Društvene mreže su važna i izvanredna prilika za informiranje, upoznavanje i druženje i ne smije ih se demonizirati. Ali, kao i sa svim drugim moćnim sredstvima, s njima se mora znati upravljati tako da nam ne nanesu zlo, da nas ne povrijede
Izvor: Danijel Labaš, Prijedlozi i smjernice za roditeljski medijski odgoj, Komunikacija odgaja – odgoj komunicira, Emocionalna i medijska pismenost
I računala i internet, stvarni i virtualni prijatelji, internetske ‘platforme’ i društvene mreže danas igraju osobito veliku ulogu u životu djece i mladih, a roditelji se često boje da neće moći pratiti brzinu internetskih inovacija i ‘metamorfoza’ koje očaravaju čak i najmlađe, a nerijetko uznemiruju odrasle. Tek što mama i tata nauče ‘baratati’ nekom ‘tehnološkom novotarijom’ sve se stubokom mijenja, jer je na pomolu – a dovoljno je vidjeti samo promidžbene programe – nešto novo. Sirene zavodljivih glasova internetskih mora i mali opijeni mornari u našim kućama i učionicama zahtijevaju nove odgovore i kompetentan pristup. Jer, netko mora u ruke primiti kormilo: ne mora biti tako vješt u baratanju računalom, ali je zato bogatiji životnom mudrošću. I zna se služiti – kompasom.
Naša djeca – kako su nam pokazala mnoga istraživanja – sve više vremena provode na internetu, nadasve na društvenim mrežama. No, isto su tako već naučili da mogu naići na opasnosti, na ‘ružne susrete’ o kojima govore i istraživanja poput onog Hrabrog telefona i Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, te razumiju da je najvažnije da ih na njihovu putovanju prate roditelji.
Dijete u virtualnoj zajednici
A da bi ih mogli pratiti, roditeljima je prva preporuka: Svi moramo učiti, spajajući nova znanja sa starom životnom mudrošću. Jer, da djeca sve više vole internet i društvene mreže, činjenica je koje je svjestan svaki roditelj. O tome se gotovo svakodnevno čuje s mnogih strana, koje upozoravaju da i roditelji moraju ići ukorak – bok uz bok – sa svojom djecom, jer su i pedagozi i drugi stručnjaci primijetili (a to vide i roditelji sami) sve nižu dob onih koji ulaze u svijet društvenih mreža, pa se na njima mogu naći cijeli ‘virtualni razredi’ osnovnih škola koji su povezani u različite skupine.
10-godišnjakinja želi otvoriti profil na Facebooku i Instagramu
U tom kontekstu, vrijedno je spomenuti činjenicu koju vrlo duhovito objašnjava talijanski stručnjak Giuseppe Pelosi u svojoj knjizi U pomoć! Imam kibernetičko dijete! s podnaslovom Priručnik za roditelje izgubljene na internetu: optuživati sredstvo ne služi ničemu. Zapravo, “optuživati internet je kao da se optužuje šumu u bajci o Crvenkapici, dok je neprijatelj vuk, a ne šuma.” Stoga je slijedeći savjet svakome roditelju da shvati kako su društvene mreže važna i izvanredna prilika (za informiranje, upoznavanje, druženje) i ne smije ih se demonizirati. Ali, kao i sa svim drugim moćnim sredstvima, s njima se mora znati upravljati tako da nam ne nanesu zlo, da nas ne povrijede. Nekom roditelju i djetetu ta sredstva nisu ništa drugo do li projekcija kvalitete onih istih odnosa što ih svakodnevno žive u stvarnosti, a neke prenose i na internet. No, jednako tako, roditelji moraju znati da ozbiljan i zreo stav opotencijalnim rizicima na internetu vodi računa o rizicima i opasnostima.
Rizici na koje trebate paziti
Jedan od rizika svakako je pretjerano dugo provođenje vremena na internetu i društvenim mrežama na koje smo upozorili, a koje može odvesti u ovisnost, pa bi roditelji morali pratiti koliko dugo su im djeca na internetu. Savjet: nemojte zanemarivati dužinu vremena koje vaše dijete provodi uz računalo i nemojte okretati glavu na drugu stranu!
Jesper Juul: Kako pametni telefoni i tableti izgladnjuju naša srca?
Jednako tako, vodite računa i o opasnosti od negativnih doživljaja i negativnih iskustava – od onih ‘benignijih’ kada djeca računalo ‘zaraze virusima’, do onih puno opasnijih – dobivanja ‘ponuda prijateljstva’ od nepoznatih ljudi sve do izloženosti nasilnim ponašanjima, psihičkom maltretiranju, fizičkim prijetnjama, ucjenama, nepristojnim i pornografskim fotografijama.
Vezano uz to savjet je roditeljima: razgovarajte s djecom i prije nego što se takvo što može dogoditi, steknite njihovo povjerenje — isto ono koje imaju u vas kada je riječ o svakodnevnom životu, ili ih naučite kome se mogu obratiti u slučaju da dožive nešto neprimjereno na internetu i društvenim mrežama. Potaknite ih da se obrate bilo vama, bilo učiteljima, pa čak i policiji.
Pratite ih, nemojte ih osuđivati: ako im se dogodi nešto neprihvatljivo pa i protuzakonito, objasnite im da nisu oni za to odgovorni, da nije njihova krivnja što im se to dogodilo. Potičite ih jednako tako da budu oprezni, da ne daju svoje osobne podatke (lozinke, adresu …) nikome, pa ni svojim prijateljima vršnjacima. Upozorite ih da se ne predstavljaju lažno i da ne otvaraju lažne profile na društvenim mrežama.
Tko se to šali s mojim podacima? Pogledajte ovaj film i čuvajte svoju privatnost
Podučite ih da se na društvenim mrežama i općenito na internetu ne smiju ponašati drsko, da ne smiju biti nasilni prema drugima, da vam kažu ako su se susreli s elektroničkim nasiljem (bilo da je riječ o njima, bilo da je riječ o nekom njihovom prijatelju), da ne napastuju druge korisnike on-line, da ne prenose fotografije i poruke koje bi mogle biti neugodne za druge, tj. njihove prijatelje, ne širiti spamove, zapravo – ne govoriti i ne činiti ono što ne bi činio u stvarnom životu, pa čak i ne ogovarati druge iza leđa.
Izgradite odnos povjerenja
Međutim, želimo dodati još jednu vrlo važnu stvar i savjet. Naime, ako se u obzir uzme osjećaj odgovornosti koji proizlazi iz ovih savjeta, onda roditelji moraju povesti računa da se ne pretvore u ‘špijune’ svoje djece na internetu i društvenim mrežama. Najbolji pristup medijskome odgoju stvaranje je solidnog odnosa s djetetom, koji će djetetu – kako mlađe dobi tako i adolescentu – omogućiti razgovor o svakoj temi, pa i eventualnim tjeskobama, strahovima i brigama do kojih je došlo zbog kontakata i zahtjeva koji im stižu internetom i društvenim mrežama. Na taj se način uspostavlja odnos povjerenja koji će dovesti do toga da se dijete osjeća prihvaćenim i da ga se ne osuđuje, kako bi se uvijek osjećao zaštićenim. Baš kao i mornar koji zna da je siguran ako je za kormilom iskusan kapetan.
Zato ponavljamo još jednom: djeca se smiju koristiti medijima, djeca smiju gledati televiziju, djeca se smiju koristiti internetom i društvenim mrežama. Da bi to mogla potreban im je pravi savjet i roditelj otvoren za dijalog i razgovor, roditelj koji svojim primjerom pokazuje koje je mjesto medijima u obitelji, roditelj koji zna uzeti televizijski daljinski upravljač i kormilo za navigaciju virtualnim svijetom u svoje ruke, dijeleći rizike, ali i ljepotu i bogatstvo koje su sa sobom u naše obitelji donijeli suvremeni mediji.
I ne zaboravite: odredite pravila zajednički, razgovorom i u dogovoru sa svojom djecom. I na taj ćete način potvrditi istinitost tvrdnje da odgoj komunicira, a komunikacija odgaja – pa i za ispravno i korisno služenje medijima.
Foto: iStock
