELA TISKOVINA
Kada govorimo o tiskanom novinarstvu, uglavnom se općenito spominju “novine”, no tiskovine se dijele prema sadržaju (dnevnopolitički i društveni, zabavnorevijalni listovi i specijalna izdanja) i prema proizvodnji:
- Prema učestalosti izlaženja – dnevne su novine na kioscima svakoga dana, no postoje i tjednici, dvotjednici, mjesečnici…
- Prema formatu – tiskovine se već na prvi pogled razlikuju po veličini, pa tako variraju od velikih “broadsheet” formata do manjih tabloidnih.
- Prema tehnologiji – nekada su se novine razlikovale i po tome jesu li tiskane u boji ili nisu, no danas to više nije tako česta podjela jer je većina u boji.
Također, novine se razlikuju i po izgledu te vrsti papira, što isto najčešće ovisi o tome koliko često izlaze. Klasični novinski papir karakterističan je uglavnom za dnevne novine, dok su magazini i časopisi ti koji se većinom tiskaju na sjajnijem i debljem papiru.
KAKO SE PROIZVODE NOVINE?
Proizvodnja novina veoma je zahtjevan i kompleksan proces u kojem sudjeluje čitav niz aktera iz raznih djelatnosti, a cijeli tehnološki proces može se podijeliti u tri faze – novinarska, tiskarska i prodajna (Malović, 2003: 47). Ukratko, u redakcijama se stvara novinski sadržaj, a jednom kada su novine gotove, šalju se na tiskanje u tiskaru te se na kraju distribuiraju na prodajna mjesta. Detalji ovog procesa poprilično su komplicirani, i oni koji se ne bave proizvodnjom novina ne moraju ih znati u detalje, no treba biti svjestan da sve tri faze tvore cjelinu bez koje se novine ne bi mogle proizvesti na vrijeme i dostaviti na tržište.
Mi ćemo se posvetiti samo novinarskoj fazi proizvodnje te odgovoriti na pitanje kako izgleda rad u redakciji te tko su glavni akteri u proizvodnji novina.
Novinari, dakle, u dogovoru s urednicima proizvode sadržaj. Novinari odlaze na teren, kontaktiraju svoje izvore, skupljaju informacije te ih obrađuju i pišu tekstove koje u konačnici pregledavaju urednici. Također, prije puštanja u tisak tekstove pregledavaju lektori zaduženi za ispravljanje gramatičkih, stilskih i bilo kojih drugih jezičnih pogreška. Novinari i urednici stvaraju novine unoseći sadržaj u računalni sustav, no u konačnici su grafičari ti koji grafički oblikuju novine, odnosno oni doslovno pretvaraju tekstove u novine. U radu novina sudjeluju još mnogi, poput odjela koji se bave prodajom i marketingom, no što se tiče same novinske redakcije, ovo je glavna podjela poslova.
FOTONOVINARSTVO
Istaknimo još da je za tiskano novinarstvo fotografija gotovo jednako važna kao i tekst, a kada govorimo o novinskoj fotografiji, govorimo o posebnoj vrsti novinarstva koja kao sredstvo izražavanja koristi fotografiju. Stoga se kaže da fotoreporteri nisu samo fotografi nego i novinari koji se izražavaju fotografijom.
POJMOVI IZ NOVINSKE REDAKCIJE
Novinari, urednici i ostali zaposleni u redakciji u svojoj međusobnoj komunikaciji često koriste riječi i izraze u sasvim drugačijem značenju nego što je to inače slučaj. Jeste li, primjerice, ikada čuli da se za neke starije glazbene hitove koristi izraz “šlager”? No u redakciji šlageri nemaju veze s glazbom, već se izraz “A šlager” koristi kada se govori o najvećem tekstu na stranici novina, potom slijedi manji “B šlager” koji je idući po veličini, pa “C šlager”… Koji su još izrazi?
- Oprema – kada se govori o opremanju teksta misli se na dodavanje naslova, podnaslova, međunaslova, potpisa… i sve ostale opreme koja grafički pripada nekom tekstu.
- Špigl – izraz koji u ovom slučaju nema veze s ogledalom, nego se odnosi na raspored tekstova na nekoj stranici, najčešće je nacrtan rukom.
- Global – jednostavno rečeno, to je više “špiglova”, odnosno skica cijelih novina stranicu po stranicu, najčešće na jednom velikom papiru.
- Remitenda – preostali primjerci novina koji se ne uspiju prodati.
- Kuća – kaže se da novinari svoje tekstove u računalnom sustavu ubacuju u “kuće” koje su im urednici dodijelili.
VAŽNOST NASLOVNIH STRANICA
Osobe se mogu pretplatiti na neke novine, pa im one redovito dolaze na adresu, no većina i dalje tiskovinu kupuje na kioscima i ostalim prodajnim mjestima. Taj segment prodaje jako utječe na uređivanje novina jer one svakog dana traže svoje kupce. Zato su naslovne stranice oduvijek bile najvažniji dio novina – jer predstavljaju prvi susret čitatelja sa sadržajem novina te izravno utječu na odluku o kupnji. Stručnjaci ih pak smatraju ključnim elementom u kreiranju identiteta i stvaranju odnosa s publikom.
