Intenzivan fokus na omiljene crtiće, priče i igrice nije neuobičajen u dječjoj dobi, ali u nekim slučajevima može predstavljati problem
Pitanje: Zanima me zašto djeca nekad “polude” za samo jednim crtićem ili igricom pa onda samo to žele gledati ili igrati? Moje dijete ima tri godine i već nekoliko mjeseci želi gledati samo crtić Maša i medo. Znamo u kojim je terminima na televiziji pa ga, ako smo doma, tada obavezno gledamo, a uvijek traži i da joj na YouTubeu puštamo samo taj crtić pa bi, da je pustimo, mogla gledati epizodu za epizodom u nedogled, a ne zanimaju je drugi crtići. Sličnu situaciju imam trenutno i s nećakom koji ima sedam godina i isto je tako “opsjednut” Minecraftom – osim što igra tu igru i gleda videe na YouTubeu, čak ima i knjige o Minecraftu, to mu je skoro glavna tema o kojoj želi pričati sa svojim prijateljima i obitelji. Je li takva fokusiranost na jedan sadržaj kod djece normalna, koliko dugo to može trajati, ima li u tome nešto zabrinjavajuće?
Odgovara Sanja Ivanušević Grgas, psiholog, terapeut igrom u Centru za terapiju igrom:
Intenzivan fokus na omiljene crtiće, priče i igrice nije neuobičajen u dječjoj dobi i često vidimo da djeca imaju potrebu za ponavljanjem – iznova i iznova. Djeca, jednako kao i svi mi, ponavljaju neku aktivnost kada im je neki sadržaj privlačan i važan jer zadovoljava neku važnu potrebu. Ona kod djece često bude potreba za sigurnim i predvidljivim, jer se upravo tako – predvidljivo i sigurno osjećaju kada znaju točno što slijedi. Imajmo na umu da je potreba za sigurnošću temeljna potreba koja često bude u pozadini mnogih ponašanja. Također, kada određena aktivnost zahtjeva određenu vještinu, njenim ponavljanjem i usavršavanjem djeca zadovoljavaju potrebu da u nečemu budu uspješna i kompetentna.
Osim toga, važan je i sadržaj i tema onoga što djeca ponovljeno gledaju i proživljavaju i to nam može više reći o djetetovim interesima i o tome što je djetetu važno. Primjerice, ako gledaju sadržaje gdje je glavni lik nepobjediv, što često vidimo kod superjunaka, možemo uočiti da je djetetu važno da se osjeća snažno i moćno, što mala djeca u stvarnom životu najčešće ipak nisu. Također, možemo vidjeti da je djeci neki sadržaj jako zanimljiv kada dotiče neka njihova iskustva i osjećaje koje prolaze, primjerice ljutnju, usvajanje zrelijih ponašanja, proživljavanje “zabranjenih” osjećaja i ponašanja i slično.
Treba li djeci braniti agresivne igre u kojima glume junake iz crtića?
Dakle, potrebu za ponavljanjem određenih sadržaja vidimo kod svakog djeteta u nekoj mjeri i često se javlja i prolazi kao faza. Ponavljanje ipak može biti problem u nekim slučajevima pa se možete zapitati:
- Ometa li fokusiranost na taj sadržaj dijete u drugim razvojno prikladnim i nužnim aktivnostima, poput slobodne simboličke igre, druženja s vršnjacima, drugog učenja? Ako dijete dobro funkcionira u ostalim područjima, ima interese adekvatne dobi, a nije fokusirano samo na jedan ili dva sadržaja, uči, ima hobije, dovoljno se kreće, druži se i surađuje adekvatno dobi, nemate razloga za brigu. No ukoliko primjećujete da na nekom od tih područja dijete ne funkcionira najbolje, ne znači nužno da je crtić ili igrica problem, ali svakako treba obratiti pažnju i napraviti dobru procjenu kod stručnjaka.
- Posvećuje li dijete tome previše vremena? Djeca do dvije-tri godine ne bi trebala gledati crtiće ili baviti se igricama uopće zbog utjecaja na razvoj, no prihvatljivo je maksimalno 15-30 minuta dnevno, za predškolarce 30 – 60 minuta, a za školarce sat vremena svih ekrana zajedno (tablet + mobitel + računalo + TV+…). Pokazuje se da je dulje vrijeme povezano s emocionalnim, ponašajnim, govornim i razvojnim poteškoćama.
- Primjećujete li kakve promjene u djetetovom ponašanju, regulaciji osjećaja ili usmjeravanju pažnje? Razljute li se lakše ili brže ili su distraktibilna? Ako da, smanjite vrijeme ili ukinite praćenje tih sadržaja.
- Ima li dijete razvojnih nezrelosti ili poteškoća? Ukoliko ima, primjerice, govornih, komunikacijskih, emocionalnih ili ponašajnih poteškoća ili problema s pažnjom, trebamo biti vrlo oprezni oko elektronskih sadržaja kojima se djeca izlažu – i njihovog trajanja i sadržaja.
Foto: Chris_Parfitt via VisualHunt / CC BY