Pandemija Covida-19 rezultirala je velikom količinom različitih informacija u medijima i visokom produkcijom znanstvenih članaka, ali ipak su mnoga pitanja vezana uz ovu novu bolest ostala neodgovorena
Piše: Marija Lalić
Nedostatak informacija koje javnost traži te osjećaj straha i nemoći, stvorili su plodno tlo za širenje teorija zavjere i dezinformacija o pandemiji Covida-19, koje su zbog svoje učestalosti čak dobile i svoju stranicu na Wikipediji.
Porast broja lažnih i netočnih vijesti za vrijeme pandemije potvrdile su u svojim izvješćima brojne organizacije i provjeravatelji činjenica, ali koliki je zapravo doseg tih dezinformacija i jesu li im ljudi skloni vjerovati, pitanje je na koje pokušava odgovoriti tekst objavljen na portalu američke televizijske mreže ABC FiveThirtyEight.
Autorica teksta, Kaleigh Rogers, pokušava pronaći odgovor na ovo pitanje kombinirajući rezultate još neobjavljenih i nerecenziranih znanstvenih studija o prijemčivosti dezinformacija te rezultata anketa javnog mnijenja koje je proveo nezavisni istraživački centar Pew Research Centar.
Anketa provedena u ožujku pokazuje da je gotovo polovica Amerikanaca (48 %) vidjela neku izmišljenu vijest vezanu uz pandemiju Covida-19, a slične podatke za Veliku Britaniju iznio je Ofcom (55 %).
U kojoj mjeri su se netočne informacije zapravo primile među građanima SAD-a, pitanje je na koje pokušava odgovoriti studija provedena na Sveučilištu Cornell. Rezultati su pokazali da udio Amerikanca koji se prisjeća dezinformacija vezanih uz tretmane liječenja i koji je u njih povjerovao iznosi oko 14 %, dok udio onih koji se prisjećaju i vjeruju lažnim vijestima vezanim uz reakciju vlade na pandemiju iznosi 19 %. Rezultati su također pokazali da su ispitanici koji se često koriste društvenim mrežama imali najviše poteškoća pri prepoznavanju dezinformacija kao takvih, za razliku od onih koji se uglavnom informiraju putem televizije i tiskanih medija.
Bihevioralni psiholog s kanadskog sveučilišta Regina, Gordon Pennycook, čiji su znanstveni fokus lažne vijesti, krajem ožujka proveo je studiju o utjecaju političkih stavova na prijemčivost određenih lažnih vijesti među građanima SAD-a, Kanade i Velike Britanije. Rezultati su pokazali da više od 60 % građana u sve tri zemlje, bar jednu netočnu tvrdnju vezanu uz koronavirus smatra točnom. Također, među anketiranima najbolje se primila tvrdnja da “koronavirus nije ništa opasniji od virusa gripe” (SAD – 20,32 %, Velika Britanija – 16,82 %, Kanada – 11,8 %). Anketa Pew Research Centera i studija Reutersovog instituta, pokazuju pak da čak 23 % Amerikanaca vjeruje da je virus namjerno stvoren u laboratoriju, dok u ovom uzorku tu tvrdnju istinitom smatra 12,77 % anketiranih građana SAD-a.
Rezultati studije Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokazuje da ova dva spomenuta narativa imaju i visok udio pokolnika među anketiranim građanima u Hrvatskoj (N=1439). Tako se njih 31,6% djelomično ili u potpunosti slaže s tvrdnjom da je virus potekao iz laboratorija, a 18,9 % anketiranih smatra da je “virus opasan kao i obična gripa, a možda i manje”. Preko 20 % anketiranih se u potpunosti ili djelomično slaže s tvrdnjama da je virus “bio-oružje za međusobnu borbu svjetskih supersila” te da je “koronavirus stvoren u svrhu smanjenja svjetske populacije”.
Rezultati druge Pennycookve studije, koja također čeka recenziju, pokazuju da ljudi znatno manje dijele lažne i netočne informacije kada ih se upozori da razmisle o točnosti sadržaja.
Ova studija, kao i već spomenuta studija troje autora s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja također još čeka svoju objavu, pokazuju da su osobe koje su sklone racionalnom promišljanju, manje podložne vjerovanju u teorije zavjere i manje sklone neprovjeravanju činjenica.
Pennycook smatra da je jedan od razloga zašto ljudi teže razlikuju dezinformacije od točnih vijesti u doba pandemije, nedostatak znanja o ovoj temi. S njim se slaže i profesor Brendan Nyhan s Dartmouth Collegea, koji u tekstu objavljenom na portalu FiveThirtyEight povlači analogiju s autizmom.
Znanost još uvijek nema pravi odgovor na pitanje zašto se javlja autizam, a taj vakum su popunili protivnici cijepljenja koji su ponudili jednostavno objašnjenje, koristeći se činjenicom da se prvi simptomi autizma javljaju u najranijim godinama djetetovog života, kada se djeca najintenzivnije procjepljuju.
Znanstvenike najviše zabrinjava što još uvijek nemamo pravu taktiku za borbu protiv lažnih vijesti. Sudeći po rezultatima različitih studija, ispravljanje činjenica nije uvijek dovoljno. Zapravo, rezultati nekih istraživanja pokazuju da to isto može izazvati i kontra-efekt.
Meta-studija koja je pokušala saznati kojim se vrstama poruka može efikasno boriti protiv širenja dezinformacija, pokazala je da raskrinkavanje dezinformacija može imati dvojaki učinak i da je važno kako se neka netočna informacija pobija. Raskrinkavanje dezinformacija pokazalo se učinkovitim ako je publika u startu bila spremna propitati točnost određene informacije. Samo označavanje neke informacije kao netočne nije se pokazalo učinkovito, za razliku od detaljnog objašnjenja što je u spornoj informaciji pogrešno.
No ova je studija pokazala i da pobijanje lažnih vijesti i teorija zavjere ima jako slab učinak, ako je publika već konstruirala objašnjenja koja podupiru inicijalnu dezinformaciju. Pokazalo se i da se detaljno raskrinkavanje dezinformacija, iako je pozitivo povezano s diskreditacijom netočne informacije, isto tako može povezati i s učvršćivanjem vjerovanja u netočne informacije.
Situacija oko koronavirusa rezultirala je brojnim studijama posvećenima recepciji dezinformacija od strane publike. Možda iste iznjedre i neka nova rješenja u borbi protiv lažnih vijesti i netočnih informacija.
Foto: Gerd Altmann from Pixabay
