Prema procjenama, danas u svijetu živi više od 93 milijuna djece s teškoćama u razvoju. U medijskom prostoru se, nažalost, ova ranjiva skupina rijetko prikazuje, kako u programima za odrasle, tako i u onima za djecu
Pripremila: Irena Domitrović
Istraživanje, koje su u Ujedinjenom Kraljevstvu proveli streaming servis Hopster i tvrtka za istraživanje Dubit, pokazalo je da se osobe s invaliditetom pojavljuju u tek 16% sadržaja namijenjenih djeci predškolske dobi.
Istraživanje pod nazivom: Stvaraju li televizijski sadržaji djecu s predrasudama: izvještaj o programima za djecu predškolske dobi (Is TV Making Your Child Prejudiced: A Report into Pre-school Programming), obuhvatilo je 50 popularnih edukativnih i zabavnih dječjih programa, a pokazalo se da su likovi u omiljenim crtićima i emisijama iznimno rijetko prikazani s nekom teškoćom u razvoju.
Čak i kad su takvi likovi prikazani, oni nikada nisu u glavnoj ulozi, a često ih se koristi kako bi se pomoću njihove priče izvukla moralna pouka o nasilju. Vjerojatno je najštetnija reprezentacija ona u kojoj se glavne negativce prikazuje kao likove s nekom teškoćom u razvoju. Ovakav način prikaza velik je problem jer dodatno produbljuje razlike u društvu i stvara predrasude.
Diljem svijeta medijski sadržaji za djecu ne prikazuju likove s teškoćama u razvoju
Problem manjkave reprezentacije ove ranjive skupine nije ograničen samo na područje Ujedinjenog Kraljevstva. Slično je istraživanje nedavno provedeno i na području Sjeverne Amerike, a rezultati su bili čak i gori, o čemu izvještava portal Kidscreen. Tada se ispostavilo da u SAD-u i Kanadi među ljudskim likovima praktički i nema onih s nekom teškoćom u razvoju (u SAD-u tek 1%; u Kanadi 0%).
Kada kreatori medijskih sadržaja odluče neku skupinu u potpunosti isključiti iz emisija i filmova, to stvara veliki društveni problem jer se time zapravo nagovještava da ti ljudi ne postoje u društvenoj svijesti. Takav način isključivanja može biti iznimno štetan jer šalje pogrešne poruke o društvu djeci koja su u procesu razvoja i stvaranja vlastitog mišljenja.
U UNICEF-ovom priručniku “Kako komunicirati s djecom” stoji da je dobar omjer implicitne inkluzije barem deset posto, što znači da bi za pravedan prikaz teškoća u razvoju, u medijskom sadržaju trebalo prikazati barem jedno od desetoro djece i odraslih koji žive s invaliditetom, osobito s vrstom invaliditeta koja je česta u određenom društvu. U priručniku se također ističe da će djecu koja se susreću s pozitivnim i inkluzivnim medijskim sadržajima vjerojatnije zanimati razvijanje veza s drugima i da će ih poštovati kao sebi jednake. Upravo je iz tog razloga iznimno važno u sadržaje masovnih medija uključiti što je više moguće raznolikosti i ranjivih skupina, kako bismo djecu od malena učili da prihvaćaju različitosti.
Peppa Praščić kao pozitivan primjer
Autori istraživanja zaključuju kako je važno da kreatori sadržaja uključe likove s teškoćama u razvoju, ali to ne mora biti niti tema cijele priče, niti glavna okosnica. Veći će učinak na publiku imati ukoliko se takvi likovi prikažu kao cjelovite osobe, bez da cijela njihova osobnost ima uporište u invaliditetu, odnosno teškoći.
Iako dosadašnja istraživanja pokazuju dosta negativnu sliku, ipak postoji napredak. Primjerice, planetarno popularna crtana serija Peppa Praščić koja je s emitiranjem započela 2004. godine, nedavno je predstavila novog lika u invalidskim kolicima, mišicu Mandy. Način reprezentacije u ovom crtiću za svaku je pohvalu, jer je Mandy prikazana u igri s ostalim likovima, što djeci šalje jasnu poruku kako i oni koji su drugačiji od njih mogu sudjelovati u brojnim aktivnostima, bez obzira na svoje razlike.
Foto: Peppa Pig
